POŠTOVANJA VREDAN OPUS: Izložba “Crteži i skulpture” Uroša Toškovića u modernoj galeriji u Valjevu

Branko Puzović

14. 10. 2024. u 18:05

UROŠ Tošković je svojevremeno rekao da je razlika između njega i jednog ludaka u tome što je ludak samo ludak, a on je ludak i još nešto. E to “nešto” je ovde, pred posetiocima.

ПОШТОВАЊА ВРЕДАН ОПУС:  Изложба “Цртежи и скулптуре” Уроша Тошковића у модерној галерији у Ваљеву

Foto B. Puzovic

Ovo je rekao kolekcionar Nenad Radović, na otvaranju izložbe Uroša Toškovića “Crteži i skulpture” u Modernoj galeriji Valjevo. Predstavljena su dela nastala od 1954. do 1990. godine, deo privatne kolekcije Radovića, koji je, posvećen stvaralaštvu ovog jedinstvenog umetnika sakupio njegove radove nastale u Parizu, Njujorku, Los Anđelesu, Beogradu i Podgorici.

- Uz epitete “mračni samac”, “samotnjak”, “osobenjak”, “neko ko nije sa ovoga sveta”, za svojih 87 godina Uroš Tošković prošao je veličanstven umetnički put i za sobom ostavio poštovanja vredan opus – rekla je profesor dr Jasna Kujundžić Jovanov, istoričarka umetnosti i likovni kritičar. - Toškovićevo stvaralaštvo je borba njegovog poteza, linije olovkom, tušem, ugljenom bojom sa papirom koji se nemilosrdno obrušava, para, grebe, skida slojeve, na taj način doseže svojevrsni postupak enformelista, bez namere da se uklopi ni u njihovu, niti u neku drugu u istoriji umetnosti priznatu poetiku.

Jasna Kujundžić Jovanov naglasila je da Tošković iz najdubljih ponora podzemnih slojeva, iz najmračnijih kutova drevnog pećinskog sveta, poput praistorijskog šamana i prizivača, takvim crtežom pokorava svet oko sebe, sprovodi magijski ritual samo njemu znan. Pod utiskom ratnih užasa nastaju vojnici koji mogu pripadati svakoj sili razaranja.

Stipendista Francuske

Od 1957. godine Tošković je boravio u Parizu, kao stipendista Vlade Francuske. Od 1977. do 1996. godine živeo je u Beogradu, potom se preseljava u Crnu Goru. Preminuo je 2019. godine u Podgorici. Za sedam decenija, imao je oko 50 samostalnih i toliko grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu.

- Čak i kada crta autoportret, Tošković pero drži kao pušku – kaže Jasna Kujundžić Jovanov. - Kao oruđe, kojim se obračunava s modernom civilizacijom i priziva iskonski svet.

Tošković je rođen 1932. godine u okolini Podgorice, u Crnoj Gori. Završio je Srednju umjetničku školu u Herceg Novom, diplomirao na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu u klasi profesora Marka Čelebonovića. Od detinjstva bio je izložen užasima rata, velikom siromaštvu, što je uticalo na njegov život i stvaralaštvo. Bio je jedan od osnivača Društva prijatelja “Baltazar”, koje je preraslo u Medialu.

- Oblikovao je Tošković jedinstvenu galeriju naponovljivih ljudskih prilika, likova i portreta, u karakteru jasno iznijansiranih, podignutih do patosa i psihološke drame, na granici apsurda – rekao je istoričar umetnosti Zdravko Vučinić. - Tošković je u portretima nalazio neiscrpne mogućnosti za transformaciju oblika, uzdizao ih do neslućenih prizora, nadnaravne vizure kojom je želeo da ovlada, neki put zaseni i šokira.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
TA KUĆA JE STVARNO UKLETA Majci i ocu prerezao grkljan, pa sebi isekao vene: Novi detalji porodične tragedije u Čačku

"TA KUĆA JE STVARNO UKLETA" Majci i ocu prerezao grkljan, pa sebi isekao vene: Novi detalji porodične tragedije u Čačku

PRVI rezultati istrage tragedije koja je otkrivena u subotu ujutru u porodičnoj kući u blizini „Slobodine“ raskrsnice u Čačku, govore da je Vladimir Čarapić (47) nožem preklao vrat svojoj majci Mili (72), a potom i svom ocu Neđu (79). Zatim je sebi istim sečivom naneo više uboda po grudima i stomaku, a na kraju je prerezao vene leve ruke i tako na smrt iskrvario.

07. 12. 2025. u 13:36

Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića

Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića

DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.

07. 12. 2025. u 11:41

Komentari (0)

POSLE NEKOG VREMENA: Nebojša Pajkić u javnosti- evo kako danas izgleda (FOTO)