FELJTON - POSMRTNI ŽIVOT VELIKOG PISCA: Ja nikada ne opisujem život - ja o njemu u književnim slikama razmišljam

Dr Srđan Cvetković

03. 08. 2021. u 18:00

POSTHUMNO je Njegovo kraljevsko visočanstvo prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević odlikovao Borislava Pekića Kraljevskim ordenom dvoglavog belog orla prvog stepena. Septembra 1997, Jugoslovenski festival "Mojkovačke filmske jeseni" dodelio mu je Počasnu plaketu povodom pedesetogodišnjice jugoslovenskog igranog filma.

ФЕЉТОН - ПОСМРТНИ ЖИВОТ ВЕЛИКОГ ПИСЦА: Ја никада не описујем живот - ја о њему у књижевним сликама размишљам

Foto Iz knjige "Borislav Pekić portret buntovnika"

Arhitekta Ljiljana Pekić, njegova supruga i važan oslonac životu, danas živi u Beogradu i vredno priređuje i objavljuje njegovu zaostavštinu u godišnjaku "Anali Borislava Pekića" i priprema njegova nedovršena dela za štampu. Ustanovljena je i Pekićeva nagrada, koja danas predstavlja jednu od prestižnih nagrada u oblasti književnosti.

Konačno, septembra 2002. na Bežaniji na Novom Beogradu prva škola u Srbiji dobila je ime po jednom disidentu, Borislavu Pekiću. Isto ime ponela je još 1998, i ulica Malajnička na Vračaru u kojoj je živeo a na ulazu u zgradu postavljena je i spomen-tabla rad arhitekte Nikole Jankovića. Srpska akademija nauka i umetnosti u Beogradu održala je 1. i 2. jula 2000. godine naučni skup povodom sedamdesetogodišnjice rođenja Borislava Pekića. Referati sa tog skupa štampani su u Spomenici Borislava Pekića 2003. godine.

NARODNA biblioteka Srbije je septembra 2000. godine organizovala izložbu pod naslovom "Borislav Pekić ili vreme reči" zajedno sa Fondom Borislava Pekića i Narodnom bibliotekom Kraljeva. U Biblioteci grada Beograda 17. aprila 2007. godine otvorena je impozantna izložba o životu i delu velikog pisca povodom 80 godina od njegovog rođenja.

Ova ista izložba pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Vlade Republike Srbije putovala je, kako po Srbiji (Jagodina, Novi Sad, Zlatibor, Niš, itd.), tako i po mnogim gradovima Evrope i Kanade. Gostovala je u Budimpešti, pa u Sarajevu jula 2007, u Parizu 25. marta 2010, 16. novembra 2010. u Zagrebu, 2011. u Puli. Gradska opština Vračar i Biblioteka grada Beograda je ovu izložbu u nešto drukčijem obliku prikazala 19. aprila 2010. godine.

Tokom 2006. godine njegova supruga Ljiljana Pekić, koja je bila posthumni priređivač njegovih dela, počela je da uređuje blog Borislava Pekića na kom se mogu naći, kako publikovana, tako i neobjavljena dela ovog pisca. Tokom 2012. njegova unuka Mari-Luiz otvorila je fejsbuk-stranicu sa Pekićevim odabranim citatima. Briga o publikovanju Pekićevih rukopisa, kako objavljenih, tako i onih iz zaostavštine, preuzele su njegova supruga Ljiljana Pekić i ćerka Aleksandra Pekić.

BORISLAV Pekić je zvanično rehabilitovan odlukom Višeg suda u Beogradu od 17. decembra 2007. godine. Tokom 2008. godine objavljen je zbornik "Poetika Borislava Pekića: preplitanje žanrova" nastao je kao rezultat istoimenog naučnog skupa koji je održan u Beogradu 19. i 20. novembra 2008. godine. Međunarodni naučni skup, posvećen poetici i žanrovskim aspektima Pekićevog dela, održan je u okviru projekta "Savremene književne teorije i njihova primena: nove diskursivne prakse književnoteorijskih proučavanja" u Institutu za književnost i umetnost u Beogradu. novembra 2010. godine.

Pekićev lik je uvršten u seriju maraka Srbijamarke PTT Srbije "Velikani srpske književnosti", čiji je dizajn uradila Marina Kalezić. Kolekcija je postala filatelistička retkost.

Sudbina Borislava Pekića kao disidenta, borca za slobodu i političkog zatvorenika obrađena je i na autorskoj izložbi dr Srđana Cvetkovića pod nazivom ,,U ime naroda" tokom 2014. koja je bila postavljena u Istorijskom muzeju Srbije u Beogradu. U okviru izložbe o komunističkoj represiji poseban deo je bio posvećen Borislavu Pekiću i kao disidentu i buntovniku. U programskom delu održana je i tribina posvećena njemu i njegovom delu. Izložba sa ovim sadržajem je bila izuzetno posećena i viđena i u muzejima u Pančevu, Kragujevcu, Kraljevu (2015) i u Paraćinu tokom 2019 godine. U dvorištu Treće muške gimnazije dobio je spomen-bistu (2009) a ulica u kojoj je živeo dobila je njegovo ime (2012). Konačno tokom 2016. godine na inicijativu fondacije "Borislav Pekić" otkriven mu je 2. marta 2016. spomenik na Cvetnom trgu u centru Beograda.

POTSHUMNO je dodeljena počasna nagrada izdavača ovom delu 1993. Potom je BIGZ objavio knjigu "Vreme reči" (razgovori s Pekićem, priredio Božo Koprivica, 1993), "Odmor od istorije" (eseji, priredio Radoslav Bratić, 1993), roman "Graditelji" (1994) koji je 1995. godine bio BIGZ-ov bestseler, kao i "Rađanje Atlantide" (komentari, priredila Ljiljana Pekić, 1996) takođe bestseler ovog izdavača. "Dnevničke zabeleške - Skinuto sa trake" (izabrao i priredio Predrag Palavestra, 1996) bile su na bestseler listi "Narodne knjige" 1997. godine. Prvi tom komentara za "Zlatno runo" pod naslovom "U traganju za zlatnim runom" (priredila Ljiljana Pekić) štampan je 1997. godine.

Od potomaka Borislav Pekić ima kćerku Aleksandru, rođenu 1959. Od svoje 11 godine živela je u Londonu, gde je završila gimnaziju i započela studije prava. Bavila se uspešno manekenstvom deset godina, posle toga biznisom. Udala se 1994. godine za nemačkog barona Viktora fon Malzana sa kojim ima ćerku Mari-Luiz, rođenu 1999. godine.

Zahavljujući radu njegovog fonda, supruge i porodice mnoga dela iz njegove bogate zaostavštine se objavljuju i danas. Mnoga dela su mu prevedena na engleski, nemački, francuski, italijanski, španski, holandski, poljski, češki, slovački, mađarski, rumunski, retoromanski, makedonski, slovenački, albanski jezik.

"Ja nikada ne opisujem život - ja o njemu u književnim slikama razmišljam. Sukcesivni zaključci takvih razmišljanja - moji su romani i moje drame" - Borislav Pekić.

KRAJ

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

FELJTON - STUDENTI U PITSBURGU NISI HTELI DA MRZE SRBE: Neki učili srpski da bi nas napadali