ARHIVI ZAMRAČILI AKTERE NAŠE ISTORIJE: Posleratna dokumentacija dostupna je istraživačima, ali bez ključnih elemenata

V. CRNjANSKI SPASOJEVIĆ

30. 11. 2022. u 10:00

ISTORIČARI koji se bave novijom istorijom, posebno od Drugog svetskog rata naovamo, u nekim arhivama naleteli su na barijeru: kažu, već neko vreme ne mogu da fotokopiraju građu koju istražuju, a da na dokumentima ne budu zatamnjena imena!?

АРХИВИ ЗАМРАЧИЛИ АКТЕРЕ НАШЕ ИСТОРИЈЕ: Послератна документација доступна је истраживачима, али без кључних елемената

Foto V. Danilov

Na primer, ako proučavaju dokumentaciju vezanu za studentsku pobunu 1968. godine, imena profesora i akademaca koji su praćeni biće anonimizovana, odnosno zatamnjena.

Postavlja se pitanje u kojoj meri su, onda, takva istraživanja verodostojna i koja im je svrha ako ne daju odgovore na osnovna pitanja - šta se desilo i ko su akteri.

Ovo se mahom odnosi na građu BIA, koja je 2004. godine poverena Državnom arhivu Srbije.

Kada je predata, na snazi je već bila zabrana korišćenja personalnih dosijea, prema odluci Ustavnog suda iz prethodne godine. BIA je, međutim, dala pismenu dozvolu za korišćenje ostalih, tzv. zbirnih dokumenata u naučne svrhe.

Brišu se ljudi koje odavno nisu funkcioneri , a mnogi ni živi, Foto V. Danilov

Sada, kako tvrde istoričari, ni ovu građu ne mogu slobodno da koriste, što im ometa rad.

Objašnjenja koja dobijaju iz arhiva su različita. Prema jednima, imena na dokumentima moraju biti zatamnjena prema Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti, dok prema drugima, da bi se uopšte bilo šta kopiralo, mora da se traži saglasnost BIA.

- Na tu temu imao sam razgovore u vrhu BIA i pitao ih imaju li interes da se građa koju su predali arhivu na taj način zaštiti - kaže Bojan Dimitrijević, zamenik direktora Instituta za savremenu istoriju.

- U BIA mi je rečeno da, čim su predali građu, nemaju interes za njeno skrivanje i ona se može koristiti u naučne svrhe. Meni, kao istoričaru, lakše je da odem u Zagreb, jer je njihova građa dostupna bez ikakvih ograda. Upravo sam se vratio i dobio na uvid čak i onu s početka devedesetih.

Isti je slučaj i u Makedoniji. Oni su otišli čak korak dalje i otvorili personalna dosijea i objavili ih u pet tomova. Dimitrijević apostrofira neobičnu praksu Arhiva Srbije, koji, kako kaže, dozvoljava da se dokumentacija prepisuje, ali ne i da se fotokopira, pa mu nije jasno u čemu je razlika.

Milan Marinović, Foto Tanjug

Istoričar Luka Filipović, pripremajući knjigu o evrokomunizmu u Jugoslaviji, imao je u rukama dokumentaciju vezanu za "studentsku 1968." Kaže, ljudi u Arhivu Srbije, kojima se obratio, postupili su etički, ali su mu rekli da, s obzirom na Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, ne može ništa slobodno da kopira.

- Bio sam začuđen jer učesnici događaja iz tog perioda ili nisu živi, ili odavno nisu na funkcijama. Pritom, oni su bili praćeni, dok imena onih koji su ih pratili i sastavljali izveštaje - nema. Ne znamo ni imena doušnika na Univerzitetu, pa ne shvatam šta je tajno.

Najveći deo ove dokumentacije ne spada u personalne dosijee, međutim, problem je u tome što građa nije sređena, pa se u okviru jednog predmeta pojavljuje sve i svašta. Npr. stenogrami sa predavanja profesora Mihajla Markovića, fotografije praćenih studenata, ali i spekulacije doušnika da su praćeni povezani sa desnom emigracijom i sa ekstremnom levicom - objašnjava Filipović.

I istoričar Srđan Cvetković sreo se sa istim problemom, kada je hteo da kopira dokumentaciju iz 1945.

- U pitanju je policijski izveštaj o jednom sudskom procesu, kakve danas čitamo po novinama. Na svakoj kopiji dokumenta zatamnili su imena, što ranije nije bio slučaj i što obesmišljava naš rad - kaže Cvetković.

Bojan Dimitrijević, Foto A. Stanković

Poverenik za informacija od javnog značaja Milan Marinović objašnjava za "Novosti" da član 92 zakona ne insistira na anonimizaciji imena u svim slučajevima kada je u pitanju istraživački rad:

- Zakon daje načelne odredbe, a moguće je da je neko podzakonskim aktima naložio anonimizaciju. Institucija koja želi tumačenje, neka se zvanično obrati Povereniku - kaže Marinović.

Istoričari dodaju da probleme sa zatamnjivanjem imena imaju u nekoliko arhiva, ali ne i u arhivima Jugoslavije, Vojvodine i Beograda.

Staro obraćanje umesto odgovora

NA pitanja upućena Arhivu Srbije, umesto odgovora poslato nam je ranije obraćanje direktora Miroslava Perišića. U njemu se navodi da "skidanje oznake poverljivosti sa određene arhivske građe ne oslobađa Državni arhiv poštovanja Zakona o zaštiti podataka o ličnosti." Dodatnih pojašnjenja nema.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (2)

SVE ZA UREDNO DVORIŠTE, A I ČISTA KOLA: Pratimo ritam proleća