U TROŠNOJ KUĆI SANJAJU BOLJE DANE: Ivana i Zoran Rašković, u Svinjištu kod Kuršumlije, bore se za bolji život svoje dece iako žive u nemaštini

D. ZEČEVIĆ

20. 07. 2021. u 09:11

DO Svinjišta, udaljenog brdsko-planinskog sela kuršumlijske opštine, dolazi se teško čak i leti, a još teže zimi.

У ТРОШНОЈ КУЋИ САЊАЈУ БОЉЕ ДАНЕ: Ивана и Зоран Рашковић, у Свињишту код Куршумлије, боре се за бољи живот своје деце иако живе у немаштини

Foto D. Zečević

Do ovog mesta, koje se nalazi na samoj tromeđi opština Kuršumlija, Podujevo i Medveđa, može se stići jedino traktorom ili jakim terenskim vozilom. Ali za troje dece Ivane (30) i Zorana (43) Raškovića: Dušana (12), Lutku (11) i Aleksandru (10) to je samo deo gotovo svakodnevnog puta do škole. Tako oni pešače po pet kilometara u jednom pravcu samo do mesta gde ih čeka organizovani prevoz za školu, a potom vozilom dalje još 20 kilometara do đačkih klupa u Kosaničkoj Rači kod Kuršumlije.

Foto D. Zečević

Iako lišeni bezbrižnog detinjstva i odrastanja uz igračke, kompjutere, savremene mobilne telefone i druge ugodnosti koje su njihovim vršnjacima deo svakodnevne zabave, maleni Raškovići se i ne žale.

ŽIRO RAČUN ZA POMOĆ

Oni koji žele da pomognu porodici Rašković, novac mogu da uplate na račun Fondacije "Narodni Gvozdeni puk" - dinarski: 340-11029458-02 i devizni: 340-10107926-98. Sa naznakom "Za porodicu Rašković".

IBAN: RS35340000001102945802
SWIFT CODE: GIBARSRS22

Žive u staroj, trošnoj kući sa ruiniranom fasadom i plafonom koji njihov otac Zoran s vremena na vreme "zakrpi". Nemaju ni najosnovnije stvari za pristojan život, ali mališani, ipak, tvrde da im ništa ne nedostaje. Skromni i vredni čak ne spominju ni to da igračaka gotovo nemaju. Iako još mali, sazreli su mnogo pre njihovih vršnjaka, ponašaju se i razmišljaju kao veliki. Potpuno im je jasno i da cela porodica živi od svega 9.100 dinara dečjeg dodatka, pa tako maleni pomažu roditeljima uvek i koliko mogu. Često i više od toga u poslovima za koje njihovi drugari iz grada nikada nisu ni čuli...

- Kada ne učimo, pomažemo mami oko kućnih poslova ili tati u bašti - kažu nam tiho, ali gotovo uglas, skromna jedanaestogodišnja devojčica neobičnog imena Lutka i njena godinu dana mlađa sestra Aleksandra.

Njihov brat Dušan ponosno dodaje da u školu koja je udaljena 25 kilometara stižu na vreme kao i da on i njegova sestra Lutka često pobeđuju na školskim krosevima.

- Navikli su na ove uslove i ne znaju, nažalost, za bolje - priča nam njihova majka Ivana.

- Žao mi je što suprug i ja nismo u prilici da svojoj deci priuštimo bolje uslove za život.

PRIMERNI Aleksandra, Dušan i Lutka, Foto D. Zečević

Kaže da je ipak srećna što deca nisu zahtevna i što ne traže igračke ili slatkiše već se zadovolje onim što im roditelji priušte. Naglašava i da je, pored nemaštine u kojoj žive, najsrećnija jer su joj deca zdrava i pametna.

- Iako smo svesni da nismo u prilici da im obezbedio adekvatne uslove za život jer je kuća u kojoj živimo građena negde uoči Drugog svetskog rata i da je tada čak bila pomoćni objekat, mi, jednostavno nemamo sredstava da je obnovimo - govori nam Zoran dok nas uvodi u unutrašnjost objekta koji je Raškovićima dom.

Foto D. Zečević

Dugačka pravougaona soba sa zemljanim podom i najosnovnijim pokućstvom predstavlja i kuhinju i dnevni boravak. U drugoj prostoriji, gotovo identične veličine, mališani i uče i spavaju.

- Osim svinja trenutno nemamo druge stoke i obrađujemo samo baštu, pa kada sam u prilici, odlazim u nadnicu da zaradim bar neku dnevnicu, i ne biram poslove jer jedino primanje koje imamo jeste dečji dodatak koji iznosi 9.100 dinara - govori glava ove porodice.

Ispričao nam je i da u selu teško nalazi mogućnost da radi bilo kakve sezonske poslove jer žitelja u Svinjištu gotovo da nema.

- Od više desetina kuća, nastanjeno je svega pet-šest i to uglavnom starijima - kaže Zoran.

Raškovići, ipak, ne gube nadu da će uspeti da poboljšaju uslove života. Ivana i Zoran veruju i u humane ljude pa se nadaju da će možda i njima neko pomoći, pre svega da obnove i urede kuću, a drugo šta stignu.

LUTKINO IME BILO BAKIN NADIMAK

MALENA Lutka je prava lutka. Na naše pitanje "odakle" jedanaestogodišnjoj devojčici ovo nesvakidašnje i neobično ime koje više liči na nadimak, njen otac kaže da je ime dobila po nadimku njegove majke.

- Majka mi se zvala Spasenija, ali otac joj je dao nadimak Lutka. Mi smo zato, zbog toga što se odmah videlo da liči na baku, našoj srednjoj ćerki dali to ime - objašnjava Zoran Rašković, dok se Lutkini brat i sestra smeškaju i odgovaraju da im je "baš zanimljivo što im sestra ima neobično ime".

Foto D. Zečević

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (4)

POLICIJA BLOKIRA PRILAZ: Stigao bager u dvorište kuće gde je nestala mala Danka (FOTO/VIDEO)