Sećanja na repu
09. 01. 2009. u 21:00
Ekskluzivno – stjuardesa, koja je preživela eksploziju ”Jatovog” aviona u Čehoslovačkoj, od svih zaboravljena. Vesnu Vulović retko ko posećuje i iz njene nekadašnje firme
NAPIŠITE da sam preživela pad sa samo 10 metara!
Ovo je prva rečenica kojom nas je dočekala penzionisana stjuardesa Vesna Vulović. Od kobnog pada ”Jatovog” aviona u Čehoslovačkoj 1972. godine, sreća da je ostala jedina preživela samo joj je zagorčavala nastavak života.
- Samo da me više ne zovu i ne uznemiravaju. Već 38 godina svako priča svoju priču. A, nisam bila ni u repu aviona, kako su mnogi pisali, niti pri svesti kada me je šumar Bruno Henke pronašao - opovrgava Vesna Vulović neke od ”istina” iznesenih u svakom tekstu objavljenom posle tragedije, koja je potresla svet pre skoro četiri decenije.
- Eto, sada su, navodno, utvrdili kako je avion bio na samo stotinak metara visine i da je pogođen raketom sa zemlje. A, utvrđeno je da je raspad letelice prouzrokovala bomba u njoj postavljena. I, da je to bio prvi teroristički napad, kakvih je kasnije bilo mnogo. Zbog svih tih ”obrta” o svemu više ne pričam. Od mene za novine toliko - bila je njena prva reakcija kada su je ”Novosti” zamolile za razgovor.
Na uveravanja da ne želimo previše da je podsećamo na tragediju i najnovija pisanja i istraživanja o uzrocima nesreće, već da nas jednostavno interesuje gde je sada, šta radi i kako živi, rezignirano je rekla:
- Zanimljivo je da još nekoga interesuje moj život. Svi su pisali samo onda kada su im o meni trebale senzacije... Živim skromno u Bulevaru despota Stefana u mom rodnom Beogradu. Od gotovo svih zaboravljena. Preživljavam sa tridesetak hiljada penzije i invalidnine. Samica sam. U stanu od 90 kvadrata, koji godinama bezuspešno prodajem. Niko neće u smog kakav pritiska ovaj deo grada, pa za novac koji mi je nuđen ne bih na drugom mestu mogla da kupim manji stan, a kamoli da mi ostane nešto i za život...
Osam meseci pošto je zasnovala radni odnos u ”Jatu” kao 22-godišnja devojka, nastradala je u Čehoslovačkoj. Od tada, svake godine, delegacija jedine naše vazduhoplovne kompanije obilazila je mesto udesa na dan tragedije. Uvek je to prolazilo bez Vesne. Pozvali su je tek 2002. godine. Za ovu Novu godinu današnji šef službe Ljuba Radišić poslao joj je čestitku.
- Radost mi je umanjila ”čestitka”, koju sam primila nedelju dana ranije. U njoj sam obaveštena da sam ostala bez telefonskih veza u stanu. Isključili su mi liniju, jer nisam platila ratu od 495 dinara za aparat, koji sam uzela na kredit. A, uredno plaćam telefonsku pretplatu - požalila nam se.
Iziritirana najnovijim ”otkrićem” da je avion srušen sa zemlje dok je bio na visini od svega 100 metara, Vesna Vulović je još jednom učvrstila odluku da više ne kontaktira s medijima. Ni s domaćim ni sa stranim:
- Dala sam na stotine intervjua, uvek ponavljala istu priču.I to da me je, posle nesreće, pronašao šumar Bruno Henke, bivši vojnik Rajha, koji je sa grupom seljana baterijskim lampama pretraživao prostor gde je pao avion. Da je Henkeova ćerka posle pet meseci dobila devojčicu i dala joj moje ime. A, na mestu tragedije podignut je veliki spomenik. Više o svemu - ni reč.
Zahvaljujući lekarima iz češke Kamenice i dr Ivi Fuseku, koji joj je operisao tri kičmena pršljena u Pragu, danas je Vesna Vulović pokretna. Dr Fuseka je posetila tri godine posle nesreće, sa tadašnjim suprugom Nikolom. I, uverila se da tamošnji rimokatolički hram na udarnom delu zida drži njenu sliku. Kao pravo čudo i milost gospoda Boga. Od tada, svake godine, obeležava i Svetog Savu, jer sa na taj dan ”iščupala” iz kliničke smrti.
UZ GINISA I POLA MEKARTNIJAVESNA Vulović je ušla u Ginisovu knjigu rekorda, jer je preživela pad sa 10.000 metara. To priznanje primila je zajedno sa čuvenim bitlsom, ser Polom Mekartnijem, koji se upisao u Kuću slavnih.
RODBINA- IMAM dva bratanca, obojica su jako humani. Stariji Vladeta drži časove tenisa u severnom delu Kosovske Mitrovice, a mlađi se oženio Draganom, čija su sestra i majka prognane sa Kosmeta. Prodao je stan i kupio kuću u Ripnju.
KAPOR
- NA jednom skupu mi je prišao Momo Kapor i uz smešak se zahvalio što je njegova supruga, moja koleginica, dobila jednosoban stan, koji sam ja vratila ”Jatu”. To mi je zaista bilo drago da čujem od jednog našeg tako poznatog pisca.
Milan Lukic
10.01.2009. 04:31
Zaista je nehumano, da u JAT-u neko prima preko milion dinara mesecno, a neseti se da Vesni priusti skroman finansijski poklon za novu godinu. Dali je zasluzila ili nije, ali je slucaj jedinstven, i treba ga koliko toliko postovati.
Slazem se sa predhodnim komentarom u potpunosti
Зашто "чешка Каменица"? Па и на табли лепо пише "Србска Каменице". Весна је чудом преживела на месту које су насељавали Лужички Срби, у чему је фрка да се то каже?
Pa kakve upravitelje ima Jat-nije cudno..Vesna bi bila mnogo srecnija da nije dozivela to sto jeste, licno njoj zelim da dobije mir i dobar zivot.
Blizo sela Srbska Kamenice se nalazi manji grad Ceska Kamenice / gdje vjerovatno i ovog vrijemena radi bolnice. Inace / sve sta se tice Luzickih Srba je istina. Prva i druga Kamenice se nalazi na podrucju Luzickih planina / Lausitzer Geburge.
Komentari (5)