SRBIJA JE ZEMLJA SLOŽENE TVOREVINE: Lazar Ć. Radovanović o stvaralaštvu u poodmaklim godinama

Драган Богутовић

27. 09. 2022. u 13:00

STAROST je tegoban deo života, ali je prirodan proces, pa je neizbežan. Pišem novu knjigu u poodmaklim godinama koju doživljavam kao relaksaciju duha i tela. Igram se svojim mislima, jer sam ih živeći preživeo, one mene uče, one me usmeravaju, one su moje, a ja njihov, nama niko ne treba. Moje su godine, moj polet u svet.

СРБИЈА ЈЕ ЗЕМЉА СЛОЖЕНЕ ТВОРЕВИНЕ: Лазар Ћ. Радовановић о стваралаштву у поодмаклим годинама

Foto: Z. Jovanović

Ovo u razgovoru za "Novosti" ističe Lazar Ć. Radovanović, kome i pored godina - 90 leta - i objavljenih 25 knjiga ne pada na pamet da baci pero u trnje. Nedavno je objavio novu zbirku stihova "Sagoreli vetrovi", a uveliko priprema još jednu. Značajan trag ostavio je i kao dugogodišnji glavni urednik Književne zadruge "Zenit", iz koje je izašlo više od hiljadu raznih naučnih i umetničkih dela.

Šta vam znači poezija?

- Trajem i sanjam u pesmi, u njenoj zanetoj tajni. Svu složenost nastanka i nestanka čovekovog spajam sa svojim postojanjem. Sa šumom trave ili letom ptice osećam tragiku življenja, njeno vraćanje i kraj. U tom košmaru suprotnih kretanja, u tom svetlucanju zvezda i zemlje gradim most na trećoj strani. Hteo bih da sve podredim jednom zbiru, kao jednom istom značenju, da u tom vrelu trajanja sve opet bude sjedinjeno.

Često se u pesmama vraćate prošlosti i duhovnim vrednostima Crne Gore, gde ste proveli detinjstvo i mladost?

- Vraćajući se prošlosti Crne Gore, doživljavam relaksaciju duše i duha jer je ona ispunjena sadržajima duboke čovečnosti. Crna Gora je ovekovečena ubedljivim primerima genetskog nasleđa, sa osnovnom mišlju šta je čovek. Iz takvog izvorišta Crnogorci su bili prepoznati i van svojih granica. Sa tog prostora poreklom su Uzun Mirko Apostolović, Tanasko Rajić, Vasa Čarapić, Hajduk Veljko Petrović, Karađorđe, Vuk Karadžić i skoro svi knezovi Prvog srpskog ustanka. Te činjenice se ne mogu ignorisati. To svedoči da je narod u Crnoj Gori i Srbiji u biti međusobno prožet, iako postoje neke različitosti, koje obogaćuju oba duhovna sveta. Te različitosti proizašle su iz unutrašnjih izvorišta i sadržaja njihove istorijske individualnosti.

Nagradu "Dragojlo Dudić" dobili ste za knjigu o Kosovu. Govorite albanski i poznajete mentalitet ljudi sa tih prostora...

- Problem je bio u njegovom razvoju, koji je imao veće zastoje. Kasnilo se u duhovnim preobražajima i u egzistencijalnom napretku koji je karakterističan i za ostale populacije. Većina Šiptara na Kosovu uvek je sve krizne situacije dočekivala sa nepoverenjem, kao i sada. Za vreme Drugog svetskog rata masovno su prišli nemačkim i italijanskim okupatorima, paleći srpske i crnogorske kuće. Pravi razvoj i procvat doživeli su posle Drugog svetskog rata. U potpunosti su ravnopravno sa ostalim narodima odlučivali o svim bitnim pitanjima države i naroda. Uprkos tome, ostala je njihova težnja za izdvajanjem Kosova iz Srbije. Pritom, i kada su postojale realnosti za neke kompromise, sve više su bili agresivniji. Oni time sebe hrabre smatrajući to svojim oblikom dominacije. Vrlo su uporni i hrabri ako iza sebe imaju nekoga ko ih štiti i brani.

Kako gledate na vreme u kome živimo?

- Naša trenutna stvarnost je pomućenog sočiva, bez jasne naznake o napretku; došli smo u situaciju kad "zemlja stenje a nebesa ćute". Srbija je zemlja složene tvorevine, često protivrečnih sukoba, sporova, rasprava, koji se neretko završavaju na štetu nje same. Takvi odnosi dobrim delom nastaju iz njenog unutrašnjeg bića, međusobnog suprotstavljanja i neslaganja. Oni često prevazilaze granice realnog, pa dolazi do nepredviđenih nesporazuma neviđenih razmera. Kriminalne afere, stranačka prepucavanja, često motivisana ličnim interesima, umanjuju poruku za skori povratak naše države pravim vrednostima.

Šta nam donosi i koje su poruke vaše zbirke "Sagoreli vetrovi"?

- Jedan stih u jednoj od mojih knjiga glasi "Živim u izgubljenom vremenu". Život u ovom 21. veku nema svoje prave definicije. Sve je u igri zbunjene neosveštene stvarnosti. Čovek je igra neograničenog i bezbrojnog trajanja. Sve je u usponu i sve je u padu. Banalnost, korupcija, kriminal i mnoge druge devijacije u potpunosti su zamenile kulturna, naučna i sva druga značajnija odredišta. Moja nova knjiga nastoji da izađe iz tog kruga, jer sve je mnogo puta rečeno na razne načine, pa ponavljanje suštine u bilo kom obliku nema svoju trajnost i brzo izgubi potrebu za njen povratak. Ljudska svest je dosegla svoj zenit. To je uticalo da izgradim invididualnu pesničku filozofiju, tražeći uporno nove mogućnosti izraza.

Mir nemira

U vašim pesmama dominiraju razmišljanja o sudbini čoveka i o njegovoj protivrečnoj prirodi?

- Sama postojanost čoveka, sav mir nemira njegovog, jedan je isti trag, jedan put i jedno isto proticanje. Nemoćne su odrednice, koje kao neka varka ispred nas čine neki sadržaj, izlaz iz trenutka u kojem se opet neznano vraćamo sa istim svojim korenima i sa istim svojim zabludama. U tom stanju ja tražim neki smisao i njegovo trajanje kao svoju nastalu opredeljenost.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

PILI BI DOK NE BI PALI S NOGU: Kako je čašica spojila Golumbovskog i Kralja