Pozorišna kritika: Uspeh Tartifa

Jedna od najnekvalitetnijih pozorišnih sezona u Srbiji bliži se kraju. Sa mnogo manje predstava nego u srećnim vremenima, pozorišni repertoari ne odlikuju se ni delima, ni izvođenjima koja bitno odražavaju trenutak u kome živimo, kao ni savremenim pozorišnim praksama, koje, u korak s vremenom, odgovaraju na složena pitanja čoveka u večitoj ekonomskoj i duhovnoj tranziciji. Bolji od stalih, u 2019. godini bili su oni koji su, u manjoj ili većoj meri, uspeli da zadovolje pomenute kriterijume.

"Tartif" kao sam vrh protekle pozorišne godine donosi autorski pogled danas najzanimljivijeg reditelja kod nas, Igora Vuka Torbice, na suštinu pojave licemerstva, kroz dokumentarnu fakturu razaranja porodice, pod uticajem spin doktora Tartifa, u tumačenju odličnog Saše Torlakovića. Ipak, predstavu pamtimo po čarobnoj Hani Selimović. Ovaj autorski projekat je, možda, najzanimljivije scensko istraživanje u poslednjih desetak godina našeg teatra.

"Sumrak bogova" je, sa temom o pretećem fašizmu, tema kojoj, nažalost, "ne prolazi moda". Jagoš Marković je postigao efekat preteće kataklizme, kao da se ona nije već dogodila, nego je (ponovo) očekujemo, uz odličan glumački ansambl (Pavle Pekić, Branka Šelić, Isidora Simijonović, Vladan Milić...), koji je moćno odigrao pervertirani sunovrat moralnih ljudskih principa.

"Lorencačo" je komedija koja u sebi ima odlike tragedije, što je čini značajnom i u literarnom smislu. Boris Liješević je, uz moćne glumce (Marko Janketić, Branislav Lečić, Sloboda Mićalović...), učinio jasnom slikom odanosti i izdaje, koje se danas pominju u krivom ogledalu politike.

"M.I.R.A" Andraša Urbana, o Miri Trailović i Mirjani Karanović, koja je suvereno "nosi", predstava je po kojoj će se Bitef teatar pamtiti kao sedište novih ideja u modernom teatru, i kao surova kritika totalitarnih režima, s posledicama na ličnom i društvenom planu.

Pročitajte još - FESTIVAL “BUCINI DANI”: Predstava “Tartif” sa najviše nagrada

"Nečista krv", Milana Neškovića, predstava sa evidentnim manama, među kojima je i neautentičnost, udaljenost od magijskog realizma Vranja Bore Stankovića, svojevrsnog Markesovog Makonda, na kraju godine je došla među bolje od drugih, najviše po izvrsnim ulogama koje su ostvarili Nenad Jezdić, Jovana Stojiljković, Dušanka Stojanović, Nataša Ninković, Tanasije Uzunović, Nebojša Dugalić...

Let It Be, rekoše "Bitlsi" i Hana Selimović u "Tartifu"!

1. "Tartif", Igor Vuk Torbica, Narodno pozorište Sombor i Srpsko narodno pozorište, Novi Sad

2. "Sumrak bogova", Jagoš Marković, Beogradsko dramsko pozorište

3. "Lorencačo", Boris Liješević, Jugoslovensko dramsko pozorište

4. "M.I.R.A", Andraš Urban, Bitef teatar

5. "Nečista krv", Milan Nešković, Narodno pozorište