I KAO DEČAK I KAO ODRASTAO, TAJ POD OPASAČ NE MOŽE: Željko Dimić o serijama "Vera", "Beležnica 2"...

Marina JUNGIĆ MILOŠEVIĆ

07. 12. 2022. u 18:28

ŠARMANTNOG glumca Željka Dimića, poreklom iz Bosanske Dubice, koji se u Americi proslavio kao Džek Dimič, već u januaru 2023. godine gledaćemo u serijama "Vera" (RTS) i "Beležnica 2", dok smo ga u "Klanu 2" već zapazili kao biznismena Mileusnića. Početkom 2023, slušaćemo ga i kao naratora u dokumentarnom serijalu "Srpsko kolo" (RTS).

И КАО ДЕЧАК И КАО ОДРАСТАО, ТАЈ ПОД ОПАСАЧ НЕ МОЖЕ: Жељко Димић о серијама Вера, Бележница 2...

Foto Zoran Jovanović

U januaru, nastavlja i snimanje "Urgentnog centra 4", a krajem aprila radi novu seriju "Nobelovac", sa Tihomirom Stanićem, u kojoj igra advokata Jovanovića. Zatim se početkom maja vraća na set filma "Zlatni rez 42", koji će snimati do kraja avgusta. Gledali smo ga u poznatim američkim serijama "Red i zakon", "Elementarno", "Kasl", "Havaji 5-0", "CSI".

Oživeo je lik Nikole Tesle u igrano-dokumentarnom filmu Željka Mirkovića "Teslin narod" (bio u trci za Oskara 2020). U filmu "Ključ" prvi put je kao kardinal Randaco zaigrao i na perfektnom italijanskom, a igra i na ruskom, češkom i albanskom jeziku.

Rame uz rame sa holivudskim zvezdama, Armandom Asanteom i Bilijem Zejnom, igra u filmu "Gvido" (lik Dritana Bektešija, šefa albanske mafije iz Los Anđelesa). Serija Start up, snimana pre tri godine u Portoriku, u kojoj igra glavnog negativca, ruskog kriminalca Gavrila, već se uveliko emituje na Netfliksu u SAD...

- Nema uloge koju posebno priželjkujem jer svaku radim kao da je prva i poslednja. Kada prihvatim ulogu, počinjem da radim na njoj kao da nikad ništa nisam radio pre i kao da nikada više neću dobiti posao posle nje. Razlog je vrlo jednostavan - da ne vučem "repove" za sobom. Jer mi glumci smo samo ljudi koji igraju različite likove, ali može nam se desiti da se ponavljamo - počinje razgovor, za "TV novosti", Željko Dimić.

Špijunski triler "Vera", u domaćim bioskopima pogledalo je više od 50.000 posetilaca. Premijere će 4. decembra imati i u Austriji, Nemačkoj, Belgiji, Luksemburgu, Češkoj, Italiji, Malti, Švedskoj, pa 11. decembra u Švajcarskoj, a 16. u Francuskoj, a do kraja godine i u Americi i Kanadi...

- U seriji "Vera", nastaloj paralelno sa filmom, igram Đorđa Roša, jednog od ljudi koji je odlično poznavao Veru Pešić. Naš industrijalac i bivši pilot bio je intelektualac, poliglota, veoma obrazovan, svetski čovek. Veliki patriota i dobrotvor srpskog naroda, koji je nabavljao "meseršmite" za naše vazduhoplovstvo, koji su se tukli protiv nemačkih na nebu nad Beogradom. Mada mu je otac bio Nemac, a majka Srpkinja, sahranjen je u Hilandaru. U filmu se pojavljujem u nekoliko scena, a u seriji u pet od 10 epizoda. Uživao sam radeći po scenariju koji su Kristina Đuković i Nedeljko Kovačić doveli na takav nivo da glumac sa zadovovoljstvom radi svoj posao.

Sa ljubimcem Vučkom, Foto Instagram

U "Veri" igra i vaš kolega, koji takođe radi u Americi, Petar Zekavica...

- Petar Zekavica je moj mlađi brat iz Njujorka, još od 1997. godine, kada smo se upoznali. Režirao je moj diplomski rad "Ričard Treći", 2001, na institutu "Li Strazberg", gde sam i diplomirao. Tada smo se sprijateljili i postali braća. Međutim, nikada nismo bili zajedno u kadru i konačno smo to dočekali u "Veri", i to na suprotstavljenim stranama, jer Petar igra Krausa, prvog čoveka Abvera za Balkan, a ja čoveka koji brani ovo naše što imamo.

Kakva su vaša iskustva sa snimanja filmova u Americi i po čemu se razlikuju od naših?

- Možete da napravite nešto dobro i za male i za velike pare. A isto tako možete da razočarate publiku i za male i za velike pare. Igrao sam u filmu koji je koštao 80 miliona dolara, jer mi se dopala uloga, ali kada sam video film, bio sam jako razočaran.

A film "Vera", koji ni izbliza nije imao tako veliki budžet, veoma je skup kada ga gledate, u najboljem smislu te reči. Produkcijski je odlično urađen, a divne boje u njemu vratile su me u detinjstvo i podsetile na seriju "Više od igre".

Sa Petrom Zekavicom i Jovanom Stojiljković u seriji "Vera", Foto N. Babić

Gledali smo vas i u četiri epizode domaće medicinske drame "Urgentni centar 4",  kao dr Kovačevića...

- Snimio sam još tri epizode a posle Nove Godine ću još dve. Radujem ste što igram dr Kovačevića, uglednog beogradskog hirurga, koga su kao velikog stručnjaka angažovali u bolnici. On pokušava da svoj šarm iskoristi kod nekih doktorki. U januaru se dr Kovačević vraća na duže vreme, jer tako pišu seriju. Moj lik će imati i ljubimca, mačka Alfreda. Obožavam životinje i imam psa Vučka, od 18 godina, šiba inu, japanski mali vuk. Uzeo sam ga kada je imao samo osam nedelja, a sada je već na zalasku, ali ne da se, bori se! To je jedna od najdivnijih stvari koja mi se desila u životu.

U drugoj sezoni "Beležnice", reditelja Miroslava Lekića, prvi put igrate Amerikanca u Srbiji...

- Jako sam srećan što je to moja prva uloga Amerikanca u mojoj zemlji. Igram operativca CIA, Džefa Bojda, koji dolazi iz Vašingtona i komanduje našima ovde kako da rade svoj posao. Moj divni kolega, Aleksandar Srećković Kubura, tumači lik "debeovca", koji ne podnosi Bojda. Mislim da će publika uživati u konfliktu između njih dvojice.

"Urgentni centar", Privatna arhiva

Kako izgleda vaš život u Americi i šta bi vam nedostajalo kada biste odlučili da se vratite u domovinu?

- Prošao sam Ameriku uzduž i popreko i radio dosta u Teksasu, Vajomingu, Alabami, Luizijani, Misisipiju, Njujorku, Džerziju, Kaliforniji... Živeo sam u Los Anđelesu i Njujorku, prestonici sveta (zvanično proglašen 2000) gde sam našao sebe. Brzina kojom taj grad živi odgovara mojoj energiji. Mene Njujork goni, od ujutru do uveče. Probudim se, prošetam mog psa Vučka i nema me ceo dan, osim kada se vratim da ga šetam. Sve ostalo se dešava napolju i dođem tek uveče. To je nešto čime se ja "hranim" u Njujorku i što će biti teško napustiti. Jer, posle Lordanovog filma "Zlatni rez 42", nameravam da zamenim Njujork za Beograd, da mi baza bude ovde, a da idem u Ameriku kada treba da radim.

Znači li to da imate nameru da se skrasite?

- Već sam se na neki način skrasio. Imam imanje pod Kozarom, od svog divnog oca, koje mnogo volim, i prirodu i selo, pa ću živeti tamo. Ako bude sreće, uzeću stan ovde i živeću i u mom Beogradu. Želja mi je da na točkovima putujem po ovom divnom regionu, jer čim pređem Šentilj u Sloveniji, ja sam kod kuće. Ne volim da kažem bivša Jugoslavija, i dalje je zovem Jugoslavijom, i to onom koju sam zapamtio kao dete i u kojoj sam bio veoma srećan. Mislim da smo u poslednje vreme konačno shvatili da od sukoba, mržnje, rata, prezira i zla, čega je bilo među nama, nemamo ništa. Nadam se da će tako i ostati i da je ta famozna reč "suživot", jedina opcija na ovim prostorima.

Šta trenutno snimate u Americi?

- Pre godinu i po dana, igrao sam oca Marfija, katoličkog sveštenika, Amerikanca irskog porekla, glavnog negativca u filmu. To je moja deveta američka uloga originalnog Amerikanca, rođenog u Bruklinu. Film je pre dva meseca izašao na platformi Amazon, a reditelj Serđo Mejrs mi je rekao da će uskoro biti i na Netfliksu. To je moj poslednji posao za sada, jer sam odbio da radim pod njihovim merama, koje su uvedene upravo nakon tog filma. Nisam hteo da se podvrgnem onome što su tražili, da se glumac vakciniše četiri puta, kako bi radio svoj posao. Ne želim da se poredim sa Novakom Đokovićem, ali sam upravo na taj način odbranio svoje dostojanstvo i karakter. I kada sam morao da biram, odrekao sam se novca u ime svog identiteta. Ne pristajem da me neko ucenjuje kako bih radio svoj posao. Ovih dana smo to i dokazali, i Đoković i ja, da nikoga nismo ugrozili, što nismo četiri puta vakcinisani. Jednom jesam, samo da bih mogao da uđem u avion i dođem da vidim roditelje. Ceo život bio sam slobodan čovek i živim kao slobodan čovek, i nadam se da ću otići sa ove planete kao slobodan čovek. Snimanjima ću se vratiti verovatno od aprila, jer se očekuje da filmskoj industriji ukinu obaveznu vakcinaciju.

Lordan Zafranović, Privatna arhiva

Kada ste dobili prvu priliku da igrate originalnog Amerikanaca i pokažete savršeno poznavanje engleskog jezika, bez akcenta?

- Tu priliku sam čekao 14 godina, da prvi put igram američki lik, koji je rođen i odrastao u Americi, bez akcenta. To mi je pošlo za rukom tek 2013. godine, kada su mi ukazali poverenje da igram ulogu Rendija Torpa, rođenog i odraslog u Džerziju, pa sam glumio na džerzi dijalektu. Tada sam probio led i predrasudu da mi je prezime, koje se završava na "ić", prepreka da igram Amerikanca. Od tada sam još osam puta igrao Amerikanca. Bile su to tantalove muke, jer sam svaki dan ponavljao jednu reč, od 800 do 1000 puta, dok ona nije izlazila iz mojih usta onako kako Amerikanac misli da treba da izađe i tek onda bih stao pred kameru. Mnogo vremena posvećujem procesu pripreme uloge.

Moj profesor, Den Grimaldi, kaže da kad glumac dođe na set, već treba da je 90 odsto spreman. Onih 10 odsto je samo koordinacija sa rediteljem i razmena energije sa partnerima, finese ili šlag na tortu, kroz lik koji radi. Ili, kako kaže Lordan Zafranović: "Kad dođem na set, ako sam u ulozi dirigenta orkestra, hoću da radim sa Bečkom filharmonijom, što znači sa spremnom ekipom koja zna da radi svoj posao, da bih ja onda mogao da dirigujem vrhunskim orkestrom".

* * * * * * * * *

LETIM DEVET PUTA GODIŠNjE DA VIDIM PRIJATELjE

Kakve vas uspomene vezuju za Beograd i rodnu Bosansku Dubicu?

- Živeo sam šest divnih godina u Beogradu. Onaj nesrećni rat bio je najveći razlog mog odlaska. Morao sam da odem iz Beograda ali mu se stalno vraćam, ove godine osmi put, a za Novu godinu dolazim ponovo! Otac mi u šali kaže: "Sine, ti mene lažeš, živiš u Sloveniji". A ja letim preko okeana devet puta godišnje da bih video ovaj grad i divne ljude koje sam davno ostavio tu. Kozarska Dubica ima posebno mesto u mom srcu, mala bosanska kasaba gde sam odrastao, koju ne bih zamenio čak ni za Beograd, a ni za Petu aveniju na Menhetnu - iskren je Željko Dimić.

NE VADI GLAVU IZ TELEVIZORA

GLUMAC nam je otkrio i da samo jednom kritičaru bezrezervno veruje:

- To je onaj mali Željko od 12 godina, koji me je "naterao" da se bavim ovim zanatom. Kada je otac hteo da me pošalje u pilotsku školu u Rajlovac, moja mama Bosa je rekla: "E, moj Vlatko, džaba dangubiš, taj pod opasač ne može. Vidiš da ne vadi glavu iz televizora, od jutra do mraka".

NAJZNAČAJNIJA ULOGA

KAKO se pripremate za izuzetno zahtevnu ulogu u filmu Lordana Zafranovića, "Zlatni rez 42", zasnovanom na scenariju Arsena Diklića, "Djeca Kozare"?

- Igram zapovednika logora, koji je baziran na stvarnom liku. To mi je najznačajnija od 88 uloga, koje sam do sada igrao. Veoma sam uzbuđen i odavno sam počeo da radim na tom zahtevnom karakteru, jer se radi o ratnom zločincu. Veliki je to izazov i odgovornost, ali prvo moram da verujem sebi u njegovim cipelama i nadam se da neću razočarati ni reditelja, ni kritiku, ni publiku - kaže Željko Dimić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

EKSKLUZIVNO: Pogledajte šta policija radi u kući Dankine majke (VIDEO)