POZORIŠNA KRITIKA: Strah i nada Ilde Geršner
JEDNA od najzanimljivijih pojava u savremenoj srpskoj dramaturgiji, koju često predstavljaju autorke je Jelena Kajgo, spisateljica i dramaturg, čije teme stoje na zdravim, životnim osnovama, bez modernih rukavaca, koji relativizuju tešku poruku.
Novosti
I u komediji ("Rolerkoster"), a naročito u drami, kao što je predstava "Ilda Geršner" Knjaževsko-srpskog teatra iz Kragujevca, Kajgo polazi od stvarne situacije. Ovoga puta se radi o zameni identiteta, o prijateljstvu i hrabrosti mlade Ilde Geršner, koja je, tokom ratnih godina u vreme nacizma podarila svoje ime prijateljici Jevrejki i time joj spasla život.
Stevan Bodroža se opredelio za princip "manje je više", pa je razgranatu radnju, koja obiluje fašističkim surovostima nad zarobljenicima sveo na unutrašnji doživljaj navodne Ilde Geršner, medicinske sestre u nekoj minhenskoj ratnoj zatvorskoj bolnici.
Ana Kolanđeli, kao Marija Vajcman, alijas Ilda Geršner, u potpunosti je ispunila rediteljevu ideju, da se nekom vrstom poetskog uopštavanja izraza postigne i njegova univerzalnost. Do kraja i potpuno uronjena u sudbinu svoje junakinje, Ana Kolanđeli je bila i istinita, i potresna, njena tačna emocija je pokrivala, bez imalo patetike (što je zasluga i spisateljice) izvesnu predvidivost radnje, kao što se često dešava sa istinitim storijama. Šteta je da je reditelj nije skrenuo, bar malo, na Brehtov put, jer je ekspresionizam, kojim boji istoriju, davao mnogo povoda za to. Nadežda Jakovljević, na primer, kao mlada Ilda Geršner, devojka kojoj je to lično ime, koje deli sa drugaricom da bi je spasla, bila je mnogo bliža epskom teatru, na vrlo suptilan i posredan način, što brehtijanski teatar i zahteva. Ova mlada glumica ima u svom umetničkom izrazu zanimljivu dvojnost istinske nežnosti (zahvaljujući svom fragilnom izgledu), ali, u isto vreme, veoma upečatljive čvrstine i stamenosti kako emocije, tako i brehtovskog aktivizma, pa publika neprestano očekuje neki obrt, transformaciju, koju i dobija.
Dobrota, stradanje i shvatanje bespomoćnosti pred zlom, čine okosnicu igre Nadežde Jakovljević, Ilde Geršner, a hrabrost, srčanost, pa i dovitljivost su osobine Marije Vajcman, koju Ana Kolanđeli igra sa mnogo strasti i umeća. Dobru protivtežu joj čini muž, Tomas Milner, koga Nikola Milojević otpočetka postavlja kao intelektualca koji će izgubiti bitku sa ratnom olujom. Jasmina Dimitrijević igra punokrvnu, jarku bolničarku Ritu, dodajući ovoj antiratnoj dramskoj akciji neophodno opravdanje za tvrdnju da ništa nije crno/belo, ni zlo, ni dobro.
U svedenom, funkcionalnom dekoru Ane Kolbjanove i u tačnom kostimu Milice Kolarić, Bodroža je i u Mladenu Kneževiću (Kolja),Čedomiru Štajnu (Edvard Rihte), Mariji Rakočević (Elza Rihte), Nenadu Vuleviću (Hans), kao i u izuzetno zanimljivom majstoru scenskog pokreta, Miodragu Krčmariku, imao prave saradnike, koji su precizno doziranom ironijom postigli da se igra epoha, a da se, zapravo, radnja događa danas i uvek, svuda, a naročito ovde, kod nas, gde dobrote fali sve više, a sve manje se srećemo s njom.
"TA KUĆA JE STVARNO UKLETA" Majci i ocu prerezao grkljan, pa sebi isekao vene: Novi detalji porodične tragedije u Čačku
PRVI rezultati istrage tragedije koja je otkrivena u subotu ujutru u porodičnoj kući u blizini „Slobodine“ raskrsnice u Čačku, govore da je Vladimir Čarapić (47) nožem preklao vrat svojoj majci Mili (72), a potom i svom ocu Neđu (79). Zatim je sebi istim sečivom naneo više uboda po grudima i stomaku, a na kraju je prerezao vene leve ruke i tako na smrt iskrvario.
07. 12. 2025. u 13:36
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (0)