OD RUSKIH KLASIKA PRAVE UKRAJINCE: Progon ruske umetnosti i "prisvajanje" autora po oprobanom receptu

Марина Мирковић

08. 03. 2022. u 13:34

SVEOPŠTA histerija kojoj svedočimo, a koja se na polju kulture manifestuje u "isključivanju" i poništavanju svega ruskog, iako apsurdna od početka, poprima sve šire i sve opasnije razmere.

ОД РУСКИХ КЛАСИКА ПРАВЕ УКРАЈИНЦЕ: Прогон руске уметности и присвајање аутора по опробаном рецепту

Foto Printskrin

Čak su i ugledni jezikoljupci i istinski znalci, ne želeći baš da se "odreknu" celokupne ruske književnosti, počeli da primenjuju stari dobri recept: "prisvajanje" po makar kakvom, makar i izmišljenom osnovu, pri čemu sve rusko što valja - namah postaje "čisto ukrajinsko". Tako su ruski klasici, gotovo svi izuzev Lava Tolstoja, u sveobuhvatnom i naširoko deljenom tekstu portala "Čitomo" - retroaktivno označeni kao Ukrajinci čije je ime i delo Rusija bezočno ukrala i prisvojila.

Gogolj, Dostojevski, Čehov, pa Bulgakov, Ahmatova te Iljf i Petrov, braća Strugacki...

Foto Printskrin

Svima njima se naknadno utvrđuje ukrajinsko poreklo, dok se sve ono novo, lepo, dobro, veselo i pozitivno što su uneli u ("sumornu") rusku književnost tumači kao doprinos ukrajinskog slobodoumnog duha, humora, topline i čovečnosti. Pitanje je da li bi Mikola Hohol (poznat nam kao Nikolaj Gogolj) danas pošao u Peterburg da gradi književnu karijeru na ruskom, ili bi svoje "ukrajinske zaplete" i ukrajinskim nasleđem inspirisane priče ispisivao na "maternjem" i "paternjem" ukrajinskom jeziku. Jasno je da je, pa makar od njihove smrti minulo stoleće ili dva, danas neophodno opredeliti se u ime svakog pojedinog umetnika, saterati ga u onaj "poželjniji" od dva moguća identiteta - onaj ukrajinski, ako je suditi po trenutnom diktatu slobodnog Zapada.

- Kad god je rat, onda se i laže, i nema kraja ljudskoj ludosti - rezimira profesor na beogradskom Filološkom fakultetu Dragan Stojanović.

- Kao profesor svetske književnosti imam knjige i o Tomasu Manu i o našem Andriću i o tom Dostojevskom, za koga sam negde pročitao, kada je ukinut kurs o njemu, da mu "tako i treba kad podržava Putina". Kakve veze Dostojevski ili Čajkovski mogu imati sa Donbasom? Sve te, davno umrle ljude treba pustiti na miru i ne koristiti ih u tako vulgarnoj propagandi koja, koliko god na prvi pogled mogla delovati i smešno, nije nimalo smešna, a verujem i da se njom postiže kontraefekat.

Foto M. Anđela

Profesor Jovan Popov ovaj najnoviji trend prisvajanja, podstaknut trenutnim ratnim zbivanjima u Ukrajini, ne vidi kao nešto novo, već kao jedan u nizu dokaza da zapadni civilizovani svet, kada god dođe u krizu, nema milosti i ne bira sredstva, što se pokazalo i kroz istoriju a očito će biti trajna pojava i u budućnosti.

- Istorija Rusije neodvojiva je od ukrajinske u smislu kulturnog nasleđa i zajedničke kolevke u Kijevskoj Rusiji, i svi su ti pisci bili duboko svesni svog ruskog porekla a pre svega jezika - navodi Popov.

- Isto to se i kod nas radilo, na primer sa Andrićem, nije to neka novina niti ukrajinska ili zapadnjačka specijalnost, tu nikada nema nikakvog pouzdanog kriterijuma već se "argumenti" natežu i navlače. Lako će Dostojevski na taj način "postati" i Litvancem, čak lakše i utemeljenije no što je proglašen Ukrajincem.

Čudi me da nisu prisvojili Turgenjeva, no on će kao izrazito naklonjen zapadu verovatno poslednji pasti pod udar ovih retroaktivnih sankcija. Sve ovo, ipak, govori o dubokoj anticivilizacijskoj tendenciji Zapada koja jeste zastrašujuća.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

KRST NA HRAMU SVETOG SAVE KRIJE TUŽNU PRIČU: NJegov autor je tragično skončao - samo 20 dana posle postavljanja