POSLE 32 godine saznao sam šta se dogodilo mom sinu Nedžmedinu Osmaniju. Nisam znao kako se tog 29. juna 1991. ugasio njegov, kao i životi drugih vojnika, Branka Sedlara i Slobodana Pantelića. O okolnostima njihovog stradanja nije bilo informacija. Sad kad znamo, nećemo se zaustaviti dok krivce ne izvedemo pred lice pravde.

Komentari (3)