DIJALOG SA SOPSTVENOM DUŠOM: Razgovor sa Snežanom Petrović, dvanaestim laureatom nagrade "Momčilo Momo Kapor"

Miljana Kralj

10. 04. 2023. u 17:27

SREBRNU plaketu sa motivom školice, iz ruku akademika Matije Bećkovića, predsednika Upravnog odbora Zadužbine "Momčilo Momo Kapor", primiće danas u podne, u svečanoj sali Skupštine grada, Snežana Petrović, dvanaesti laureat nagrade sa imenom slavnog pisca i slikara.

ДИЈАЛОГ СА СОПСТВЕНОМ ДУШОМ: Разговор са Снежаном Петровић, дванаестим лауреатом награде Момчило Момо Капор

Foto Gragan Kuručić

Ona je šesti likovni umetnik koji je nagrađen, a među laureatima je isto toliko i pisaca, jer se priznanje naizmenično dodeljuje stvaraocima iz obe kreativne sfere u kojima je Kapor briljirao.

U obrazloženju ovogodišnje odluke, žiri je, između ostalog naveo da je Petrovićeva, izuzetna slikarka, grafičarka i pedagog iz Novog Sada, svojim delima "bogatoj balkanskoj fantastičnoj figuraciji dala nov i originalan doprinos". A na pitanje šta je njoj pružila fantastika kao žanr, u razgovoru, za "Večernje novosti", umetnica odgovara:

- Ja sam kao dete obožavala bajke, koje su mi i otvorile taj put ka fantastici. Bajke su metaforički prikaz realnog sveta sa mnogobrojnom simbolikom i porukama u njima. One imaju ulogu da šire potencijal naše mašte i otvaraju našu dušu, a upravo je to i koncept mog stvaralaštva - dijalog sa dušom. Ono što je vrlo interesantno, kada jednom oformite svoj svet, on se sve više i više širi i tu je ono pravo bogatstvo i potencijal u neprekidnom istraživanju.

o Po čemu je specifična fantastika koja se neguje na ovim prostorima?

- Fantastika se na ovim našim prostorima neguje od davnina kroz naš folklor, legende, mitološke priče o vampirima, vešticama, vilama, kroz bajke, kao što su "Čardak ni na nebu ni na zemlji", "Ero s onoga sveta", "Biberče" i mnoge druge. U drugoj polovini dvadesetog veka na našim prostorima javlja se snažan uticaj umetničke grupe "Mediala", koja u svet književnosti i likovnog stvaralaštva unosi određenu dozu mistike, alhemije, ezoterije, čitave izmaštane svetove fantastike. Nastaje nova struja umetnika koji u svojim delima otvaraju portale dalekih prostora čovekovog nesvesnog i to istraživanje traje i dan-danas kod mnogih autora mlađe generacije.

o Reagujući na vest o nagradi, primetili ste da je Kapor bio majstor da uhvati ono večno u svakidašnjem. Koliko vaša umetnička stremljenja prate upravo taj pogled koji gleda dublje i dalje od vidljivog?

- Obično volim da kažem da su moja dela piktoralni memoari iz mog života. Slikam svoj život onako kako ga osećam. Kao perceptivno biće upijam sve što me zainteresuje ili isprovocira i to procesuiram i implementiram u delo. Volim i cenim umetnike koji rade otvorenog srca, znaju da čitaju između redova i ljubomorno čuvaju ono dete u duši koje ga tera da vidi dalje od vidljivog. Iskreno mislim da onoliko koliko uložite energije u stvaranje dela toliko će to delo isijavati i korespondirati sa publikom. Radovi u koje je uložena ogromna stvaralačka energija prosto zovu posmatrača na ponovno viđanje. Radovi u kojima nema energije jednostavno ne ostavljaju prostora za bilo kakav dijalog sa posmatračem.

o Pre pet godina pripala vam je i nagrada Međunarodnog trijenala male grafike u Tokiju, koje je svojevrsno svetsko prvenstvo u ovoj disciplini. Da li sebe doživljavate kao grafičara koji se izražava i kroz slikarstvo ili obrnuto? Ili...

- Ja sam likovni stvaralac koji, kao medij izražavanja, koristi sve što mu se nađe nadohvat ruke. Volim da kažem da se od slikarstva odmaram radeći grafiku, a od grafike se odmaram radeći crteže i tako ukrug. Po vokaciji sam grafičar i zaista cenim tu likovnu disciplinu jer pruža razne mogućnosti u likovnom izrazu, a usko je povezana sa crtežom koji čini osnovu likovnog stvaralaštva. U poslednje vreme često kombinujem sva tri medija; grafiku, sliku i crtež. U likovnoj grafici prava magija leži u matrici u koju unosimo našu likovnu nameru, nakon čega ona poprima zasebnu formu, a u savremenoj likovnoj grafici matrica postaje objekat koji može i ne mora da ima funkciju multiplikacije otisaka, što i u mom radu sve više postaje praksa. Mislim da su umetnici koji se bave grafikom bogatiji za još jednu likovnu disciplinu, jer svakako kao grafičar možete da se likovno izražavate jednako kroz crtež i sliku. Mnogi naši likovni stvaraoci, koje pamtimo kroz njihova ostvarenja u slikarstvu, bili su odlični grafičari i obratno, mnogi grafičari bili su odlični slikari. Primera je zaista mnogo.

M. KRALj

POGLED VELIKIH OČIJU

o I u grafici i na slikama, ljudske figure predstavljate sa specifičnim, upečatljivo velikim očima. Da li je i njihov pogled uperen ka onom što je iza vidljivog?

- Oči za mene predstavljaju ogledalo duše. U većini slučajeva, oko u mom radu predstavljalo je pogled u moj duhovni svet. Uglavnom su na mojim radovima pogledi figura upućeni direktno u posmatrača. Na taj način vrši se korespondencija između dva duhovna sveta, mog i posmatračevog.

Tekst

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)