PONOVLJENA PRESUDA U ODBRANU SLOBODE MISLI: Suđenje Vladimiru Dimitrijeviću

Novosti online

24. 03. 2023. u 10:46

OD 2018. godine, kada je udruženje „Da se zna“ podnelo povereniku za zaštitu ravnopravnosti žalbu za diskriminaciju protiv Vladimira Dimitrijevića, traje jedan kafkijanski proces, napisao je Zoran Čvorović u svom autorskom tekstu za "Pečat".

ПОНОВЉЕНА ПРЕСУДА У ОДБРАНУ СЛОБОДЕ МИСЛИ: Суђење Владимиру Димитријевићу

Foto: Piksabej

Pošto je poverenik Brankica Janković stala na stranu udruženja „Da se zna“, a protiv slobode misli, krenuo je parnični proces pomenutog udruženja protiv Dimitrijevića. Tužilac je zahtevao od suda da utvrdi da je dr Vladimir Dimitrijević, „tekstom u odbranu prirodne porodice, objavljenom na veb-sajtu www. vladimirdimitrijevic.com dana 12. 1. 2018. godine, i tekstom Odgovor na tužbu LGBT zaštitara ili Ponovo As Long As There Is One Hundred od 30. 5. 2018. godine, izvršio težak oblik diskriminacije – ponovljenu diskriminaciju pripadnika i pripadnica LGBT populacije po osnovu seksualne orijentacije“. Prema rečima tužioca, dr Vladimir Dimitrijević je izvršio akt diskriminacije time što je u javno publikovanim tekstovima preneo istraživačke uvide o negativnim društvenim posledicama propagande ideologije političkog homoseksualizma pojedinih svetski poznatih autora iz oblasti društvenih nauka koji su navedeni u tužbi, od Alana K. Karlsona i Pola T. Merua do Slobodana Antonića i Natalije Naročnicke. Shodno takvom razumevanju prava, tužilac je tražio od suda da naloži dr Vladimiru Dimitrijeviću da sa svog veb-sajta ukloni proskribovane tekstove i da mu zabrani da ubuduće na bilo kom mestu javno iznosi slične vrednosne stavove. Ovakav tužbeni zahtev jasno pokazuje da je tužilac imao nameru da uz pomoć suda spreči javno izražavanje svakog mišljenje koje je drugačije od mišljenja propagatora ideologije političkog homoseksualizma.

Viši sud u Beogradu, pred kojim je proces vođen, 17. maja 2021. doneo je presudu kojom je odbranjeno pravo na slobodu misli Vladimira Dimitrijevića, ali se NVO „Da se zna“ žalila Apelacionom sudu, koji je presudu ukinuo i vratio prvostepenom sudu na ponovno razmatranje. Prvostepeni sud je ovih dana po drugi put doneo presudu u korist tuženog Dimitrijevića. Ostaje da se vidi da li će drugostepeni sud potvrditi novu – staru presudu prvostepenog suda, ili će podleći političkom pritisku, jer svakako ne može pronaći nove činjenice koje bi dokazivale krivicu Dimitrijevića, pošto ih oba puta nije mogao pronaći prvostepeni sud.
U ovom broju „Pečata“ donosimo pregled stavova uglednih srpskih i ruskih intelektualaca koji su se oglasili povodom sudskog progona dr Dimitrijevića, sprečavajući, pre svega, pokušaj ideologa političkog homoseksualizma da uskrate ustavna prava na slobodu misli i govora svima koji drugačije misle, a to je u srpskom društvu ogromna većina.

KOSTA ČAVOŠKI

Kako sam i muž i roditelj, meni se čini da je porodica jedina prirodna zajednica. Jer ako je ulaženje u seksualne odnose stvar slobodnog izbora, podizanje i vaspitanje dece nije. To je i prirodna i moralna obaveza, koju zakon svojim sankcijama potkrepljuje.

Kada je posredi pol, po mom sudu to je biološka činjenica, koju uvažavaju i naši zakoni tako što nalažu da se pol navede kao element identiteta, što tužilac lako može utvrditi uvidom u lične isprave. Uostalom, odmah po rođenju deteta u matične knjige upisuje se i njegov pol.
Na drugoj strani tužbe, dr Vladimiru Dimitrijeviću se zamera suštinsko nerazumevanje ljudske seksualnosti. Otkada to nerazumevanje bilo čega može biti predmet tužbe?
Konačno, dr Vladimir Dimitrijević se optužuje zbog navodnog diskriminisanja LGBT lica. Tužilac, međutim, ne navodi da je ijedno LGBT lice izgubilo posao, položaj ili neko zvanje zbog diskriminacije koju je navodno sprovodio dr Vladimir Dimitrijević. Naprotiv, upravo je jedno LGBT lice postalo predsednik Vlade, a nije isključeno da će neko drugo LGBT lice uskoro postati predsednik Republike.

BRANISLAV RISTIVOJEVIĆ

Dubokoj državi nije bitno kako se zovemo već da li mislimo svojom glavom i slobodno govorimo. Zato ćemo svi vremenom postati Vladimir D. Srećom pa hrabrih u Srbiji ima napretek, tako da će uskoro sva slobodarska Srbija biti talac Procesa u koji ju je gurnula duboka država. Time će duboka država samo osnažiti i popuniti naše redove. Postaćemo armija oklevetanih ali neukaljanih. Progonjena ali i dalje visoko uzdignutog čela, očeličena od iskušenja a ipak ne sustala, ozlojeđena ali bez gorčine, opravdano razgnevljena ali bez mržnje, nepotkupljiva iako gladna, uzorna i jaka, jednom rečju – savršena. To ne može a da ne bude okidač za preokret i preobražaj Srbije. Što je Proces snažniji, to je više Vladimira D. Što je više Vladimira D., to je bliže oslobođenje.

JOVICA TRKULjA

Shodno takvom razumevanju prava, tužilac traži od suda da naloži dr Vladimiru Dimitrijeviću da sa svog veb-sajta ukloni proskribovane tekstove, te da mu zabrani da ubuduće na bilo kom mestu javno iznosi slične vrednosne stavove. Doduše, tužilac ne navodi nikakve konkretne razloge kojima bi potkrepio ovu svoju pretpostavku, već samo uopšteno tvrdi da je „diskriminator“. Na osnovu citata iz Dimitrijevićevog teksta koji se u optužnici navode, nije jasno kakvi su to protivpravni i diskriminatorski stavovi na koje misli tužilac i na osnovu kojih on zahteva da mu se izrekne sankcija i zabrani da ubuduće javno iznosi ovakve stavove. U stvari, iznoseći svoje mišljenje u tekstu-pledoajeu za prirodnu porodicu, on se rukovodio onim istim razlozima kojima se već pune dve decenije upravlja u svojoj naučno-pedagoškoj, publicističkoj i, uopšte, javnoj delatnosti. Sveukupna njegova životna orijentacija izgrađena je na narativu antičke Grčke i pravoslavnog hrišćanstva kao izvorištu najviših saznajnih, etičkih i estetskih načela i kao ključnom uporištu moderne evropske kulture. To što se on zalaže za kritiku pojava u našem društvu kojima se negiraju ova načela, nije nikakav dokaz za prisustvo nekih „diskriminatorskih namera“ kod njega.

Uprkos tome, nastavljen je progon dr Vladimira Dimitrijevića sada uz pomoć suda, a u skladu sa nekadašnjom praksom delikta mišljenja. Dimitrijeviću se, naime, sudskim putem želi zabraniti da iznosi kako svoj pogled na „politički homoseksualizam“, tako i na moralnu afirmaciju ove vrste seksualnih praksi. Krajnji smisao ovog sudskog progona dr Dimitrijevića jeste ograničenje slobode misli i govora i zastrašivanje svih onih koji se usude da pomisle ili kažu nešto što se nalazi izvan propisane „političke korektnosti“.

MILO LOMPAR

Nema sumnje u to da su u našoj zemlji ugrožene osnovne slobode: kao što je sloboda mišljenja. Jer nekadašnji stavovi nevladine inteligencije – kao izraza zapadnih (američkih) sila u nametanju „promene svesti“ u nas, nametanju koje predstavlja nasilni društveni i kulturni inženjering – dobili su zakonsku snagu. Ti stavovi imaju ne samo monopol u javnom prostoru nego raspolažu i monopolom sile. Nalazimo se na pragu novog javnog lova na one intelektualce koji se protive oktroisanom svetu vrednosti. Otud je neophodno demokratsko, intelektualno, nenasilno i praktično osporavanje nevladine inteligencije, čija je moć u javnom i institucionalnom prostoru ogromna – prostire se sve do mesta predsednika vlade. Tako poverenik za rodnu ravnopravnost proganja zakonskim sredstvima intelektualce (prof. dr Branislav Ristivojević, dr Vladimir Dimitrijević) zbog delikta mišljenja: njegovo tumačenje njihovih iskaza ne podleže bilo čijoj proceni niti žalbi. To je sveta inkvizicija našeg vremena. Potrebno je – na organizovan način – obnoviti aktivnosti vezane za zaštitu slobode mišljenja.

ANjA FILIMONOVA

Neizbežne posledice po državu i društvo su sledeće:

1. Istinska strategija nije zaštita prava na homoseksualne veze ili prava samih homoseksualaca (srpsko zakonodavstvo ima pun spektar zaštite i obezbeđenja ljudskih prava) nego najšire rasprostiranje i afirmacija seksualne amoralnosti i društvene razuzdanosti, pre svega među mladima. Dečaci i mladi muškarci, kao potencijalni zaštitnici otadžbine, glavna su ciljna grupa. Ali psihološko nasilje nad pojedincima i društvom nije dovoljno – odmah posle njega ide ekspanzija na državnom nivou. Državni organi, nauka, kultura, obrazovne ustanove stavljaju se pod nadzor profesionalnih gej aktivista.
2. Cilj im je transformacija društva i države u skladu sa svojim standardima. S obzirom na savremene kognitivne i informativne tehnologije, ova transformacija može da se sprovede veoma brzo.
3. Snažna mreža gej aktivista i njihovih sledbenika, koju podržava sva moć Evropske unije, agencija i ustanova SAD, među kojima je glavna uloga u doba predsednika Obame data USAID-u, „pogoduje“ oslobađanju od religioznih vrednosti, morala, etike, zdrave logike, istorijskog, kulturnog i civilizacijskog nasleđa, „oslobađanje“ od Boga i same ljudske prirode.
4. USAID dobija novi zadatak – stvaranje međunarodne armije obučenih lobista koji imaju za cilj da nametnu zakone što seksualne manjine izjednačavaju sa seksualnom većinom, naročito kad je u pitanju legalizacija istopolnih brakova i usvajanje dece od strane istih.
5. U skladu sa planovima USAID-s, prva faza tog programa koncentrisana je na zemlje u kojima je i dalje snažna religiozna svest. (Podsetimo se da je Agencija za međunarodni razvoj Stejt departmenta, USAID, iz Rusije proterana 2012. godine. Tokom protekle dve decenije USAID, poznat kao glavni izvoznik američke demokratije i drugih zapadnih „vrednosti“, uključujući i homoseksualizam, neposredno se, putem dobro plaćene mreže NVO, bavio antiruskim podrivačko-razornim akcijama, a sve pod vidom „humanitarne pomoći“).
6. Priprema profesionalaca USAID-a da lobiraju za prava LGBT zajednice ukazuje da je agresivno nametanje „manjinskih“ prava i džender ideologije proces protivdržavni i antisuverenistički.
7. Suštinski, to je ponižavanje i nasilje nad srpskom državom i društvom, rat bez kraja i bez ograničenja, u kome niko neće biti pošteđen.
8. Kad su u pitanju Vladimir Dimitrijević i drugi srpski intelektualci koji su, bez preterivanja, so savremene srpske nauke, oni što pozivaju na funkcionisanje društva na osnovu sakralnih i neprikosnovenih moralnih normi, reč je o svojevrsnim merama odmazde.
9. Brz razvoj bihejvioralno-socijalnog tumora razara ono što je glavno – porodicu, koja je temelj svakog društva.
10. Nastaje svojevrsna „simulakrum armija“ muškaraca koji ne žele da imaju porodicu, decu, unuke i praunuke. Rezultat: svi postaju neprijatelji – srpski intelektualci, vernici, neposlušni, čitavo društvo i, na kraju, država, protiv koje se treba boriti svim dostupnim sredstvima. Šta se pak nudi u zamenu za religiozne, moralne i porodične vrednosti? Ništa. Vakuum.
Individualistička izolovanost, sveopšti nemoral, pravni haos, slatko osećanje pobede među LGBT udruženjima, gnusne radosti požude tzv. gej parada, i mind police – eto šta će carevati na ruševinama razorene Srbije.

MILOŠ KOVIĆ

Više nije dovoljno živeti i pustiti druge da žive. Sada se progone oni koji su, po svim Božjim i prirodnim zakonima, „normalni“ i sprečava njihovo pravo da javno zastupaju svoje stavove. Više nemamo pravo na naivnost: glavni cilj je razaranje porodice. Time se ugrožavaju temelji naše evropske kulture i budućnost naše dece. Sa tom pošasti suočio se Vladimir Dimitrijević, pre njega Milan Brdar, Miša Đurković i Branislav Ristivojević. Danas oni, sutra mi. (2019)

SLOBODAN ANTONIĆ

Prvostepeni sudski postupak po ovoj tužbi trajao je više od dve godine i završio se 17. maja 2021. presudom Višeg suda u Beogradu (br. 2-P-410/19) koju je potpisao sudija Srđan Jončić. U presudi su odbijeni svi tužbeni zahtevi protiv Dimitrijevića kao neosnovani.

U obrazloženju se ukazuje „da su navedeni tekstovi objavljeni na privatnom sajtu, odnosno da je izostala aktivnost kojom se određenoj ili neodređenoj grupi nameće određeni stav“ (str. 11; moje naglašavanje). To slučaj V. Dimitrijevića, ocenjuje sudija Jončić, razlikuje od slučaja Vejdeland i drugi protiv Švedske (11–12). U ovom drugom slučaju, naime, reč je o tome da su 2004. godine članovi organizacije Nacionalna omladina u đačke ormariće jedne više gimnazije ubacivali letke u kojima se u negativnom kontekstu govori o LGBT osobama. Time su, na izvestan način, prinudili korisnike ormarića – koji su, uz to, i „u osetljivom uzrastu“ – da njihove negativne iskaze o LGBT osobama pročitaju (12).
Ništa od tog, kaže se u presudi, ne postoji u slučaju V. Dimitrijevića. On nikoga nije doveo u položaj da ne može a da ne čita inkriminisani tekst. Članak nije rasturan tako „da je bilo nemoguće da bude ignorisan“ – tzv. zarobljena publika (captive public), niti je njegov članak bio namenjen starijim maloletnicima (srednjoškolcima). Osobe koje su ga čitale slobodno su odlučivale hoće li posetiti Dimitrijevićev sajt ili ne.
„Objavljivanje informacije na privatnom sajtu“, naglašava se dalje u presudi, „mora se analizirati kroz analizu srazmernosti shodno čl. 10 st. 2 Konvencije. Naime, uticaj javno izraženih stavova na privatnom sajtu mora biti srazmeran veličini publike do koje bi mogao dopreti“ (12). Evropski sud za ljudska prava (ESLjP), zapravo, izričito kaže da nije isto da li je neki iskaz saopšten „na onlajn sajtu s malom čitalačkom publikom ili na mejnstrim, veoma posećenim internet stranicama“ ( §79).
Recimo, Dimitrijevićev članak, od kog je sve počelo, pročitalo je na njegovom sajtu do danas, znači za nekih 40 meseci, ukupno 6.231 čovek. To se ne može ni porediti s tim kada bi članak, primera radi, bio objavljen na portalu „Blica“, koji je samo u jednom mesecu, u junu 2021. imao 2.847.757 individualnih posetilaca. To je srazmerno čitavih osam i po hiljada puta više! Jasno je da Dimitrijevićev inkriminisani tekst uopšte ne zadovoljava kriterijum „uticajnosti“ koje postavlja Evropski sud za ljudska prava.
U presudi se, takođe, vidi nastojanje sudije da utvrdi da li su dva Dimitrijevićeva teksta realno proizvela ma kakvu diskriminaciju. To pitanje postavljeno je i svedoku tužitelja, M. K., članu NVO „Da se zna“. M. K. je, prema presudi, dao sledeću izjavu: „Ja smatram da ovakvi tekstovi generalno imaju lošeg efekta na društvo u celini (…). U društvu uvek postoje snage koje žele da umanje dostignuti nivo ljudskih prava. Ovakvim tekstovima se normalizuje delovanje koje ima za cilj umanjenje dostignutih nivoa ljudskih prava. (…) Zbog ovog teksta nisam lično imao problema, ali sam u prošlosti kao gej muškarac imao mnogo problema zbog sličnih stavova koje ima tuženi. Prošao sam kroz maltretiranja u školi. (…) Nije mi poznato da se neko našao pred sudom zbog akta nasilja izazvanog pisanjem tuženog“ (9; 10).
Kao što se vidi, svedok tužbe je potvrdio da Dimitrijevićev tekst nije bio uzročnik nekakve određene i poznate diskriminacije ili nasilja, već da se sve svodi na sumnjičenje da je takvo mišljenje potencijalno opasno. Po proceni tužiteljske strane, Dimitrijevićevo stanovište može da dovede do diskriminacije ili nasilja, ali – na terenu fakticiteta, ne postoje dokazi za to, postoji samo sumnja u mogućnost. Naravno da to ne može biti dovoljno za osudu.
I tako dolazimo do onoga što se sad dešava. Nezadovoljna presudom, NVO „Da se zna“ žalila se, 21. juna 2021, Apelacionom sudu u Beogradu. U žalbi se, najpre, navodi da je Dimitrijević „aktivno“ radio na „iznošenju ekstremnih stavova u vezi sa LGBT licima“ (str. 3), budući da on „svoje stavove širi javno u smislu da ih prihvati što veći broj ljudi“, te da je njegov „cilj animiranje što šire javnosti“ (3), pošto „želi da njegovi stavovi budu prihvaćeni od strane većine u društvu“ (4). O, kakva drskost!

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ŠOKANTNE PROMENE: Zaboravite tenis kakav ste znali, biće dibidus drugačiji! Evo kako će se ubuduće odvijati