Esma Redžepova: Treći put jurim Nobela
11. 12. 2016. u 11:09
Pevačica o 60 godina karijere, nastupu na "Mikser festivalu", svetskim državnicima, humanitarnom radu, usvojenoj deci, životu u Makedoniji
Esma Redžepova
- Humanitarne organizacije jugoistične Evrope i Balkana nominovaće me ove godine za Nobelovu nagradu - kaže za naš list Esma. - Po pravilima možete biti predloženi sedam puta, a Majka Tereza je Nobelovu nagradu dobila upravo posle sedme nominacije. Pa, valjda ću i ja! Volela bih da dobijem nagradu, jer bi to bilo veliko priznanje ne samo meni, već i celoj jugoistočnoj Evropi i Balkanu.
* Na beogradskom "Mikser festivalu" nastupićete 12. juna kao gošća grupe "Mostar sevdah rijunion"?
- Sa tim bendom dugo sarađujem, gostovala sam na njihovim koncertima u inostranstvu i albumu za holandsko tržište. Snimili smo zajedno nekoliko pesama. Oni su divni ljudi i sjajni umetnici.
* Sledeće godine obeležavate 60 godina rada. Kako ćete proslaviti jubilej?
- Ako budem živa i zdrava, održaću koncerte u svim centrima bivše Jugoslavije. Zamislite da se 23.000 puta popnete na binu i siđete. To nije lako, a kamoli da toliko puta pevate. Kao devojčica sam bila vrlo nemirna i buntovna, a sa 11 godina već sam imala solističke koncerte. Vrlo retko pevam u klubovima, uglavnom nastupam u dvoranama i to pred inostranom publikom koja nema veze sa Balkanom. Ove godine pevala sam u Filharmoniji u Minhenu, pred više od 2.000 ljudi, a nedavno sam se vratila iz Amerike, gde sam nastupala u Kenedi centru i Kongresnoj biblioteci u Vašingtonu. Prvi put u karijeri ću ove godine nastupiti u Kini. Bez obzira na to što publika ne razume o čemu pevam, mislim da sam specifična pevačica i da je magija u mom glasu.
* Prva ste Romkinja u svetu koja je javno zapevala na maternjem jeziku?
- To je bilo na Radio Skoplju kada sam imala 10,5 godina. Takmičila sam se s pesmom "Čaje šukarije" i pobedila. Kada sam krenula u školu, nijedna devojčica nije htela da sedi u klupi sa mnom jer sam Romkinja. Onda je jedan Aleksandar pitao nastavnicu da li on može da sedi pored mene. Prvi put se desilo da u školskoj klupi zajedno sede dečak i devojčica, jer su do tada bili odvojeni. Aleksandar mi je postao najbolji drug. Tada sam shvatila da sam drugačija i da moram da se borim za mesto i status u društvu.
* Mnogo ste uradili za afirmaciju romske zajednice?
- Ponosna sam što sam Romkinja, jer oni nisu ni sa kim ratovali i nikog nisu okupirali. Potpredsednik sam Svetske organizacije Roma i redovno prisustvujem međunarodnim konferencijama. Nastojimo da pobošljamo situaciju tamo gde vladaju predrasude o romskoj naciji. Srećna sam što su Romi ušli u makedonski ustav kao narod.
* Kako vidite političku i ekonomsku situaciju u Makedoniji i regionu?
- Bez obzira na to što su se bivše jugoslovenske republike razdružile, ne možemo jedni bez drugih. Dugo smo živeli zajedno i to ne može da se zaboravi i izbriše. Imam prijatelje u svim delovima nekadašnje Jugoslavije, 30 godina sam živela u Beogradu. Treba jedni drugima da pomažemo i da zajedno napravimo bolji svet u kome ćemo živeti. Komšije treba da idu jedni kod drugih na kafu, da se vole i poštuju bez obzira na verske i nacionalne razlike. Ne volim nikakve barijere među ljudima, već svet bez granica. Da sam neki važan faktor, zaustavila bih sve časovnike sveta i učinila da nigde ne bude rata.
* Nastupali ste pred svetskim državnicima, ko je ostavio najjači utisak?
- Pevala sam Titu, Gadafiju, Naseru, ali, najveći utisak na mene je ostavila Indira Gandi. Ne samo zato što je bila žena, već i veliki humanista. Imala sam čast da budem jedina osoba koju je poljubila, jer se Indijci nikad ne ljube. Niko osim Steve i mene nije išao 11 dana kolima od Beograda do Indije, gde sam 1976. proglašena za kraljicu romske muzike.
* Koju pesmu ste Titu najčešće pevali?
- Obožavao je pesmu "Zašto si me majko rodila". Voleo je "Čaje šukarije" i još neke numere, ali uvek mi je govorio da mu otpevam baš tu pesmu.
* Suprug Stevo Teodosievski vam je pred smrt rekao da ne smete da prestanete da pevate, jer će tako živeti kroz vaše pesme?
- Tri meseca pre nego što je umro, Stevo je okupio svu našu decu i rekao im da mi ne dozvole da prestanem da pevam posle njegove smrti. Govorio je da treba da nastavimo da radimo zajedno, jer će tako i on živeti kroz te pesme. Kazao im je: "Nemojte da mislite da sam ja napravio Esmu, ona je sebe stvorila radom i upornošću. Mnoge stvari sam naučio od nje, napravila je od mene gospodina". Često je govorio da žena od muškarca može da napravi gospodina, ali i da ga obruka i uništi. Mnogo sam ga poštovala, tako sam vaspitana.
* Zašto ste posle 47 sinova, usvojili devojčicu?
- Patrijarhalno sam vaspitana, gledala sam da ne napravim neku grešku izmeđe dece, jer nisu u krvnom srodstvu, zato smo pre toga usvojili 47 dečaka. Kada sam ostala sama, usvojila sam tinejdžerku od 16 godina. Bila je kod mene šest godina, školovala sam je i muzičku akademiju je završila sa najboljim ocenama. Bogata sam žena, imam 124 unučadi i šestoro praunuka.
DOM HUMANOSTI I MUZEJ MUZIKE
* ZAŠTO ste posle 30 godina napustili Beograd?
- Mog Stevu je najviše vuklo da se vratimo u Makedoniju, jer je želeo da tamo izgradimo dom humanosti i muzej muzike, gde će biti sve što smo stvarali zajedno 40 godina. Otvoriću ih ove ili sledeće godine. U domu će se održavati humanitarni događaji, a u muzeju će biti naša priznanja i pokloni koje sam dobila od najvećih svetskih državnika. Mislim da bi narod to trebalo da vidi.