Žuka suvenir Bara
23. 06. 2019. u 07:30
Projekat oživljavanja tradicije vezane za čudesnu biljku. Od ove mediteranske biljne vrste vredne žene su nekada pravile platno za odeću, torbe, jedra, ribarske mreže...
KRŠEVITE predele Mediterana, s proleća, prošaraju žbunovi čudesne biljke jake, žute boje - žuke (spartium junceum), koja daje dopadljivu, živopisnu dekoraciju brdovitoj konfiguraciji primorskog terena, a vazduhu poklanja notu svog prijatnog i nenametljivog mirisa. Pravo je bogatstvo uživati u bojama i mirisima prirode. I, osim što budi proleće u kamenjaru, prema narodnom predanju omamljivi miris žuke budi proleće i u čoveku, odnosno navodno ima snažna afrodizijačka svojstva.
Žuka je bila vrlo korisna biljka. Njene savitljive stabljike koristile su se kao sirovina u izradi vrlo kvalitetnog vlakna, koje je bilo osnova za izradu brojnih upotrebnih predmeta kao što su: odeća i obuća, mreže za ribolov, konopi i slično, a vinogradari su je koristili i za vezivanje vinove loze.
SAMO se stariji žitelji Bara sećaju trlila, mesta na obali mora gde su potapane savitljive stabljike žuke iz kojih je vađena kao sneg bela nit od koje je pravljeno platno. I ne samo platno, od ove dragocene mediteranske biljke u minulim vremenima pravljene su platna za jedra, predmeti za domaćinstvo, torbe... Ta vremena davno su prošla...
Kako bi se žuka otrgla od zaborava a sutra postala i motiv originalnog suvenira iz Bara, pokrenut je projekat oživljavanja tradicije vezane za ovu mediteransku biljku. U okviru multimedijalnog programa koji je održan ispred dvorca kralja Nikole, nevladino udruženje "Žene Bara velikog srca" i Edukativni centar Bar, brojnoj publici su dočarali šta su vredne žene ovog kraja pravile od žuke, na koji način, ali i kako može biti atraktivan detalj na odevnim predmetima.
- Nigde žuke nema toliko koliko je ima u Baru i okolini, a verovatno nema ni naselja koje je ime dobilo po ovoj biljci, kao barsko naselje Žukotrlica. Stotinama godina žuka čuva posno, kamenito zemljište od erozije, snabdeva ga kiseonikom i rađa velike zelene žbunove pune žutog cveća. Ali, to nije jedina korist... Žuka je bila i dragocena sirovina od koje su vredne Baranke mukotrpnim radom pravile predmete neophodne za domaćinstvo - odeću, obuću, posteljno rublje, ribarske mreže, platna za jedra, torbe... - kazala je novinarka Gordana Vujović.
PRERADU žuke bi s vremenom, kao mnoge stare priče i običaje, prekrio zaborav, da se čuvanju tradicije i uspomene na vredne prethodnice nisu posvetile "Žene Bara velikog srca". Vođene željom da se sačuva, zaštiti i svetu predstavi ono što je autentično, zasnovano na hiljadugodišnjoj tradiciji i ručnom radu, koji je odavno svetski trend, svim srcem su podržale projekat članice Udruženja Tanje Nilović, koja je priču o žuki saznala od svoje majke Anice, od baka i prabaka.
Multimedijalni program ispred dvorca kralja Nikole - Foto S. Petović

- Život je naučio naše pretke da koriste ovu biljku. Lepotu i surovost svake barske zime pratila je ova izuzetna biljka - badnjaci okićeni žukom, usoljeno meso preko kojeg je naslagana žuka, prut žuke kada treba usukati makarule... Vrhunac njenog značaja je u činjenici da se koristila kao lek koji ima antiseptičko dejstvo - rekla je Tanja Nilović, navodeći kako joj je baka Milica u avanu istucala pruće žuke i obložila ranu.
Pročitajte još: HOBI JEDNOG MAŠINOVOĐE: Iz lokomotive među bonsaije
- Ako postoji biljka koja bi mogla poslužiti kao amblem cveta naših predaka, mislim da bi to bila žuka u uskom izboru. Napravimo jednostavan korak: oživimo žuku na stari i novi način - poručila je Nilovićeva.
U okviru multimedijalnog programa prikazan je kratki film o žuki. Vredne i kreativne žene Bara najavljuju da je ovo tek prvi korak. U planu je i radionica na kojoj će zainteresovane Baranke moći da nauče kako se žuka nekada prerađivala i koristila, ali i kako može da se koristi danas. Takođe, planiraju da uspostave kontakte sa ženama koje se sličnim aktivnostima bave u drugim mediteranskim zemljama, da zajedno rade na prekograničnoj saradnji čiji zaštitni znak će biti žuka.
VREĆE
PUBLIKA koja se okupila ispred dvorca kralja Nikole imala je zadovoljstvo da čuje autentičnu priču Emine Alković koja se bavila preradom žuke. Ona je na emotivan način ispričala deo svojih sećanja, navodeći da i danas u svom domu ima predmete od žuke - vreće.
- U ovim modernim vremenima žuku više ne koristimo, verujem da će to ova inicijativa promeniti - kazala je Emina Alković.