SRBI SA KOSMETA PORUČUJU: Ništa nije prvi put i ničemu nije kraj

Dragana Zečević

17. 02. 2018. u 19:02

Crkva Svetog Nikole u Prištini simbol stradanja i mesto okupljanja i nade i kosmetskih Srba. Kroz istoriju smo odlazili i vraćali se - kaže pisac Radmila Vulićević

СРБИ СА КОСМЕТА ПОРУЧУЈУ: Ништа није први пут и ничему није крај

Foto: D. Zečević

CRKVA Svetog Nikole u Prištini, jedini živi pravoslavni hram u ovom gradu, više je od bogomolje. Po svedočenju malobrojnih preostalih Srba, ali i raseljenih koji dolaze o većim praznicima, ona je mesto molitve, okupljanja, nade...

- U ovoj crkvi su se kroz istoriju uvek dešavale značajne stvari, ne samo za Srbe u Prištini, već i za sav srpski narod na KiM. Ovde je osnovano prvo srpsko pevačko društvo 1911. godine, a u tursko vreme Srbi su ovde čak mogli da kupe komad svinjskog mesa. Ali, ovaj hram svedoči da ništa nije prvi put i da ništa nije kraj. Uvek smo kroz istoriju odlazili i vraćali se, a tako će biti ponovo - optimista je u pogledu života i povratka raseljenih Srba, Radmila Todić Vulićević, pisac i hroničar iz Prištine.

Da će i Srbi u ovom gradu opstati, baš kao i njihov hram, Radmila potkrepljuje pričom da sveštenici i Srbi iz Prištine nikada nisu prestajali da seku kolač i obeležavaju hramovu slavu, iako je Crkva Svetog Nikole tokom 1999. godine spaljena, a potom porušena u martovskom pogromu 2004. godine. Ipak, zahvaljujući episkopu raško-prizrenskom Teodosiju, započeta je obnova svetinje koja i dalje traje.

- U junu 2010. godine dolaskom sveštenika, crkva je oživela. Iako je u gradu, nažalost, od oko 40.000 Srba, koliko ih je bilo 1999, ostalo svega dvadesetak, uglavnom starijih, i desetak mlađih koji rade pri međunarodnim organizacijama, nada nikada ne umire i iskreno verujem da će se desiti neki preokret i da će se Srbi vratiti svom gradu, jer i Priština ne može bez nas. Mi smo tu živeli svoje živote da bismo ih se tako lako odrekli, a verujem da čak i naše komšije misle da ćemo opet živeti zajedno - nastavlja priču Radmila koja je na Sretenje prisustvovala otvaranju Srpskog kuturnog centra pri Crkvi Svetog Nikole u čijem parohijskom domu sada borave sveštenici Saša Mirković (30) i Zoran Gođevac (35) sa suprugama.

DUŽNI SMO DA ČUVAMO UPRKOS svemu što se dešava oko nas, sabiranjem u ovom hramu svedočimo da ovde ima života jer je i uz Božju pomoć ovaj hram porušen do temelja ponovo podignut. Obnovljen je Božjom milošću i zato ne treba da se plašimo neprijatelja. I ubuduće ćemo se ovde sabirati u ljubavi, jedinstvu i slozi. Da čuvamo sve što je sveto i vredno, što su naši preci stvorili i nama predali u nasleđe, a mi smo dužni da to sačuvamo - rekao je u besedi posle osvećenja prostorija Kulturnog centra na Sretenje vladika Teodosije.

- Uprkos okruženju, nastojimo da živimo normalno, a srećom u poslednje vreme i nismo imali nekih problema - priča Sašina mlađana supruga Marija, apsolvent medicine u Kosovskoj Mitrovici, uverena da će novootvoreni centar okupljati Srbe iz okruženja i raseljene iz ovog grada.

Otvaranje centra Dušan Kozarev, zamenik direktora Kancelarije za KiM, nazvao je simboličnom kockicom u mozaiku povratka srpstva u Prištinu. A kakav je odnos albanskih vlasti prema ovoj svetinji, pokazuje to što je zgradu konaka pre više godina uzurpirala - Agencija za borbu protiv korupcije!

Dok nam portir kraj kapije zabranjuje da fotografišemo, predstavnici Srba nas podsećaju da su na zahtev Dalibora Jevtića, ministra za povratak, kosovske vlasti odnedavno počele da plaćaju kiriju SPC na ime uzurpacije pomenutog poseda.

Crkva Svetog Nikole, koju danas obezbeđuje kosovska policija, sagrađena je 1839. godine na temeljima stare istoimene crkve koja se spominje 1544. godine u turskim izvorima. Trenutno je jedina živa pravoslavna svetinja u gradu, pored nedovršenog hrama Hrista Spasa koji se nalazi u centru Prištine i koji je neprestano na meti napada Albanaca.

Vladika Teodosije, sveštenik Saša i njegova supruga (prva zdesna) na liturgiji, Foto: D. Zečević

GODIŠNjE 500 INCIDENATA

DESET godina posle samoproglašenja nezavisnosti Kosova, Srbi se i dalje susreću sa istim problemima, a suštinski se nijedan aspekt života Srba i nealbanaca nije unapredio - ocenjuje Nenad Maksimović, direktor Centra za mir i toleranciju, jedine srpske NVO u Prištini. - Nivo etničke diskriminacije svih prethodnih godina održavan je na visokom nivou. Svake godine beleži se više od 500 etnički motivisanih incidenata, dok je broj neprijavljenih znatno veći. Ti slučajevi po pravilu ostaju bez odgovora policijskih i pravosudnih organa i takvi zločini iz mržnje pre svega su upućeni prema Srbima i nose poruku da oni ne mogu živeti bezbedno na Kosovu. I dalje je dominantan problem srpska imovina, 40.000 predmeta nije rešeno, uzurpatori su nekažnjeni, a bespravno zauzimanje imovine se nastavlja.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)

Vatro Marx

18.02.2018. 01:18

Vi koji ste ostali da zivite u Prístini, Pec, Prizrenu, Decani Srbica ,Istok tako malo divim vam se u gradu, gdje sé okrenes sam si , dan je kao noc bez svijetla , strah, tuga neizvesnot bez sna buducnosti dalí cete neko od pozadi udarit ili metak opalit, ja vam se divim.Zalosno je i sramno za sve, To je bolno tesko i nepodnpsljivo. Nazalost momentalno Srbin nema pomoci ni pravog prijatelja. Pitam se dokle ce pod takvim nenormalnim uslovima da zive njih malo sto je ostalo. .