GORELO SVE ŠTO SE SRPSKO ZVALO: Na KiM se obeleža 19 godina od martovskog pogroma - Etnički očišćeno šest gradova i devet sela

Dragana ZEČEVIĆ

17. 03. 2023. u 14:50

SRPSKI narod na Kosovu i Metohiji i nakon 19 godina, od 17. marta 2004. godine, kada je gorelo sve što se srpskim imenom zvalo, i dalje proživljava pogrom.

ГОРЕЛО СВЕ ШТО СЕ СРПСКО ЗВАЛО: На КиМ се обележа 19 година од мартовског погрома - Етнички очишћено шест градова и девет села

foto srpska lista i d.z.

Pogrom na način da se i dalje puca na našu decu, na naše sunarodnike, vrši se pritisak na Srbe, povratnička mesta su i dalje zabranjena za povratnike, zastrašuje se i maltretira svako ko imalo misli srpski, a sve to bez adekvatnih ili nikakvih kazni za učinjena nedela.

Ovo je danas povodom obeležavanja devetnaest godina od martovskog pogroma rekao predsednik Srpske liste Goran Rakić. On je naglasio da Srbi na Kosovu i Metohiji i danas žive život pun nesigurnosti.

- Svaki novi dan je nova zebnja i strah da li će još nešto loše da se desi. Nikada nismo i nećemo zaboraviti spaljene srpske svetinje, ubijanja, povređene i prognane, spaljivanja naših vekovnih ognjišta. I pored svega, zarad budućnosti novih generacija pružili smo ruku pomirenja, ali ta ruka i dalje stoji u vazduhu - kazao je Rakić.

Rakić je nakon služenja parastosa stradalima i polaganja cveća kod spomenika “Istina” u Severnoj Mitrovici kazao da će srpski narod spaljeno, oskrnavljeno i porušeno obnoviti i da nikada neće odustati od namere da na ovim prostorima ostane i opstane, jer ga na to obavezuju svi izgubljeni životi na Kosovu i Metohiji od 1999. godine pa do danas.

- Iako je prošlo 19 godina, pamtimo kao da se juče dogodilo. U samo dva dana spaljeno je 35 crkava i manastira, proterano 4000 Srba, stradalo 19 i povređeno više od hiljadu ljudi, spaljeno više od 950 kuća, etnički očišćeno šest gradova i devet sela. Zbog toga ponavljam da samo istinom, pravdom i vođeni činjenicom da se pogrom Srba više nikada ne sme dogoditi, možemo doći do međusobnog pomirenja i suživota - naglasio je predsednik Srpske liste Goran Rakić.

I Aleksandar Spirić, predsednik Privremenog organa Kosovske Mitrovice istakao je u izjavi Novostima da život Srba na Kosovu i Metohiji nije nikada bio lak, ali da su tokom martovskog pogroma Srbi širom Kosmeta na najgori mogući način doživeli orkestrirano nasilje.

- Martovsko nasilje nad Srbima na Kosovu i Metohiji je jedan od najtežih zločina u 21 veku i to zločin koji je ostao nekažnjen. Porodice ubijenih Srba u koje su pucali na ulici, na kućnom pragu , na terasi... i dalje vape za pravdom, a najgore od svega jeste to što su Srbi na Kosovu i Metohiji i dalje obespravljeni u svim pogledima, počev od nedostatka slobode kretanja, prava na imovinu, jednom rečju obespravljenosti u svim segmentima života - zaključuje predsednik Spirić koji naglašava da je uprkos svemu odlučnost srpskog naroda da ostane na svojim vekovnim prostorima vredna divljenja.

Povodom martovskog pogroma nad Srbima na Kosmetu koji je, kako ističu naši sunarodnici širom pokrajine, jedan od najtragičnijih datuma za njih u manastiru Gračanica vladika Teodosije je uz sasluženje monaštva i sveštenstva Eparhije raško-prizrenske služio liturgiju, dok je potom organizovano iz manastira povorka građana krenula ka Domu kulture u Gračanici gde su ispred instalacije posvećene nestalim i ubijenim Srbima „Mising“ položili bele ruže. U dvanaest sati je otpočela akademija posvećena pogromu koji Srbi iz Lipljana pamte kao jedna od najtežih dana u svojim životima.

- Lipljan je najviše postradao u martovskom pogromu. Tog sedamnaestog marta na kućnom pragu ubili su našeg komšiju Nenada Vasića (50) koji je u kući bio sa bolesnom majkom i sestrom. Rekao je sestri da je bolje da poginu od metka nego da izgore i krenuo iz kuće. Samo što je zakoračio na kućni prag, metak ga je pogodio pravo u srce.

Ovako se sedamnaestog marta 2004. godine priseća Jovica Mirić (58) iz Lipljana, gradića na centralnom Kosmetu koji je do 1999. godine bio gotovo potpuno srpski. Od oko 2.500 Srba, koliko ih je bilo marta 2004, sada ih je svega nekoliko stotina. Umesto spaljenih srpskih kuća sagrađene su višespratnice, a Srbi se okupljaju jedino oko svoje crkve svetih Flora i Lavra. I Zoran Simijonović (66) bio je tog sedamaestog marta u svojoj kući nedaleko od Doma zdravlja. Sa suprugom, roditeljima, i troje male dece, sinom od četiri i blizancima od po tri godine, želeo je samo da mirno živi sa svojom porodicom. Uspeli su da se izbave zahvaljujući UNMIK policiji, ali se nikada do kraja nisu oslobodili straha koji je prouzrokovalo to nasilje.

- Srećom pa smo izvukli žive glave, ali su nam zapalili kuću i pogon za proizvodnju koji smo imali u dvorištu, auto, sve - zaključuje Zoran, dok je 17. mart bez Srba ostavio i Kosovo Polje.

- Sedamnaesti mart je jedan od najtužnijih i najtragičnijih dana za Srbe u Kosovu Polju. Rulja je krenula prvo da ruši i pali Dom zdravlja, zatim su nastavili školu, potom su bacili Molotovljev koktel u Crkvi Svete Katarine u Bresju, u produžetku su spalili Poštu i na kraju došli do Železnice. Do kasno u noć nastavili su da pale sve srpsko - svedoči otac Dragiša Jerinić. - Sedamnaesti i osamnaesti mart uništio je, kaže, Srbe u Kosovu Polju i Bresju i od tada se – nisu oporavili. Sedamdeset i šest porodica u Kosovu Polju i blizu četrdeset u okolnom Bresju je spaljeno.

Inače, u martovskom pogromu nad Srbima na Kosovu i Metohiji ubijeno je desetoro Srba: Zlatibor Trajković (53) i Mirko Lopata u Kosovu Polju, hicima iz snajpera ubijeni su Borivoje Spasojević (63) i Jana Tečep (36) u Kosvskoj Mitrovici, Dragan Nedeljković (55) iz Prizrena izgoreo je u zapaljenoj prizrenskoj Bogosloviji, dok su ispred kuće u Drajkovicu kod Štrpca, u koju su prethodno izbegli iz Uroševca, ubijeni otac i sin Dobrivoje (50) i Borko (22) Stolić.

U napadima na sve srpsko 17. i 18. marta ubijena je i Dušanka Petrović (71) iz Uroševca, Nenad Vesić (54) iz Lipljana, kao i Boban Perić iz Gnjilana. Više od 4.000 Srba i Roma proterano je iz svojih domova koji su potom zapaljeni. U sveopštem napadu na Srbe u pokrajini povređeno je blizu hiljadu osoba (954), dok je uništeno i zapaljeno više od 800 objekata, srpskih ustanova i institucija i više od pet stotina srpskih kuća, ali i 35 srpskih svetinja, među kojima su i one iz srednjeg veka.

Povod za pogrom bilo je pogrešno prezentovana nesreća u kojoj su se tri albanska dečaka iz sela Čabra na severu Kosmeta utopila u Ibar. Albanski mediji su za to okrivili Srbe uprkos tome što su zvaničnici Unmika negirali bilo kakvu vezu Srba sa tom tragedijom. Prema procenama Unmika, u neredima je, na 33 lokacije, učestvovalo oko 60.000 Albanaca. Zapaljena su 72 vozila međunarodnih snaga, a iako je prema podacima iz međunarodnih izvora zbog martovskog nasilja, kosovsko pravosuđe pokrenulo 400 slučajeva niko od njih nije osuđeni niti kažnjen za ubistva Srba i uništavanje njihove imovine.

Ipak, uprkos tragediji koja ih je tog marta 2004. godine zadesila, Srbi na Kosmetu svake godine obeležavaju 17 mart u znak podsećanja da su Albanci, smišljeno i organizovano želeli da zatru tragove srpstva na Kosovu i Metohiji.

Vladika Teodosije: Ova blagoslovena zemlja natopljena je krvlju mučenika i stradalnika

- Stradanje nam nikada nije bilo strano, ali pored svega je naš narod nalazio snage da ostane i opstane na ovoj blagoslovenoj zemlji kosovsko-metohijskoj, čuvajući svoju veru, svoju kulturu i običaje, svoj jezik i istorijsko pamćenje. Iz svih tih nevolja i stradanja naš narod je izlazio sa ranama, ali sa još većom verom i čvrstinom da nikada ne zaboravi niti napusti Kosovo i Metohiju gde god ih vetrovi istorije nosili. Zato je Kosovo i Metohija osveštani prostor koji nadilazi istoriju, politiku, prolazne granice i tzv. političku realnost. Ova blagoslovena zemlja natopljena je krvlju mučenika i stradalnika, posejana brojnim crkvama i manastirima koji i dalje svedoče naše duhovno-istorijsko postojanje i prisustvo i to je ono što nam u svim nevolja daje snagu. Zato se i ove godine martovskog pogroma sećamo sa tugom i bolom ne samo zbog izgubljenih života, zapaljenih svetinja i unesrećenih ljudi, koji su tih dana izgubili svoje domove, već i sa čvrstom nadom da nas to stradanje neće pokolebati da ostanemo svoji na svome - rekao je u besedi povodom obeležavanja martovskog pogroma vladika Teodosije, episko raško-prizrenski.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)