Ranko Pavlović: Selo čuva korene
19. 10. 2016. u 16:00
Oni koji brinu o nacionalnoj kulturi trebalo bi da znaju da selo više od grada čuva i neguje tradiciju i korene narodnog trajanja
NEDAVNO objavljena monografija sela Crkvena u prnjavorskoj opštini, Republika Srpska, pod naslovom "Tragovima postojanja", koju je napisao pesnik Ratko Lukenić, a objavilo prnjavorsko Udruženje pisaca zavičaja, podstiče na razmišljanje o tome koliko brinemo o očuvanju tragova svoga trajanja. Da nije bilo entuzijazma, upornosti i odricanja autora i razumevanja nekoliko sponzora, pitanje je da li bi ova vredna knjiga s mnoštvom dragocenih podataka, ilustracija i sećanja na oko 570 stranica ikada ugledala svetlo dana i uverljivo svedočila o narodnom životu u protekla četiri veka, koliko je prošlo od prvog pisanog traga o ovom selu.
Za etnološka proučavanja, posebno za izučavanje običaja koji pomalo padaju u zaborav i izvornog stvaralaštva seoskog stanovništva, izuzetno značajnog za nacionalnu kulturu, monografije sela su dragoceni izvori. To je, naravno, uočila Srpska akademija nauka i umetnosti i ustanovila posebnu ediciju namenjenu ovim izdanjima, ali je u poslednje vreme bitnije smanjen broj knjiga koje se u njoj pojavljuju. Na srpskom govornom području gotovo da i nema drugih izdavača koji podstiču pisanje i objavljivanje monografija sela. Ako se i pojave entuzijasti koji žele da svom zavičaju ostave pisani trag o njegovom trajanju, osuđeni su da sami traže sredstva i dovijaju se kako da objave knjigu. Tako je i R. Lukenić, posle više godina upornog istraživanja i pisanja, nedavno objavio monografiju sela Crkvena, vredno delo, zanimljivo ne samo meštanima ovog kraja, nego svima koji se interesuju za istoruju i narodni život u prošlosti i sadašnjosti.
Oni koji brinu o nacionalnoj kulturi trebalo bi da znaju da selo više od grada čuva i neguje tradiciju i korene narodnog trajanja, pa bi morali da nađu načina (i sredstava, naravno) za podsticanje prikupljanja dragocene građe i pisanja monografija sela, što nikako ne bi trebalo da bude samo stvar volje i upornosti entuzijasta nego i odgovarajućih institucija. Jer, ono što već danas ne zabeležimo i ne sačuvano, može sutra nepovratno otići u zaborav.