Lovre stigao u Srbiju: Spasio me ambasador

DLS - Z. IVKOVIĆ

28. 11. 2013. u 11:03

Zajedno smo otišli kod predsednika kluba, na njegovo insistiranje vratili su mi pasoš. Sad spremam tužbu i FIFA i regularnom sudu – kaže iskusni vezista

Goran Lovre više nije zatvorenik u Iranu. Zvuči neverovatno za 21. vek, ali bivšeg igrača Anderlehta, Groningena i Partizana je, neočekivano, zadesila sudbina koja bi mogla da posluži za filmski scenario.

Umesto da još jednom pronađe sreću, u Estegalu, naš fudbaler je puna četiri meseca bio izložen torturi klupskih čelnika, koji u saradnji sa policijom nisu želeli da mu vrate pasoš i omoguće da se na civilizovan način vrati u Srbiju.

Insistirali su da se odrekne obećanog novca od ugovora, a kako nisu naišli na poniznu poslušnost, rešili su da pravdu uzmu u ruke, pravdu primenjivanu u robovlasničkom društvu.

- Vratih se kući i kao da sam se ponovo rodio - kaže Lovre za „Sport”. - Da nije bilo našeg ambasadora u Iranu, verovatno bih još bio u „kavezu” Estegala i Irana. Nisam više imao kud, morao sam da se obratim ambasadi i pokušam da se iskobeljam iz kandži nepravde, koja me je zadesila. Ambasador Aleksandar Tasić i ja zajedno smo otišli kod predsednika kluba, koji je i na tim sastancima pričao nebuloze, kako je sistem ucene koji primenjuju na meni normalan u svim svetskim klubovima, da to rade Milan, Barselona, Real... Ipak, kako je ambasador bio uporan, pristali su da mi izdaju vizu i vrate pasoš i, iskreno da vam kažem, želim sve to što pre da zaboravim.

PODRŠKA IZ PARTIZANA Neslavnu priču Gorana Lovrea pomno su pratili srpski mediji, i Partizan u kojem je ponikao.
- Zvali su me iz Humske, konkretno, sportski direktor Albert Nađ, koji mi je pružio podršku i ponudio pomoć svake vrste. Mnogo mi je to značilo, da znam da nisam sam u borbi, da se ljudi interesuju.

Drama je počela od prvog dana...

- Bukvalno, otkako sam dogovorio saradnju, krenulo je nizbrdo. Naučen na normalan život, rešio sam da ne pravim probleme, već da se posle tri nedelje rastanemo kao ljudi. Ipak, hteli su da me prisile na njihovu volju, što nisam dozvolio. Posećivao sam instituciju po instituciju, tražio nekoga ko će da pomogne, ali su vrata, uglavnom, bila zazvorena.

Čak i u policiji?

- Da, nažalost. Otišao sam u policiju sa zahtevom da mi se izda viza, ali sam naišao na žustar ton i dobro poznate rečenice iz razgovora sa čelnicima kluba. Upitali su me da li to želim da prevarim njihov klub i zemlju. Sve mi je bilo jasno, znao sam da će to biti borba sa vetrenjačama i da ću morati da idem do kraja.

Kako su reagovali saigrači?

- Podržavali su me, iako neki iz straha nisu smeli javno da pričaju, neki su mi mnogo pomogli savetima. Shvatili su da to što se dešava nije dobro i da ničim nisam zaslužio takav tretman, da je to velika sramota i za Iran i za tamošnji fudbal, jer se radi o zemlji koja će biti učesnik Svetskog prvenstva u Brazilu.

IRANCI SJAJAN NARODGorko iskustvo, ipak, nije pokvarilo sliku Lovreu o Iranu i tamošnjem življu.
- Iranci su sjajan narod, srdačan, dobrodušan... I ne treba ih svrstavati u koš sa čelnicima Estegala. A ti ljudi, ako tako već moram da ih nazovem, nisu amateri u svom poslu, daleko od toga. Estegal je najveći klubu u zemlji, sa navijačima koji su svetla tačka i koji privrženošću podsećaju na „grobare”, ali iza cele priče stoje dunsteri u Upravi, koji gledaju sopstvene interese.

Proradio je dobro poznati srpski inat...

- Kada su mi zalupili nekoliko vrata, rekao sam sebi: izdržaćeš, taman ostao u Iranu pet godina. Imali su oni posla sa igračima iz raznih zemalja, ali nisu imali posla sa Srbima. Svakodnevno sam tražio način da rešim problem i nisam očajavao, već bio sve istrajniji. Na kraju se upornost isplatila, odigrao sam na pravu kartu - našeg ambasadora, kome mogu da zahvalim što sam uspeo da se spasim.

Hoćete li da tužite iranski klub?

- Ne samo što ću da tužim FIFA zbog svega što se desilo, već i regularnom sudu zbog ograničenja slobode kretanja, duševnog mira koji mi je narušen, jer sam bio zarobljenik, iako to ničim nisam inicirao. Živeo sam na Zapadu, navikao da ljudi slobodno izražavaju mišljenje i odlučuju o svom životu, ali ono što su mi priredili čelnici Estegala mnogo je više od sramote za jednu zemlju. Skupo će ih sve to koštati. Ovo je 21. vek.

Da li Estegal duguje novac još nekome?

- U klubu je sedam reprezentativaca, kojima klub duguje između 150 i 200 hiljada evra i to već godinu i po dana. To je jedan od razloga zašto sam već posle tri nedelje odlučio da se vratim kući. Zamislite onda u kakvom su položaju stranci, kada domaći igrači, još reprezentativci, imaju takav tretman. Nadam se da će FIFA da pomogne i tim momcima - zaključuje Goran Lovre.

PETI STRANAC SA PROBLEMOM
U poslednje dve godine Goran Lovre je peti stranac u Estegalu koji je doživeo sudbinu da bude gotovo zatočen, zarad interesa kluba.

- Pasoš mi je bio zaključan u nekom sefu, iz kojeg je, kada su ga otvorili, ispalo „brdo” putnih isprava. Očigledno je to uigran sistem zaplašivanja, uterivanje straha, kako bi se stiglo do cilja. Pokušali su i sa mnom, nisu uspeli, ali će na sud - ističe srpski internacionalac.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (3)

Deki

28.11.2013. 14:14

@leon - Pa jel vidiš kako voliš da čitaš naše priče :)))) Dođi nekad kod nas, pa da se družimo, popiješ neko gazirano piće, razgovaramo, razmenimo mišljenja :)