POZORIŠNA KRITIKA: Duhovito pozorje
STVARALAŠTVO Nikolaja Ostrovskog je u devetnaestom veku bilo subverzivno za carsku Rusiju, no, toliko je značajno, da se u Moskvi Mali teatar zove "Dom Ostrovskog". Egon Savin, koji voli, neguje i tumači domaću i svetsku klasiku, na scenu Narodnog pozorišta u Beogradu, postavio je tekst Ostrovskog, "Vuci i ovce", koji kao da je pisan za ovo vreme.
Temu manipulanata (vuci) i manipulisanih (ovce), u rasponu od ljubavne, do finansijske malverzacije, tumačio je glumački ansambl, koji je trenutno teško dobiti, ali i održati na okupu. U prostudiranom savremenom kostimu (kostimograf Jelena Stokuća), sa radnjom smeštenom u devedesete, čitajmo, u vreme Jeljcina, reditelj Meropiji Murzaveckoj (nepogrešiva Olga Odanović) daje figurativnu ukrotiteljsku palicu (što je paradoks, jer je navodna monahinja), kojom komanduje niskim strastima zajednice, uz pomoć korumpiranog, nemoralnog advokata Vukola Čugunova (spretan Nebojša Kundačina). Alkohol, razvrat, laža i paralaža preplavljuju svaku scenu. Režirajući predstavu "Vuci i ovce" kao komediju naravi, ali i situacije čitavog "okruženja", Egon Savin daje majstorima ovog žanra, najpre Radoslavu Milenkoviću (Mihailo Linjajev, general), a onda i Anastasiji Mandić (Jevlampija Kupavina), Bojanu Dimitrijeviću (Apolon Murzavecki) Bojanu Krivokapiću (Klavdije Gorecki), Danijeli Ugrenović (Anfusa Tihonovna) sredstva viđena od rimske komedije, gde su likovi u komediji zatočenici svojih poroka, a njihovo skrivanje ih čini ubitačno komičnima, što oni štedro i tačno koriste.
Glavira Aleksejevna (kao iz našeg vremena Sonja Kolačarić) i Vasilije Berkutov (neočekivani Aleksandar Đurica), deo su nadogradnje ove groteskne analize propasti od pojedinačnog, ka opštem, od čoveka, ka društvu. Ucenjivač, podlac, mešetar, Berkutov uspeva da nadigra i Meropiju Murzavecku, pokazujući nam, koliko se lako od vuka postaje ovca. Glavira Aleksejevna, lažna iskušenica, čini suprotno: uverava nas da je od ovce do vuka kratak put, plaćen ljudskim žrtvom.
Šuma, simbol kako čistote prirodnog (scenograf je Egon Savin), tako i korelativ mračnog nesvesnog u čoveku, asocira na metaforu izgubljenosti životnog puta, kao u tekstu "Šuma", istog pisca. Paun Saveljič (Dimitrije Ilić), domar kod Murzaveckih, je bio vodič kroz lično i kolektivno nesvesno, duboko zapreteno zlo u ljudskom karakteru, koje izbija uvek, kada namere nisu čiste... A i kad jesu, nažalost.
U nameri da razvedri ova tmurna vremena, nasušno potrebno komedijom po značajnom klasičnom tekstu, reditelj je, možda, malo previše pustio da glumačka igra dođe na ivicu fizičke komedije, što Ostrovski ipak nije. No, ta granica nije pređena.
POSLEDNjI LOVAC NA NACISTE PROTIV REZOLUCIJE O SREBRENICI: Nije bilo genocida, ovo bi umanjilo značaj tog termina
Poslednjih godina često se susrećemo sa raznim pokušajima ljudi koji su pogođeni istorijskim tragedijama, ili koji imaju nameru da vode kampanju za tobože „humanitarne“ ciljeve, da tvrde da je njihovo pitanje ekvivalentno holokaustu, ili da je u stvari slučaj genocida, piše direktor Centra "Simon Vizental" dr Efraim Zurof za Jerusalem post.
17. 04. 2024. u 17:57
I ZVANIČNO: NIŠTA OD EU DOK KOSOVO NE PRIZNAMO Brisel sledeće nedelje ubacuje aneks iz Ohridskog sporazuma u Poglavlje 35
VIŠEGODIŠNjA dilema "Kosovo ili Evropska unija" koja je lebdela nad Srbijom, dobiće svoj praktični izraz sledeće nedelje sažet u bestijalnoj i zvaničnoj uceni Brisela - nema ništa od članstva u EU dok ne priznamo lažnu državu i pomirimo se sa njenim članstvom u UN.
17. 04. 2024. u 12:00
ZAŠTO SU BRUTALNO UBIJENI? Igora odgajali psi na ulici - zaboravio maternji, kad su im ga "oduzeli" DOŠLI ISPRED SIROTIŠTA i danima čekali
TUŽNA priča dečaka koji je prošao pakao na zemlji zbog svojih roditelja i dede alkoholičara. Morao je da prosi i živi na hladnoj ulici, a danas je živ zahvaljujući Džesi, Gogi, Maši i Sevi.
16. 04. 2024. u 14:14
Komentari (0)