"SRBIJA MORA DA SAČUVA ĐERONU" Petar Nenadić smatra da se u pravom trenutku oprostio od reprezentacije

Slobodan KRSTOVIĆ

30. 04. 2022. u 20:00

KADA je shvatio da u reprezentaciji neće moći da pruža partije kao u klubu, odlučio je da se oprosti od dresa Srbije.

СРБИЈА МОРА ДА САЧУВА ЂЕРОНУ Петар Ненадић сматра да се у правом тренутку опростио од репрезентације

Foto: Nebojsa Parausic

Petar Nenadić, jedan od najboljih evropskih rukometaša, mnoge je pre nekoliko meseci iznenadio kada je objavio da više neće da igra za našu reprezentaciju. I sada zvezda mađarskog Vesprema, koja u junu puni 36 godina, smatra da je povukao logičan potez.

- Odluka nije doneta preko noći. Nagovestio sam je selektoru Toniju Đeroni još ranije, jer sam smatrao da zbog broja utakmica u klubu i prevelikih napora tokom sezone ne bih mogao da pružam partije koje ljudi očekuju od mene u reprezentaciji i da mislim da više ne treba da zauzimam mesto mlađim momcima koji dolaze, koji treba da se dokazuju, da ranije stiču odnos prema dresu i da preuzimaju odgovornost. I smatrao sam da je trenutak da se posvetim porodici, klubu - objašnjava u razgovoru za "Novosti" Nenadić.

Petar se već jednom povukao iz selekcije posle EP u Splitu 2018. godine. Ali dolaskom Đerone na kormilo selekcije vratio se u državni tim...

- Tada sam najavio pauzu zbog svega šta se tamo dešavalo. Na kraju je ispalo da je ta pauza bila dobra za mene... Ali emotivno je bilo teško. Godinama ponavljam da je igranje za reprezentaciju san svakog sportiste, poseban doživljaj. Međutim, ne možeš uvek da igraš na vrhunskom nivou i onda neki ljudi to ne shvataju. Tebe to tišti, pukneš i sebi kažeš: "Zašto bih radio za neke koji mene ne poštuju" - priča Nenadić.

Petar je bio jedan od predvodnika generacije koja je u kadetskom uzrastu pokorila Evropu i svet, tako da se očekivalo da će nastaviti i u seniorskoj konkurenciji. Zato se postavlja pitanje da li je mogao više od srebra na EP 2012. U Beogradu.

- Da ne budemo alavi, da kažemo još medalja, ali sigurno su mogli bolji plasmani, da ostavimo bolju sliku. Prvo da krenem od sebe, da sam mogao da pružam bolje partije, i da je ekipa mogla bolje. Međutim, kao igrač ne možeš da utičeš na neke stvari, samo je na terenu zavisilo od tebe - primećuje Nenadić.

Za razliku od reprezentativne karijere, u klupskoj je imao izvanredne rezultate.

- Da mogu da vratim vreme, sve bih isto uradio. Nedostaje mi samo Liga šampiona pa da upotpunim kolekciju evropskih trofeja. To je motiv, cilj, to je nešto što mi daje snagu da i dalje treniram.

Petar se kao mlad otisnuo u inostranstvo, igrao je u Španiji, Poljskoj, Nemačkoj i sada u Mađarskoj...

- Otišao sam u vreme kada su bile neophodne vize, sa 18-19 godina. Naučio sam mnoge stvari, jezike, nemački, španski uz engleski, upoznao druge ljude, kulture, drugačiji pristup utakmicama, životu. Velika je to životna škola i presrećan sam što sam stekao mnogo prijatelja - priča Nenadić.

Šta bi od svega naučenog primenio na srpsko tlo.

- Promenio bih kompletnu organizaciju u rukometu. Trebalo bi da se krene od početka, da se šansa pruži novim snagama, generacijama koje su videle svet, naučile neke stvare. 

Ono što rukometu nedostaje je kontinuitet koji imaju uspešniji sportovi kao vaterpolo, odbojka, košarka...

- I oni su imali neuspešne godine, ali se znalo da selektori rade prave stvari. Nije to samo A reprezentacija, vaterpolo je prošle godine bio najbolji u svim selekcijama. Moraš da kreneš od početka, od mlađih kategorija. Ranije sam rekao da je naš najveći problem da treneri mlađih kategorija nisu dovoljno edukovani, ne žele da uče od starijih kolega. Znam da postoje nove metode, ali ti iskusni treneri su nešto prošli i od njih može da se dobije dobar savet. Smatram da će najveći uspeh Srbiji biti da zadrži Tonija Đeronu, koji postavlja temelje mlađim kategorijama Srbije. Znam i da svako ko ima 17, 18, 19 godina ima perspektivu da uđe u prvi tim, a to je lakše kada je već u sistemu. Videli smo Špance na EP, promenili su šest-sedam igrača, ali su u sistemu igrali fenomenalno - kaže Nenadić.

Petar se sada okrenuo Vespremu i porodici. Priznaje da nema puno slobodnog vremena, jer ima utakmice svaki treći dan. Zato vreme provodi sa suprugom Jelenom i sinom Aleksom. Kad može odmara se na Savi i u svom selu. Voli fudbal, obožava Liverpul i naročito Jirgena Klopa. Sve to mu pomaže da izdrži ubitačan ritam. 

- To je naporno za igrače koji nisu navikli na taj ritam. Ali, kada uđem u tu mašinu, sve ide kao po nekom automatizmu. Najnezgodnije je kada nema rezultata, kada ekipa mentalno padne. Samo, niko te ne pita, već radiš to za šta si plaćen - kaže Nenadić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)