INTERVJU Predrag Bjelac: Bilo mi je teško da odbranim sveštenika

JELENA BANjANIN

04. 12. 2021. u 15:46

PREDRAG Bjelac je u filmovima i serijama igrao šest sveštenih lica, a samo ove godine je, kako sam kaže, u pet uloga umro, i u jednoj jedva preživeo.

ИНТЕРВЈУ Предраг Бјелац: Било ми је тешко да одбраним свештеника

Foto Promo

I jedno i drugo svedoči o iskušenjima glumačke karijere, ali Bjelčeva je uspešna. Na domaćem terenu glumio je u kultnim ostvarenjima poput "Kako je propao rokenrol" i "Kad porastem biću kengur", a inostrana publika mogla je da ga upamti po rolama u "Hariju Poteru i vatrenom peharu", rimejku čuvenog horora "Predskazanje" i popularnoj britanskoj seriji "Ubiti Iv". Ovih dana je u prvom planu zbog poslednjih minuta njegovog junaka u "Dinastiji" i važne uloge u finišu prve sezone "Crne svadbe", a uskoro će na ekran i u petom nastavku "Ubice mog oca".

- Glumio sam kardinala Frančeska Pikolominija, koji postaje jedan od papa sa najkraćim stažom u istoriji. Bio je papa manje od mesec dana pre nego što je umro. Igrao sam katoličkog sveštenika i u ludom naučno-fantastičnom filmu "Majndgejmers". Film je engleski, radili smo u Bukureštu, i bio sam u paru sa Semom Nilom. Mesec dana smo se tamo družili i snimali 2014. U filmskom prvencu Đorđa Balaševića "Kao rani mraz" igrao sam finog popa, najboljeg prijatelja Vase Ladačkog. U "Švindlerima" sam nedavno takođe glumio popa, lokalnog mudraca, mada samo u jednoj epizodi. Otac Ilarion iz "Crne svadbe", mnogo je bliži fikciji nego realnosti. Ili ja želim da bude bliži fikciji, jer je ekstreman - govori za "TV novosti" Predrag Bjelac, koji je šestu "duhovnu" ulogu ostvario u "Predskazanju".

Kakvi su vam utisci posle finala "Crne svadbe"?

- Učestvovao sam u projektu, čitao dva puta kompletan scenario, ali sam iskreno oduševljen. "Crna svadba" izgleda apsolutno svetski i može da parira svim inostranim serijama savršenim vizuelnim komponentama, minucioznom režijom, efektima i muzikom. Glumci su neverovatni, ostvarili su dostignuća koja su kruna njihovih karijera.

Od Slavka Štimca, Uliksa Fehmijua i Filipa Đurića do maestralnog Svetozara Cvetkovića i savršene Ljiljane Blagojević. Jelena Đokić i ja smo tek u poslednjoj epizodi krunisali svoje uloge. Ne znam tačno kada ćemo raditi drugu sezonu, ali producentska kuća "Fajerflaj" je sigurno ima u planu. Imam čak i obećanje da će moja uloga biti još značajnija.

Predrag Bjelac sa Vojom Brajovicem u seriji "Dinastija", Foto Promo

Kako je bilo snimati kulminaciju poslednje epizode, crkvenu scenu koju ste podelili sa Jelenom Đokić?

- Teško ću moći to da vam prepričam. Posebno osećanje je kada igrate sveštenika. Čin monašenja Nataše morali smo da izvedemo vrlo pažljivo, da poštujemo sve crkvene kanone koji su poznati, da ne uvredimo nikoga, pa ni sveštenstvo. Pokušao sam da nađem konsultante, ali nažalost nisam naišao na razumevanje. Osetljivi su po tom pitanju i žele da studiozno provere sve pre nego što se uključe u proces.

Mislite li da je upravo misterija koja obavija i crkvu i magiju doprinela atraktivnosti serije?

- Naravno da jeste, ali nisam tu crkvu doživeo kao ovu našu, srpsku pravoslavnu, nego kao još jednu organizaciju koja ima svojih mana, problema, nedoumica. Pokušao sam kritički da se postavim prema tome, jer moj lik je sve samo nije pozitivan. On je, da ga tako nazovemo, šef državne bezbednosti u okviru crkve, nekakav kardinal Rišelje ili nešto tome slično. Vrlo je teško, nezahvalno i kao na ivici leda igrati takav lik verodostojno, da ga odbranim, a da nikog preterano ne uvredim.

Foto Promo

Jedan junak serije tvrdi da nedostatak empatije pomaže zlu da pobedi dobro. Da li primećujete manjak saosećanja i u stvarnosti?

- Živim na Novom Beogradu, gde ima puno prostora i mnogo parkova, i svakodnevno srećem ogroman broj ljudi koji imaju pse. Najednom su psi postali bolji prijatelji ljudima nego drugi ljudi. To je naizgled banalan, ali vrlo jasan pokazatelj da se otuđujemo, da više ne verujemo jedni drugima i da se ne volimo kao pre. Ali "Crna svadba" je ipak fikcija, i samo je inspirisana događajem od pre desetak godina. Njena snaga je u tome što se prepliću razne priče. Imamo sukob državne bezbednosti i policije, njihov odnos prema crkvi, narodna verovanja i običaje, elemente vlaške magije... "Crna svadba" je izuzetno originalna u našem autentičnom folklornom izrazu.

Kako vam izgleda naša "Dinastija", u kojoj igrate jednu od glavnih uloga? Da li gledaoce, kao i nekada, privlači mogućnost da zavire u svet bogatih?

- Naši scenaristi su prilagodili originalni scenario domaćim uslovima. Svaka dramska scena je minjon, divna za glumačke radnje. Serija nekim karakteristikama vodi u smeru sapunice - više od 220 epizoda, ritam prikazivanja - ali se trudimo da ima ozbiljnu dramsku formu. Sredinom osamdesetih, kada se "Dinastija" ovde prikazivala, za nas je svet bogatih bio velika nepoznanica. Uživali smo da gledamo divne vile i kostime, lepe žene, ultrabogataše. Danas imamo toga i kod nas. Pogledajte samo kako estrada živi, da ne idemo dalje. Ili sve te novopečene biznismene, koje predstavljamo u našoj seriji...

Foto Igor Marinković

Kako biste predstavili svog junaka? Krije li se nešto ispod te bogataške kore?

- Mislim da je njegovo poreklo bitno. Vojin Konstantinović je po našoj zamisli dete veoma uspešnih roditelja. Sin je nekog našeg predstavnika u inostranstvu, koji je radio za čuvene eksport-import firme. Vojin se školovao u inostranstvu, ceo život uživao u luksuzu. Njemu se ništa značajno nije promenilo u životu, samo je sve više napredovao, bio sve uspešniji i bogatiji. Put njegovog rivala, i neprijatelja i prijatelja i kuma Branka Kadića, bio je mnogo trnovitiji. Rivalitet je najviše uticao na priču. Vojin po svaku cenu želi da nadmaši Branka, pa ide i dotle da se spoji sa Brankovom bivšom ženom, sve u cilju da ga uništi. On je bonvivan, izuzetno obrazovan, ljubitelj umetnosti, dobrog vina, provoda i okoreli neženja. Ne želi da se veže, nema dece, tako da je sve uložio u nećaka, koji ga je izdao, kao što znamo iz originalne serije. I, nažalost, neće Vojin još dugo. Dolazi surova kazna za njegov način života.

Peta sezona "Ubice mog oca" počinje oko Nove godine. Šta se dešava sa vašim likom?

- Peta sezona će biti veoma dobra, jer je mlada režiserka Maša Nešković vrlo studiozno pristupila tome. Na snimanjima je atmosfera bila sjajna. Neke scene koje smo napravili, npr. neke moje scene sa Mirom Karanović, biće fantastične. Priča se vraća u prošlost, ali ja ostajem u sadašnjosti, gde se nastavlja sunovrat bivšeg ministra Nikole Kovačevića.

Čime ste još bili zaokupljeni?

- Letos su se kod nas snimala tri-četiri velika američka projekta. Igrao sam u jednom, radni naziv mu je bio The box. Reč je o desetom ili jedanaestom nastavku čuvenog horora "Gospodari pakla" (Hellraiser). Ako se ovako nastavi, Beograd i naša zemlja biće značajno mesto za strane projekte. Grade se novi studiji na sve strane, najavljeno je i mnogo domaćih projekata. Letos sam imao glavnu ulogu u jednoj češkoj seriji od osam epizoda.

Snimao sam dva i po meseca krimi komediju "Duh". Igrao sam tog duha. On je kriminalac koga ubiju u prvoj epizodi, i useli se u život nespretnog kancelarijskog policijskog inspektora. Pomaže mu da postane pravi policajac, pomaže mu znanjem, iskustvom koje ima i iz rata, uči ga svemu. Mladi inspektor zauzvrat pomaže meni da saznam ko me je ubio. Samo u ovoj godini, imao sam desetak uloga u raznim projektima, umro sam pet puta, a jednom sam jedva preživeo. Kažu da to glumcima produžuje život.

Marija Karan u seriji "Dinastija", Foto Promo

NEZABORAVAN DAN SA DONALDOM SADERLENDOM 

KOJI susret sa inostranim kolegom pamtite i danas?

- Ponosan sam jer su mi se desile neverovatne stvari. Retko kada se neko iskreno raspituje ko si i odakle si. Sa Semom Nilom sam se svakodnevno družio i upoznao mnogo više i intimnije nego što je uobičajeno. Ali za to je potrebno vremena. U Pragu sam upoznao Donalda Saderlenda, koji se iskreno oduševio kada je čuo odakle dolazim.

Proveo sam sa njim nezaboravan dan u njegovim pričama i impresijama iz karijere. Pošto sam igrao Rusa u sceni sa njim, mislio je da sam zaista Rus. Čak je spremio prvu rečenicu našeg dijaloga na ruskom. Rekao sam mu da nisam Rus i tako smo počeli priču. Saznao sam da je 1968. radio "Kelijeve heroje", čuveni ratni film, koji se godinu dana snimao u Vojvodini i Istri. Bili su tu Teli Savalas i Klint Istvud, a Donald Saderlend je tada bio mlad glumac. Upravo za vreme boravka u Jugoslaviji saznao je da je prethodni film koji je snimio, a to je bio sada čuveni "Meš", postigao veliki uspeh i da mu predstoji dobra karijera. Zbog toga mu je Jugoslavija ostala u srcu zauvek.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

A SRBIJA?! Pitali Ruse Za koga ćete da navijate na EURO 2024? - ovako su odgovorili