U mom Golubiću sunce drugačije greje

Jelena LEMAJIĆ

05. 07. 2017. u 21:01

Miroslav Veselinović (46), najpoznatiji povratnik u severnoj Dalmaciji. Bivši policajac se pre osam godina vratio iz Srbije i sada gaji oko 300 grla stoke

У мом Голубићу сунце другачије греје

Foto: Darko Dozet

SVAKE noći od, za srpski živalj u Hrvatskoj najstrašnijeg avgusta 1995, Miroslav Veselinović (46) sanjao je svoje ognjište u Golubiću. Onda je, pre osam godina, prelomio, spakovao kofere, ostavio posao i porodicu u Inđiji i vratio se u rodno selo nadomak Obrovca.

- Da li mi je bilo teško? Teško je bilo buditi se svako jutro. Kada sam došao, četiri dana sam sedeo na suncu, samo da me ogreje. To možda nećete razumeti, drugačije sunce greje, ono je bliže, toplije, kao da te miluje, a vojvođansko sunce prži i peče - otvara nam dušu Miroslav, dok iz tora pušta svojih 150 koza i isto toliko jarića.

I kreće za njima kamenitim stazama put Grčke lokve, jedinog mesta u dalmatinskoj goleti gde se koze mogu napojiti.

Nekadašnji policajac, početkom rata napustio je službu u Zagrebu, a posle "Oluje" zajedno sa hiljadama svojih sunarodnika otišao je najpre u Prištinu, a potom u Beograd i Inđiju. Radio je, osnovao porodicu, ali prateći put na koji ga srce navodi, odlučio da se vrati tamo gde su mu koreni.

I nije se pokajao.

- Roditelji su došli godinu dana ranije i imali tridesetak koza. Onda smo počeli polako, malo po malo ostavljali jarad, da bismo sada došli do broja grla koji je dovoljan za pristojan život - priča sklanjajući s puta pojedine koze. A one, navikle na njegov glas, bespogovorno slušaju. - Uradio sam sve što treba za uzgoj stoke, registrovao sam gazdinstvo, zaštićenu izvornu pasminu - hrvatska šarena koza, idem na savetovanja, imam ugovoren otkup jaradi, podsticaje od države... Ali ja nisam klasičan farmer, ja sam klasičan čoban.

Krševitu stazu od Grčke lokve, ka Gradini, pa kroz doline do kuće, dugu tri sata hoda i izazovnu i za najveće planinare, Mišo i njegove ljubimice prelaze svekodnevno dva puta. Ne pita se da li je sunce, vetar, studen od koje kosti mrznu. Nekad i po osam sati dnevno provede s njima na planini.

- Jedino ih po snegu ne teram, ne dam im da se mrznu, tada imaju sena u jaslama - dodaje preskačući kamenje ne bi li stigao pre njih do Lokve i sačekao ih tamo. - Lako se mi razumemo, stoku ne tučem, one se mene ne plaše, znam tačno kuda idu. Poštujem njihov izbor, a one meni tako i vrate. Kada treba da odem do grada, isteram ih i znam tačno u pet minuta kada će izaći, koliko im vreme treba za taj krug. Majke uče decu tako, tako da nemam problema sa gubljenjem stoke, samo ponekad sa vukovima. Ako neka nije danas došla kući i nema je do sutra ujutru, ne treba da je tražim jer je živu naći neću.

Svaka ima ime, ali Mišo ne treba da ih broji, već golim okom vidi koja fali.

- Uvek ima desetak koza koje kasne i zaostaju. Leže u toru po familijama i tako i idu na pašu. Ima i svojeglavih i problematičnih, ali gledam da od njih ne ostavljam jarad, jer se kćeri identično ponašaju kao majke. Jarčevi leže posebno i verujte, malo muško jare od sedam dana ode među jarčeve, neće da bude sa kozama - nastavlja ponosno, vešto se penjući na vrh brda, s kog ne samo da se vidi Dalmacija već i veliki deo Like, kao i put koji ih spaja. - Nekada znam po sat vremena da sedim ovde, gledam u planine i ne razmišljam ni o čemu. Taj spokoj koji ovde osećam ne bih menjao ni za šta. Sada znam da u životu možete sve da uradite, ali pitanje je koju cenu ćete za to platiti. Ovo moje zadovoljstvo, kada ih vidim kako brste rastinje, kako jarići poskakuju, kako lukavo pokušavaju da sisaju drugu majku, nema cenu.

Svojim rukama, Mišo i njegovi roditelji obnovili su kuću, koja, srećom, nije bila spaljena.

- Nikakav novac za obnovu nismo dobili, a nismo ga ni tražili. Sve smo radili sami, nije bilo nimalo lako, zato su nam i plodovi našeg truda slatki. Jeste da treba hrabrosti i snage, ali ne razumem zašto se ljudi ne vraćaju, iako su obnovili kuće. Znam da je mnogim našim ljudima teško, da su uvek na oprezu, u nekom grču, razmišljanju kako će biti sutra, prekosutra, šta će biti dogodine... - sleže ramenima čobanin, koga poznaje cela severna Dalmacija.

Međutim, zbog razgovora s nama, Mišo je zakasnio da sačeka koze i one su, kad su videle da ga nema, znatiželjno prešle na drugu stranu puta. Ali čim su čule njegov glas, odmah su nastavile put ka kući.

- Ma životinju možeš da naučiš, ali kod čoveka do nekog doba više nema učenja. Zato dobro razmislite koga vređate kad nekome kažete "kozo jedna" - poručuje Mišo. - Stoka izaziva posebne emocije, od nje mnogo toga možeš naučiti, pre svega trpljenje, poslušnost i saglasje sa božanskim i prirodnim zakonima.

ĆERKA I PRIJATELjI

U SRBIJI je Miroslav ostavio ćerku Milicu i veliki broj prijatelja, s kojima se redovno čuje putem "Vajbera" i društvenih mreža. Međutim, i ne pomišlja da se vrati i ponovo napusti zvavičaj.

- Znaju gde sam i svima su vrata uvek otvorena, ali sada ne postoji to što bi me nateralo da napustim ovaj prag - odlučan je Veselinović.


SIR SVE JEZIKE GOVORI

PORED jaradi, Veselinovići prodaju i kozji sir, koji pravi baka Pera i zbog koga mnogi turisti svraćaju u Golubić.

- Majka priča sve jezike, a i sir je dobar pa reklamacije nema - kaže Miroslav smejući se.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (31)

Милош Кистање

05.07.2017. 21:27

Ја сам се вратио пре 10 година. То ми је најбоља одлука у животу.Од априла до октобра радим у Водицама ко кувар. Две хиљаде Евра добијем на руке. По зими са родитељима бринем о благу и са децом и женом радим кобасице и чекам Божић. Само кад се сетим кад су ме деведесет и неке истерали из Ургентног у Београду са дететом са 39 степени уз речи: "Нек' вас Туђман лечи". Не поновило се никоме! Позивам моје драге пријатеље Србе да бар лети наврате у моју домовину Хрватску!

Djole

05.07.2017. 22:13

@Милош Кистање - Pa što si uopšte dolazio prijatelju? Što si napuštao svoju domovinu NDH? Čega si se plašio, šta te to "nagnalo" da pobegneš iz te tvoje domovine? i čuj setio se fore iz urgentnog... Pa oni i sada izbacuju svakog ko nema elektronsku zdravstvenu.

Miša

05.07.2017. 22:17

@Милош Кистање - Nešto sii brzo zaboravio devedesete u Hrvatskoj, nikada se nezna kada će ih Hrvati ponoviti!

Vuk

05.07.2017. 22:18

@Милош Кистање - Ma kamo srece da se svi vratite odakle ste i dosli...Neka imaju Hrvati sa kime da se zanimaju ponovo...

Mirko

05.07.2017. 22:45

@Милош Кистање - Onda ostavljaj komentare na njihovim portalima i nemoj citati nase novine i predji u katolike kad ti je tako lepo.

Damjan

05.07.2017. 22:56

@Милош Кистање - Ante, zar je kod vas cirilica dozvoljena, znate je? U NDH necemo, a i ono malo nekadasnjih Srba sto je tamo ostalo vec ste uspeli da pretopite u Hrvate. Tako ste i nastali.

Hrvoje

05.07.2017. 23:49

@Милош Кистање - Bravo @Miloš! Ti si moj zemljak i iako nas je politika u jednom trenutku stavila na suprotne strane, ja se poistovjećujem s tobom i svim našim ljudima u Dalmaciji. Često prolazim kroz Kistanje i znam da je težak život na tom području, kako vas Srba tako i doseljenih Hrvata. Žalosno je vidjeti s koliko minusa te "nagrađuju" tvoji sunarodnjaci iz Srbije. Njima istina još nije prijatna za uši, ali od mene imaš veliki plus, a kad te vidim u Kistanjama i veliku kavu! Živio i svako ti dobro!

Hrvoje

06.07.2017. 09:13

@Милош Кистање - Pogledajte kako napadaju jadnog Miloša u komentarima. Ako netko mirno živi u Hrvatskoj i istu poštuje kao svoju domovinu, e onda nije interesantan ekipi u Srbiji. Miloš bi valjda trebao klati, paliti i rušiti po Hrvatskoj pa da bude njihov junak! Ovako čovjek radi i zarađuje dvije hiljade eura - ponavljam - dvije hiljade eura mjesečno a živi u mjestu u kojem su natpisi i na ćirlici (da, vi o tome nemate pojma), vijore srpske zastave na općini i rade pravoslavne crkve!

Hrvoje

06.07.2017. 11:13

@Милош Кистање - Nemam pojma, a da ti pravo kažem, baš me briga što je radio kad je bio rat. U ratu ono animalno izlazi iz ljudi i to nije stanje prema kojem treba nekoga prosuđivati. Ako je činio zločine, postoje institucije koje se time bave. Ja nisam ni tužioc ni sud. Sad je mir i čovjek kuva! Mene više zanima dobra riba na žaru, nego nešto od prije dvadeset i kusur godina!

Милош Кистање

06.07.2017. 11:51

@Милош Кистање - Само да кратко одговорим док сам на паузи.Ја нисам намераво никог вријеђати нити провоцирати.Само ме је подстакнуо овај текст да напишем шта осећам.Волим своју Србију највише на свету, сли волим и Хрватску!Зашто би је мрзео кад ту живим са децом?Ми смо отишли из Кистања јер смо добили наређење за евакуацију а Хр војника нисмо би видили. Све нам је спаљено а и нашим комшијама Хрватима из околних села све је такођет било спаљено. Мени лично је барем феломочно обновљено.

Nikakvo ti nisi naređenje dobio bratac

06.07.2017. 13:53

@Милош Кистање - nego si bio kod kuće i pobegao sa ženama, samo civili su dobili nalog za evakuaciju... zato nisi ni video rvacke vojnike. A, što se tiče paljenja, kuće na kojima je vlasnik napisao da je rvacka, nije zapaljena... Teši ti sam sebe, ali tvoja deca nemaju budućnost, osim da se pokatoliče. Tako je to bilo kroz istoriju i biće i nadalje.

Krajišnik

06.07.2017. 14:59

@Милош Кистање - Hrvoje i svi ostali, Miloš ima svoju priču, i iako je on to tako napisao, ja mislim da se on iz Srbije u Dalmaciju nije vratio zbog epizode iz Urgentnog, nego je čovjek sabrao dva i dva i našao računicu da se vrati na svoje ognjište i gura dalje. Da li mu sve medi u državi hrvatskoj, nije se izjasnio. Ali evo, i moj otac i ja bi htjeli povratiti svu svoju makar nepokretnu imovinu u istoj toj državi hratskoj, i ja ću tebe odvesti na tu istu kavu ako mi garantiraš da je takvo što moguće,

Sima

05.07.2017. 22:10

Da je sreće da svi vi koje vojvođansko sunce prži i peče pokupite svoje prnje i vratite se odakle ste došli...

dule

06.07.2017. 08:21

@Sima - Ako je tebi sreća da nekoga oteraš, kao što su nas terali vekovima sa naših ognjišta, pa smo silom, a ne svojom voljom došli u ovu prašinčinu, ti si jako bolestan čovek. Veruj mi i većina nas bi bila sretnija od tebe da nikada nije morala doći ovamo. Imam još jedno pitanje za tebe. Odakle su tvoji preci došli u Vojvodinu da niste tu od nastanka ameba, a možda ste i od njih stariji.

Danka

06.07.2017. 19:54

@Sima - Ahaha dobro si mu odgovorio. Svi u Vojvodini su dodjosi, kako oni kazu. Iz Crne Gore najvise. Ne razumem negativne komentare na racun coveka iz price, to je njegov izbor, zivi od svog rada, posteno. Mozda ovo poslednje iritira ljude.

Dinarska divizija

05.07.2017. 22:55

@Miloše, uživaj u TVOJOJ domovini hrvatskoj!Ja ću se u otadžbini već nekako snaći.Dogodine u Benkovcu!!!

Krajišnik

06.07.2017. 14:45

@Dinarska divizija - Ajde ne benavi, nego pusti čovjeka da živi od svoga rada. Da si ti pravi onaj za koga se predstavljaš, barem bi pisao na ćirilici, makar to na sajtu Novosti možeš. Izvjesno je da će i dogodine Benkovac biti pod vlašću države pod čijom je i sad vlašću, tako da ćeš ti biti taj koji će dogodine pogaziti sopstvene riječi, tako da se pokrij ušima. Jedno su želje, jer su i moje slične, a drugo je realnost, koju ja prepoznajem, a ti ne. Pozdrav!

Mali

05.07.2017. 23:41

Pozdrav svima, pozdrav i Milošu u Kistanjama. Svako od nas ko je bio izbjeglica u Srbiji je doživio po nekad, neku neprijatnost, ali ipak je Srbija naša matica i u njoj naša djeca mogu sa ponosom nositi svoje ime i prezime. A što se tiče ovih koji su brzi na jeziku i uvjek im je neko drugi kriv, njima je najteže sa samima sobom! Veliki pozdrav svim dobrim ljudima!!

Ugljesa Radulovic

27.01.2018. 21:58

@Mali - Pozdrav Nikoli Dzepini i Draganu Vukovicu iz Afrike.Drugacije ih ne moze cuti iz JHB.Nikola ce znati od koga

Hrvoje

05.07.2017. 23:52

Svaka čast ovom čovjeku! Ja jako dobro znam taj kraj. To je surovi podvelebitski krš te tamo ne može živjeti svako, još kad opali bura po zimi, onda se i kosti lede! To su ljudi od kamena. Sad ću pogledati da li ovaj čovjek ima broj u imeniku i slijedeći put kad budem prolazio tim krajem (a idem često jer i sam živim blizu) kupit ću kozjeg sira kod njega.....

Пераконтраш​

06.07.2017. 17:57

ЈНА 1984 Био сам срећан и поносан!Голубић Стрмица било је баш лепо!

Bukovica

06.07.2017. 21:58

Braćala, vjeruj mi da u Srbiji ljepše grije!Nikoga se ne bojim, niko mi ništa ne prigovara, dijeca mi ne paze kako će koju riječ izgovoriti!U okruženju kakvo je tvoje, tvoji praunuci će biti hrvati.Ovdje se ne postavlja pitanje šta ćemo biti, sve dok nas je!A kad se vratimo, Knin će biti glavni grad!!!

lenka

07.07.2017. 11:45

Tugo naša pregolema krajiška.....čitam sa suzom u oku i divim se svakom našem čovjeku koji posluša svoje srce i ode tamo gdje ga vuče. Ko zna, možda jednog dana i ja to dočekam.

Nada

09.04.2018. 10:18

@lenka - A Milicu nek przi sunce po Vojvodini . Moze biti "ponosna" na takvog roditelja . Pozdrav od zemljakinje