FELJTON - CRKVENI UGLEDNIK I SLOBODNI ZIDAR: Značajan je bio uticaj masona prosvetitelja na srpske autore

Slobodan Kljakić

30. 07. 2022. u 18:00

U EVROPI toga vremena lože su formirane na talasu prosvetiteljstva, a u Habzburškoj monarhiji i pod okriljem jozefinizma, nazvanog tako po rimsko-nemačkom caru Jozefu, Josipu II (1741-1790), sinu carice Marije Terezije (1717-1780). Prosvećeni apsolutista, žurio je s reformama, one su završene neuspešno, ali su u vreme njegove vladavine znatno oslabljeni moć i autoritet Katoličke crkve.

ФЕЉТОН - ЦРКВЕНИ УГЛЕДНИК И СЛОБОДНИ ЗИДАР: Значајан је био утицај масона просветитеља на српске ауторе

Mitropolit Stratimirović, Foto Litografija Josipa Ciglera

Papske bule iz 1738. i 1741. kojima su masoni izopšteni iz crkve, a sve katoličke države i njihovi vladari pozvani da stupe u akciju protiv slobodnih zidara, Josip II nije priznao, niti je te bule proglasio u Habzburškoj monarhiji. Tako je ostavio prostor za talas osnivanja i slobodan razvoj masonskih loža. Otuda je bilo moguće da prvi masonski kongres bude održan u Beču 1784. godine.

Kada je 1776. godine u Budimu osnovana loža "Magnanimitas" (Velikodušnost), među njenim članovima, od Srba su bili paroh iz Pešte Đorđe Milivojina, austrijski general Pavle Davidović i veliki narodni prosvetitelj, učitelj i književnik Stefan Vujanovski.

POČETKOM XIX veka postojala je i masonska loža u Petrovaradinu, sigurno osnovana pre 1816. godine, možda čak i krajem XVIII veka. Prema istraživanjima Slavka Gavrilovića, članovi ove lože bili su i pravozastupnik fruškogorskih manastira Teodor Radonjić i uglednik iz Novog Sada Samuel Hiršl. Tada najbogatiji i najpoznatiji jevrejski trgovac Bačke, Srema i Slavonije Hiršl je posebno dobre veze održavao sa karlovačkim mitropolitom Stefanom Stratimirovićem što će mu kasnije otvoriti put da se poveže sa ustaničkim starešinama u Srbiji. Snabdevao ih je brašnom, žitaricama i drugim potrepštinama kao trgovac prema kome su oni gajili najveće poverenje.

Pouzdano je utvrđeno da je Stefan Stratimirović koji je 1786. biran za budimskog episkopa, godinu dana ranije bio član osječke lože "Vigilancija". U njoj su od Srba bili članovi i Pavle Marković, arhimandrit manastira Rakovac, Josif Jovanović Šakabenta, kasniji vladika vršački i Stefan Novaković.

RAD MASONSKIH loža u Habzburškoj monarhiji bio je zabranjen 1795, ali to nije sprečilo snažan uticaj slobodnozidarskih liberalnih i racionalističkih ideja na srpsku inteligenciju tog vremena. Stajalo je to i u neposrednoj vezi sa uticajem prosvetiteljskih autora, pre svih Voltera, što se prepoznaje u delima Zaharija Orfelina, Pavla Solarića i Joakima Vujića, kao i u radu Save Tekelije, generala Simeona Narandžića Zorića i temišvarskog episkopa Petra Petrovića.

Čak i ovde izneti kroki potvrđuje valjanost stava Jovana Skerlića, koji je u svojoj knjizi "Srpska književnost u 18. veku" napisao da su reforme cara Josipa II "nalazile pristalica i branitelja u redovima građanstva", a da "ti srpski nacionalisti, ili 'framajori' (slobodni zidari) - kako su ih crkveni ljudi nazivali - koji su se ranije oduševljavali za Petra Velikog, otpočinju u srpskoj književnosti braniti i razvijati filozofske i napredne ideje svoga doba".

STEFAN Stratimirović je biran za budimskog episkopa mlad, na pragu tridesete godine života, pošto je rođen u bačkom Kulpinu 1757. godine (umro je u Sremskim Karlovcima 1836). Mesto rođenja bilo je posledica činjenice da su njegovi otac i trojica stričeva iz Hercegovine, digli ustanak 1737. u vreme Austrijsko-turskog rata. Povlačenje ustanika, predvođenih srpskim patrijarhom Arsenijem IV Jovanovićem Šakabentom, diktirano izvesnom odmazdom, učinilo je da se braća Stratimirovići sa drugim izbeglim Hercegovcima pridruže austrijskoj vojsci u ratu protiv Turaka koji je okončan Beogradskim mirom 1739. godine. Zbog zasluga u ovom vojevanju, carica Marija Terezija dodelila je Stratimirovićima plemićke titule, darujući im prostrano zemljište kod Kulpina.

Plemićki status nesumnjivo je doprineo da Stefan pohađa razne škole i stekne temeljno obrazovanje, od osnovne škole, preko gimnazije, studija filozofije i pravnih nauka u Budimu i Beču. Došavši posle svršenih škola u Sremske Karlovce, studirao je bogosloviju i onda se zamonašio 1784. da bi posle ciglo mesec i po, postao arhimandrit krušedolski.

NEPUNE dve godine docnije izabran je 1786. za episkopa budimskog i obavljao tu dužnost do 1790, kada je izabran za mitropolita sremskokarlovačkog. Imao je tada samo 33 godine, a već pet godina bio je slobodni zidar, iniciran u pripadnika masonskog bratstva u osječkoj loži "Vigilancija" 1785. godine.

Stratimirović je, dakle, delovao kao crkveni velikodostojnik Srpske pravoslavne crkve gotovo najvišeg ranga, ali i kao slobodni zidar. Kako su se te dimenzije preplitale u athimandritovom a ona i mitropolitovom svakodnevnom radu, a pogotovo u ravni vizionarske, dalekosežnije aktivnosti, moglo bi da pokaže neko dobrodošlo, odgovorno izvedeno istoriografsko istraživanje kakvog za sada, koliko nam je poznato - nema.

Otuda i ne znamo šta je iz čega proisticalo: posebno je brinuo o utemeljenju prosvetnih ustanova, osnovao je Karlovačku gimnaziju, Karlovačku bogosloviju, Blagodejanije, Crtačku školu, Gimnaziju u Novom Sadu, uzdigao mitropolijsku biblioteku, kao vođa Srba u Austrijskom carstvu vodio odlučnu borbu protiv pokušaja Beča i Vatikana da se Srbi unijate, pomagao Karađorđa tokom srpske revolucije od 1804. godine, i tako redom.

OTUDA se postavlja i pitanje kada je prva slobodnozidarska loža osnovana u Srbiji, a ne samo pitanje koji su Srbi postali prvi masoni?

Vojislav M. Rosić piše 1913. da "ako bi se sudilo prema predanjima, koja se i danas neguju u krugovima naših slobodnih zidara, zasluga za osnivanje prve lože pripada Petru Ičku, ličnom savetniku tadašnjeg velikog vezira beogradskog pašaluka Mustafe-paše prozvanog 'srpska majka'." Rosić navodi da su članovi ove lože bili "i Srbi i Turci" koji su se "jedni prema drugima ponašali kao braća i to ne samo u loži nego i u spoljašnjem svetu".

U već citiranom tekstu iz "Politike" od 22. marta 1925. izneta je dragocena dopuna tvrdnjama Vojislava M. Rosića: "U predratnoj Srbiji prva loža osnovana je krajem osamnaestog stoleća. Ona je bila u vezi sa ložama u Rumuniji i Bugarskoj. Toj loži su pripadali Mustafa paša koji je zbog dobrote prema Srbima prozvan 'srpska majka', zatim beogradski mitropolit Metodije, vojvoda Janko Katić, Petar Ičko, braća Čardaklije, Riga od Fere i Pazvan Oglu."

TURSKI VEZIR VELIKI MAJSTOR

ISTRAŽIVAČI su u međuvremenu razvejali mnoge nejasnoće o osnivnju prve masonske lože u Srbiji, za koju se navodi da je pod imenom "Ali Koč" osnovana 1796. godine. Kao što vidimo, bilo je to samo godinu posle inicijacije Stefana Stratimirovića u slobodnog zidara, istina u Osijeku.

Starešina prve beogradske masonske lože, veliki majstor, bio je, navodno, sam beogradski vezir Hadži Mustafa-paša Šinikoglu. Članovi su bili i vladika Josif Jovanović Šakabenta, profesor iz Harkova Božidar Grujović (Teodor Filipović), koji je od 1805. do smrti 1807. bio sekretar Praviteljstvujuščeg sovjeta i Aleksa Nenadović, tamnavsko-posavski knez.

SUTRA: MASONI POTUKLI POBUNjENE JANIČARE

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ETO, JAVLJA MI SE! Kako je Novak Đoković šokirao novinarku CNN-a