SLUČAJ "ZVICER": Između laži i istine
VAŽNA ULOGA u građenju nacionalnog mita koji spaja neke od navedenih faktora, konkretno prva dva, pripada priči o porodici Petra Zvicera. Nacionalni trudbenici u pokušaju nastoje da utisnu Petra Zvicera u kolektivno pamćenje kao besprekornog heroja, crnogorsko hrabro srce, borca za samostalnost Crne Gore, kojeg su, zbog tako nepokolebljivog držanja, okupatorski činovnici kaznili spaljivanjem kuće i članova porodice, a potom i likvidacijom.
Oslanjajući se na govor Sava Vuletića u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, od 27. jula 1925. godine, savremeni crnogorski mitotvorci ovako rekonstruišu događaj: srbijanski su žandarmi, predvođeni majorom Kecmanovićem i oficirom Kolakovićem, u noći između 24. i 25. aprila 1923. godine, ubili i spalili Anđu, majku Petra Zvicera, koja je imala 60 godina, potom Zagorku (supruga, 23), Planu (sestra, 20); Vidaka (brat, 13) i troje maloljetne djece. Petrovu babu, Đurđu, za koju se negdje navodi da je imala 80, a negdje 100 godina, žandarmi su natjerali da gleda smrt bližnjih, što ju je odvelo u ludilo i, ubrzo, smrt. Sam Petar Zvicer je stradao 28. decembra 1923. godine, kao član grupe Sava Raspopovića. Nakon Vuletića, o ubistvu porodice Zvicer je, na sličan način, govorio i Sekula Drljević (16. februar 1926). Poslije mnogo decenija, priča o likvidaciji porodice Zvicer postaje središnja tačka mita o "bijelom teroru". Slučaj je popularizovan tokom devedesetih, prvo pisanjem Šerba Rastodera, potom i višegodišnjim nastupima Novaka Acića i, u posljednje vrijeme, cijele palete javnih djelatnika koji svesrdno učestvuju u već opisanom građenju crnogorskog nacionalnog mita. Posljedično, o tome govori i predsjednik države - uzimajući ubistvo porodice Zvicer kao simbol za odnos Srbije prema Crnoj Gori u prošlosti - te niz navijačkih skupina i NVO, koje zahtijevaju naziv ulice, dizanje spomenika i, šire uzev, obilježavanje datuma zločina kao simbola terora nad Crnogorcima. Vidimo, dakle, kako datu situaciju doživljavaju učesnici izgradnje crnogorskog nacionalnog mita.
Kako zapravo stoje stvari sa ovim zločinom, tj. da li njihova interpretacija odgovara stvarnosti? Druga strana priče o Petru Zviceru poklapa se sa ovom hagiografsko-
Šta je, dakle, suština priče? Postoji dio koji uopšte nije sporan, a on se svodi na to da je Petar Zvicer bio odmetnik, da mu je porodica pobijena aprila 1923. i da je on sam, kao dvadesetsedmogodišnjak, doživio istu sudbinu krajem te godine. Takođe, nesporna je i činjenica da je ondašnje pravosuđe zakazalo, s obzirom na to da nije bilo nikakvog procesa, tokom kog bi se optuženi izveli pred lice pravde.
S druge strane - a to je ono što ovu priču čini relevantnom u našem vremenu, imajući u vidu činjenicu da je ovakvih zločina, nažalost, bilo mnogo u različitim vremenima i prostorima - ne postoji nikakav zaista kredibilan dokaz koji bi nedvosmisleno upućivao na identitet ili motiv počinilaca - iz prethodno opisanog vidimo da su razlozi mogli biti posve različiti, počev od kazne za odmetništvo, zaključno sa osvetom za krađu - a još je manje argumenata koji bi mogli biti u funkciji teze o stradanju porodice Petra Zvicera kao nespornom simbolu crnogorske patnje, odnosno srpskog zvjerstva. Svjedočenje poslanika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS nepotkrijepljeno jasnim činjenicama, zasnovano na kvalifikativima i, zašto ne reći, političkim interesima stranke koju su ti poslanici predstavljali, uz dužno poštovanje, zaista ne može biti uzeto kao nepobitni, prvorazredni dokaz o pozadini zločina. Preciznije rečeno, ne može, ako nam je cilj istorijska istina i/ili pijetet prema žrtvama. Može, ako nam je cilj da istoriju pretvorimo u pomoćnu disciplinu dnevne politike i, u ovom slučaju, osnovu za građenje savremenog crnogorskog nacionalnog mita.
Ta prljava igra, čiji tvorci i akteri ne prezaju čak ni od manipulisanja tragičnim sudbinama davno preminulih ljudi, nije nešto u čemu bi čovjek od integriteta trebalo da učestvuje. Prvenstveno, iz etičkih razloga, a potom ni zbog toga što se na lažima ne može graditi zdrav temelj.
Preporučujemo
18 ZEMALjA JE GLASALO PROTIV REZOLUCIJE O SREBRENICI: Ovo su pravi prijatelji Srbije (FOTO)
SRAMNA rezolucija o Srebrenici usvojena je danas u Generalnoj Skupštini UN, ali je na glasanju bilo više uzdržanih i protiv ukupno, nego onih zemalja koji su rezoluciju podržali.
23. 05. 2024. u 18:44
DRŽAVA PO DRŽAVA: Pogledajte ko je kako glasao o sramnoj rezoluciji o Srebrenici - više zemalja je nije podržalo nego što jeste!
SRAMNA rezolucija o Srebrenici usvojena je sa 84 glasa za, 19 glasova protiv, dok je 68 uzdržanih.
23. 05. 2024. u 17:49
ILIJE NASTASE EKSKLUZIVNO ZA "NOVOSTI": Novak Đoković najbolji po svim merilima, sećam se Lepe Brene i šljivovice
NEMA pravog ljubitelja tenisa koji bi mogao da nabraja velikane "belog sporta", a da zaboravi na "rumunskog lakrdijaša" Ilijea Nastasea, originalnog "lošeg momka" tenisa. Nekada prvi igrač planete u ekskluzivnom razgovoru za "Novosti" govorio je o dokumentarnom filmu snimljenom o njemu, srpskom narodu, šljivovici, a neizbežna tema bio je najbolji teniser svih vremena - Novak Đoković.
22. 05. 2024. u 20:00 >> 20:57
Komentari (0)