NIŠLIJKU BIOHEMIJA ODVELA DO BRAZILA: Milica Marković istraživačkim radom bavi se u Rio de Žaneiru

Igor MITIĆ

18. 05. 2022. u 20:00

DOKTOR biotehnologije Milica Marković (39) iz Niša već osam godina živi i radi u dalekom Brazilu.

НИШЛИЈКУ БИОХЕМИЈА ОДВЕЛА ДО БРАЗИЛА: Милица Марковић истраживачким радом бави се у Рио де Жанеиру

Foto: Privatna arhiva

Od rodnog grada, put do ove velike južnoameričke zemlje, vodio ju je preko studija i doktorata u Leskovcu i Novom Sadu. Prošle godine postala je partner u firmi angažovanoj na istraživačkim projektima za konkretne naručioce iz energetske industrije, ali i dalje ima blisku saradnju sa Institutom za biofiziku Federalnog univerziteta Rio de Žaneira.

Osnovnu školu i gimnaziju Milica je završila u Nišu, a potom je upisala hemijsko i biohemijsko inženjerstvo na Tehnološkom fakultetu u Leskovcu. Na istom fakultetu, ali u Novom Sadu, 2013. je doktorirala biotehnologiju, a već sledećeg proleća otputovala je u Brazil. U ovoj dalekoj zemlji, kao postdoktorand, pune četiri godine bila je angažovana pri Federalnom univerzitetu "Rio de Žaneiro" na projektu koji je sprovođen u saradnji sa startap kompanijom Bio Bureau Biotecnologia, gde se potom zaposlila kao istraživač, a od januara 2021. postala i jedan od partnera.

- Od početka studija bila sam uvek više zainteresovana za istraživački rad, ali u industriji, što nije toliko zastupljeno u Srbiji. Opcije za budućnost počela sam da razmatram pri kraju doktorskih studija. Zbog radne dozvole, moje ciljeve bilo je teže ostvariti u Evropi, posebno ukoliko dolazite sa naših prostora i iz moje oblasti. Zahvaljujući nekim kontaktima, obratila sam se jednom profesoru Federalnog univerziteta "Rio de Žaneiro" kojem je bio potreban tehnolog. U Brazil sam stigla na godinu dana, ali sam uspostavila divnu saradnju sa ovdašnjim timom i tu sam već osam godina - priča Milica Marković za "Novosti".

VRLO IZRAŽENE KLASNE RAZLIKE

NAČIN života u Brazilu je sličan, ali i veoma različit u odnosu na Srbiju. Saobraćaj je haotičan, administracija spora, dok su klasne razlike nešto potpuno drugačije od ambijenta u kojem sam rasla. I ono što bih promenila u Brazilu je ta klasna svest. Ljudi se dele po tome od obdaništa i vrlo često žive u svom balonu od sapunice - ističe Milica.

Iako joj je firma u kojoj je partner "baza", naša sagovornica ima blisku saradnju sa Laboratorijom za ekološku molekularnu biologiju Instituta za biofiziku Federalnog univerziteta.

- Trenutno radim na organizaciji procesa u okviru kompanije koja kao projekte ima borbu protiv invazivnih vrsta posredstvom molekularne biologije, kao i identifikaciju životinjskih vrsta posredstvom metagenomike. Jedan od problema kojim smo se bavili minulih osam godina je kako bakterija može pomoći u rudnicima, odnosno da li bi mogla da "usisa" ostatke teških metala iz voda prisutnih u rudarstvu - navodi Milica.

Istraživala je i da li mikroorganizmi mogu da pomognu da se dobije "finansijski interesantna sekundarna sirovina u industriji sokova od narandže".

- Radila sam i na rešavanju problema invazivne vrste Golden Mussel, pokušavajući da ih pripitomim na život i razmnožavanje u laboratorijskim uslovima ne bi li ih bolje upoznali i videli kako, genetskom manipulacijom, možemo da utičemo na smanjenje njihovog prisustva u hidrocentralama gde izazivaju probleme na turbinama - objašnjava Milica i dodaje da ova vrsta, menjajući ekološku ravnotežu, utiče i na životinjski svet u brazilskim rekama.

Prednost rada u Brazilu je, kako tvrdi, to što ne postoje klanovi unutar profesija i što je sasvim normalno da "imate diplomu iz jedne oblasti i gradite karijeru u okviru druge, naravno ne dijametralno različite, a timovi imaju saradnike iz različitih oblasti kako bi što bolje pristupili problemu".

NEMANjA

MILICA nije jedini student leskovačkog Tehnološkog fakulteta koji je budućnost pronašao u Brazilu. Tamo je i njen generacijski kolega Nemanja Janković. On trenutno završava doktorske studije, partner je u firmi, a osim sklapanja novih poslova njegov fokus je projekat u industriji sokova od narandže.

- Kao biotehnološka firma u timu imamo molekularne biologe, bioinformatičare, tehnologe, ljude koji su završili biomedicinu, a po potrebi i ekologe i hemičare. Svesni smo da niko ne zna sve i da su za napredak projekta potrebni ljudi koji donose različito znanje, iskustvo i način razmišljanja - zaključuje naša sagovornica.

Pored posla, Brazil Milici prija i zbog toga što tamo, kako kaže, niko ne očekuje da bilo šta traje zauvek, pa nije neobično da neko promeni profesiju posle 20 godina, da ima nekoliko brakova, jer "ako nešto jednostavno ne ide, ne treba ostati na tome". Način razmišljanja je potpuno drugačiji od onog u Srbiji, a dopao joj se i kulturni sadržaj. Nostalgije, kaže, ima, ali ne stalno. Ipak, nakratko bi da popije kafu sa nekim u rodnoj grudi, pa bi se onda vratila Brazilu koji je zavolela.

 

 

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

TREBALE MU PARE ZA TIKET, PA UZEO ŽENINU KARTICU: Došla je sa posla umorna i odmah legla da spava, to mi je bila idealna šansa (VIDEO)