POGLED ISKOSA - Neomodernizam Saše Klikovca

Dejan Đorić

28. 09. 2021. u 16:47

MLAD po slikarskom stažu, sa svojom drugom samostalnom izložbom od pedesetak slika, Saša Klikovac (Beograd, 1962), koji deluje pod pseudonimom Salvatore (starim srpskim imenom iz zetske ravnice), privukao je pažnju.

ПОГЛЕД ИСКОСА - Неомодернизам Саше Кликовца

Foto Arhiva

Njegov slikarski svet baštini mnoge najbolje elemente modernističkog slikarstva, pa se može vrednovati u eri sveopšteg odustajanja od slike i prevlasti novih i digitalnih medija, kao uspešan povratak ili obnova modernizma. Neomodernizam Saše Klikovca obuhvata široki estetski raspon stilskoumetničkih pojava i tehničkih rešenja. Pored preovlađujućeg ekspresionizma širokog poteza i gestualnog slikarstva, on uvodi različite fenomene apstrakcije, od one lirske, asocijativne, sa polazištem u stvarnosti do slika visokog impasta, debljih slojeva boje i raskošne bojene površine. Na pojedinim ostvarenjima uzor je iz prirode ali preobražen u novu, umetničku realnost. To su motivi konja, bizona, zmaja, papagaja, cveća, ili zamka, crkve na Monmartru, džungle, vitezova pa čak i Babaroge. Povod za jednu sliku je partizan, a na drugima se pošlo od prizora Beograda, vedute, utopijskih gradova budućnosti, Aladinovog zamka, da bi se stiglo do slikarstva kao neke vrste oslobođenja i pretvorbe realnog sveta u umetničku stvarnost. U izvesnom smislu bi se o ovom slikarstvu moglo razmišljati i kao imaginarnom, koliko to klasične vrednosti modernizma dozvoljavaju. Ma koliko da se bavio mitskim i životinjskim svetom, ovaj slikar nije mnogo zalazio u figuraciju, njegov pogled na svet je širi od svođenja na ljudske vrednosti, pa su kod njega portret, akt i ljudska figura iznimke.

U praktičnom, izvođačkom smislu, koji je ključan za nastanak svake slike, Klikovac se služi širokim spektrom tehničkih rešenja - od laganog, skoro lazurnog nabojavanja, sa proziranjem slojeva, težeg impasta do curenja boje, njenog slivanja, tzv. dripinga koji je izmislio Maks Ernst, a šire ga u slikarstvo uveli Džekson Polok i pripadnici Njujorške škole apstraktnog ekspresionizma. Reč je zapravo o potvrdi čisto likovnih vrednosti, shvaćenih na nov način, pa tako Saša Klikovac ume da istakne značaj linije i poteza, kao i mrlje (o kojoj je Dragan Lubarda, crtač i profesor stvorio svojevrsnu mitologiju), ili tačke, kao osnovnog, elementarnog nivoa crteža i slike. Ima kod ovog po iskustvu mladog a po opusu zrelog slikara tragova onog najboljeg u moderni, od Sutina, Utrila, tašizma, enformela, do Gotliba i De Kuninga. Očigledno je da ovim tekstom stavljamo Klikovčev opus u širi kontekst, ne samo da bismo mu dali na značaju, postavili ga u šire okvire, već i da bismo ga pravilnije razumeli. Pritom uvek treba imati u vidu da je Saša Klikovac svoj neomodernizam otkrio i osvojio ne kao ugledanje i prenošenje uzora, već vođen isključivo svojom intuicijom, slikarskim nervom, koji ga nepogrešivo vodi ka najvišoj vrednosti - čistoj likovnosti.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!