FELJTON - PACIJENT MAJKA RATKA MLADIĆA: Generalova sigurnost umirila je bolničko osoblje

Dr Slavko Đ. Ždrale

21. 01. 2022. u 18:00

RAD se svaki dan po obimu povećava. Ali ja imam stalnu obavezu da, pored organizacionih poslova, pratim dolazak i prijem pacijenata na hirurgiju.

ФЕЉТОН - ПАЦИЈЕНТ МАЈКА РАТКА МЛАДИЋА: Генералова сигурност умирила је болничко особље

Ekipa koja montirala aparate za dijalizu: Gligorije Nišić, Foto Iz izveštaja nezavisne međunarodne komisije

Obavještava me sestra da u ambulanti čeka jedna starija gospođa, koja ima velike bolove u trbuhu. Ulazim u hiruršku ambulantu i susrećem ženu sa izraženo bolnim licem, a rukama stalno pridržava stomak. Pored nje sjedi kćerka. Pozdravljam ih i pitam zašto ste došli i kakve imate tegobe.

Sestra potom upita kako se gospođa zove, a pratnja kaže da joj je ime Stana Mladić. U tom trenutku nismo ni razmišljali o tome ko je ta žena. Ipak, pratnja, odnosno kćerka, nam kaže da je to majka generala Mladića. Poslije pregleda, konstatujem da se radi o veoma intenzivnoj upali žučne kese. To zahtijeva bolničko liječenje, ali već vidim da će jedino uspješan način izlječenja biti operacija. Pitamo, zašto se nisu ranije javile. One nam objašnjavaju da stanuju neposredno uz liniju razgraničenja prema Hrasnici i da se teško mogu bezbjedno kretati.

Poslije provedene noći na odjeljenju i nakon uvida u urađene laboratorijske nalaze i ostale pretrage, te novog detaljnog pregleda, zaključujem da su postojeće tegobe uznapredovale i da je jedini način operativno liječenje. Saopštavam to bolesnici i pratnji. Poziva me sekretarica Nada da se javim u kancelariju, jer imam hitan telefonski poziv. Dolazim i preuzimam slušalicu. S druge strane se predstavlja Rajko Banduka iz Glavnog štaba VRS, pozdravlja me i kaže: "Treba vas šef". Čujem poznati glas: "Dobar dan, doktore. Ovdje general Mladić. Dobio sam informaciju da je kod vas, odnosno u Bolnicu u Kasindolu, smještena moja majka. Šta mi možete reći o njenom zdravstvenom stanju?" Informišem ga zbog čega je bolesnica primljena na odjeljenje, i da je u cilju uspješnog liječenja neophodan operativni zahvat, tj. odstranjivanje žučne kese.

MONTAŽA APARATA ZA DIJALIZU

NEDOSTATAK struje i dalje je prisutan. Povremeno uključimo prostor za dijalizu na agregat, pošto isključujemo druge objekte. U toku radova uspijevam da održim sastanak na kom su prisutni doktorka Živadina, dr Brana i sestra Marija. U međuvremenu smo dobili informaciju da je u našoj blizini i sestra Mitra Kulina, koja je radila na dijalizi na Koševu. Ona se priključuje sastanku. Molim prisutne da naprave plan kako će raditi služba, kako poslati poruku pacijentima da dođu, koliko ih smijemo u prvi mah uključiti, kako formirati smjenu. Mnogo je pitanja. Ali, jedno pitanje je stalno prisutno: Šta ako, u postupaku dijalize, ne uspijemo proces do kraja da dovedemo? Gdje onda pacijenta poslati? A on je prethodno već napustio mjesto, sa nadom da će u Kasindolu biti sve obavljeno. Pokušavamo da ne mislimo na najgore...

OSJETIH da general malo zastade u razgovoru, ali potom jasno dade svoju saglasnost da radimo ono što smatramo da je neophodno. Nakon toga, ponudim generalu mogućnost da bolesnicu transportujem "po dubini", rečeno vojnički, a misleći prema bolnicama na Koranu ili Sokocu. Na taj moj prijedlog, general odlučno reče ne, i nastavi: "Moja majka će ostati i liječiti se u bolnici gdje se liječe njene komšije i moji vojnici. Doktore, preduzmite sve kako vi mislite da treba uraditi, pozdravite mi majku i vaše zaposlene".

Obiđem potom majku Stanu, prenesem joj pozdrav od sina, uradim još jedan klinički pregled i saopštim joj da je jedino rješenje njenog zdravstvenog stanja operativno liječenje.

Kompletiram ekipu za operativni zahvat i uradim operaciju kojom je Stani Mladić odstranjena upaljena žučna kesa sa kamencima. Poslije zahvata, bolesnica se uredno probudi i smještamo je na odjeljenje, uz odgovarajuću terapiju i njegu. Lično izvijestim generala o svemu, da mu se majka zadovoljavajuće osjeća i da će se nastaviti dalje liječenje po važećem protokolu. General zahvaljuje, uz poruku da će uskoro doći u posjetu majci.

Za dva dana zaista se u Bolnici pojavljuje general Mladić. Poslije pozdrava sa mnom i mojim saradnicima, ulazi kod majke u sobu, pozdravljaju se toplo i brižno, kako to čine sin i majka. Iako je majka Stana još imala i trpila bolove, pridiže se iz kreveta i sa velikim osmijehom pođe u zagrljaj svome sinu. Primijetismo da njemu nekolike suze radosnice krenuše niz lice. U tom trenutku pred nama nije više bio otresiti general, već brižljivi sin, koji svojim postupcima čini sve da saosjeti sa bolom majke, da ona nastale tegobe lakše i što prije prebrodi.

POSLIJE kraćeg razgovora, koji se odnosio prvenstveno na zdravstveno stanje bolesnice i pozdrave koje joj prenosi, general objašnjava majci da se ljekari moraju slušati, da on ne želi da smeta i da će, ako bude mogao, ponovo doći. I onda na rastanku srdačan pozdrav majke i sina. Vidljiv osmijeh na licu baka Stane prekri jedna sjenka one iskonske majčinske zabrinutosti za svoje dijete, koja bi jasna i razumljiva nama svima. General Mladić, sa svojim vojnicima, ponio je i nosi teret i obavezu zaštitnika i čuvara srpskog naroda, u jednom vrlo teškom i opasnom vremenu.

Pozivam generala da sa mojim saradnicima sjednemo u prostorije uprave, a prvenstveno zovem ekipu koja je učestvovala u operativnom liječenju njegove majke. U jednom spontanom razgovoru general nam čestita kako smo uspjeli da organizujemo ovaj tip bolnice za kratko vrijeme i na hrabrosti, jer se nalazimo samo 3,5 km od prve linije. U domenu smo artiljerije protivnika sa Igmana. Govori nam o situaciji na ratištu. Traži od nas još više angažovanja i na kraju nam kaže: "Morate biti spremni za rat, za koji ne znamo koliko će još trajati". Nama stade dah. Pogledasmo se među sobom. General Mladić je pokazivao smirenost i sigurnost kada smo se pozdravljali s njim. To nas malo umiri.

NASTAVLJAMO da radimo započete poslove u pripremi za formiranje hemodijalize.

Zadužujem Glišu Nišića da na sastanak kod mene pozove Dragana Kovača, inžinjera koji nam je na raspolaganju, Vita Ždrala i Sava Ćećeza, čim ovaj bude stigao u Kasindol. Na sastanku su svi prisutni, osim Sava. Pravimo plan kako da demontiramo aparaturu i kako da je prevezemo. Izražava se sumnja da li će moći biti uspostavljena funkcija aparata, kad se kod nas ponovo montiraju. U normalnim uslovima do Ilidže je 7 km, a sad u ovim preko 100 km, što znači da nam praktično treba čitav dan.

U međuvremenu, Gliša organizuje dopremanje dva aparata, koji se nalaze u Vojnoj bolnici Sokolac. Uz pomoć kapetana Rada Žmukića iz komande korpusa, organizuje se prevoz i za nekoliko sljedećih dana uspijevamo dobaviti opremu. Međutim, sad nastaju tehnički problemi. Spomenuti ljudi, koji imaju tehničko obrazovanje, prave plan kako da se montira postojeća oprema. Prvi zaključak je da u postojećim prostorima objekta "Centar" nema potrebnih ni kvalitetnih vodova za struju i vodu. To će se moći tehnički uraditi, ali nemamo materijala za to. Obraćamo se predsjedniku Kriznog štaba Obrenu Zeljaji, jer je Gliši poznato da se na područuju Kasindola nalazi nekoliko stovarišta. Tako uspijevamo naći potrebne vodne i strujne kablove za montažu. Radovi kreću...

SUTRA: BITKA ZA ŽIVOT RANJENOG VLADIMIRA

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (0)