POZORIŠNA KRITIKA: Ja sam Kublaj-kan
JEDAN od najzanimljivijih glumaca srpskog glumišta Jugoslav Krajnov, član Srpskog narpodnog pozorišta u Novom Sadu, monodramu "Čaj sa Kublaj-kanom" mnogostruko talentovanog umetnika Saše Radonjića (muzičar, pisac, knjižar) igra kao junak na sceni, ali i kao glas pisca, koji povremeno komentariše i usmerava monolog (adaptacija i dramaturgija Aleksandar Milosavljević).
Foto: Arhiva Novosti
Situacija je vrlo proživljena: posle moždanog udara, pisac se oporavlja, a deo toga je i poigravanje njegove svesti sa odnosom stvarno/nestvarno. Ukazujući da i nestvarno, fantazmagorično ima uporište u logičkom mozgu snevača, Radonjić stvara čudesan svet, na granici onostranog i vidljivog, koji se prepliće po svojim unutrašnjim zakonima, dok je rekonvalescent svestan da sanja.
Jugoslav Krajnov je i tim deluzijama dao stvarno telo. Njegov diskurs o onome što je video, pogledan iz sadašnjosti, do samog kraja drži gledaoca u uverenju da je ta faza oporavka svesti, pa i kreativne imaginacije prošla, da pisac može ponovo da započne san na javi, što pisanje zaista jeste. Ali, to "potkazivanje života", ponovno stvaranje već stvorenog sveta, pisac može da dosegne samo pri čistoj svesti. Ukoliko nije siguran u dihotomiju stvarno/nestvarno, taj romaneskni svet bi postao samo tužni deo njegove napredujuće dijagnoze.
"Mi smo deca svojih snova", kaže Radonjić u "Čaju sa Kublaj-kanom".
To postaje stvarno, prilikom razrešenja ove "enciklopedije ozdravljenja", druga priroda pisca, koji lako, neosetno, uz dokaze da je sada i ovde, postaje neko drugi, neko, ko je iznad stvarnosti u kojoj živi, postaje Kublaj-kan sam.
Ova zanimljiva igra, zahvaljujući nepresušnim sposobnostima Jugoslava Krajnova da u trenutku promeni ne samo izgled, nego i um, mentalno stanje, ostajući vidljiv svojim fizičkim gestom, čini da je tih sat vremena Kublaj-kan (sin Džingis-kana) sve vreme sa nama, da to prvi car kineske dinastije Juan igra rekonvalescenta u današnjici.
Recimo drugačije: Kublaj-kan igra Jugoslava Krajnova, koji igra Sašu Radonjića, koji se, krčeći put svesti kroz gustu sinaptičku šumu nesvesnog, bori za život i za razum.
Ili je sve obrnuto, podjednako uverljivo.
Preporučujemo
JEDINKE, VRSTE I MUTACIJE: Doktorski projekat Radeta Mutapovića u galeriji Kolarca
22. 02. 2021. u 17:50
POVODOM NACIONALNOG DANA KNjIGE: Akcija "Pokucaj mi knjigom na vrata"
22. 02. 2021. u 14:48
VELIKO UPOZORENjE VUČIĆA: Za godinu i po dana suočićemo se sa velikim ratom, niko više ne želi da sluša drugu stranu
PREDSEDNIK Srbije Aleksandar Vučić rekao je danas, na forumu "GLOBSEC BELTALKS: Beogradski ekonomski razgovori", da više nema racionalnosti u međunarodnoj politici i da se uskoro sprema veliki sukob.
09. 12. 2025. u 20:57
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (0)