Fabrike obuće u Srbiji se masovno zatvaraju

E. V. N.

10. 09. 2013. u 07:22

Mnogobrojne poznate fabrike obuće u Srbiji zatvorene u poslednje dve decenije. Domaći proizvođači cenama ne mogu da pariraju Kinezima

VELIKI broj nekada dobro poznatih fabrika obuće u Srbiji zatvoren je u poslednje dve decenije. Preostale malobrojne fabrike tavore, restrukturiranje je u toku već godinama u fabrici „Boreli“ iz Sombora, i to je rezultat industrijske politike koja je vođena i u kojoj su primat imale pre svega usluge, a ne proizvodnja, kaže za „Novosti“ Vesna Vasiljević, sekretar Udruženja za industriju tekstila, odeće, kože i obuće Privredne komore Srbije.

S druge strane, masovni uvoz kineskih cipela je bio uzrok propasti brojnih proizvođača. Iako znatno lošijeg kvaliteta, kineske baletanke, sandale i čizme svugde osvajaju tržište, a kupce lako nalaze uopravo zbog povoljnije cene. U nemaštini potrošači biraju ono što sebi mogu da priušte.

Ohrabruje, međutim, informacija da od jula meseca, prema statističkim podacima, obim proizvodnje raste i to za nezanemarljivih 17 odsto u odnosu na juni mesec.

- U periodu januar-jun 2013. izvezli smo obuće u vrednosti od blizu 159 miliona dolara, a istovremeno uvezli tih artikala za 116 miliona dolara - objašnjava Vasiljevićeva. - To znači da je suficit u našem spoljnotrgovinskom poslovanju ovim artiklima iznosio 43 miliona dolara. Ipak, trenutno rade jedino fabrike kože „Ruma“ iz Rume i „Dafar“ iz Zrenjanina, ali su obe u većinskom vlasništvu stranaca, tako da naši proizvođači kožne galanterije i obuće kožu uvoze ili iz Italije, gde je koža dobro finiširana, ali je i skupa, ili iz Turske.

IZVOZ U ZEMLJE CEFTA ZEMLJE u koje procentualno najviše izvozimo, radeći doradu na obući, jesu Italija i Slovenija, dok svoje sopstvene obućarske artikle u punom izvozu distribuiramo mahom u zemlje CEFTA, objašnjavaju u PKS.
- Kada je reč o osnovnoj sirovini u kožarskoj industriji, treba napomenuti da nam je stočni fond sve siromašniji iz godine u godinu - kaže Vesna Vasiljević.
- To znači da će se do kvalitetne sirove kože na ovim našim prostorima, u većim količinama sve teže dolaziti u vremenu koje je pred nama.

Od nekada četrdesetak proizvođača, u Kragujevcu trenutno postoje samo četiri radnje koje se bave proizvodnjom i prodajom obuće. Tamošnji obućari kažu da je kriza ovaj posao svela na minimum i puki opstanak. Pre nekoliko godina u Kragujevcu je zatvorena fabrika kože, pa se sirovine uglavnom uvoze i to je višestruko povećalo proizvodnju.

- Dvadeset godina sam u ovom poslu i nekako „plivam“ - priča Milorad Pantović, vlasnik firme „Pantarei“, koja proizvodi žensku obuću.

- Sada proizvodim oko hiljadu pari obuće godišnje, što je dovoljno da prehranim svoju porodicu i porodice sedmoro zaposlenih.

Ranije sam proizvodio dosta više, imao i više zaposlenih, ali kriza nas je primorala da smanjimo i broj zaposlenih i proizvodnju.

Fabrika dečje obuće „Pavle“ iz Bele Palanke, najveća te vrste u Srbiji i na Balkanu, u kojoj je zaposleno 130 radnika, najveći je izvoznik dečje obuće.

Uz to što pokriva kompletno domaće tržište, robu izvozi u BiH, Crnu Goru i druge zemlje okruženja. Prema rečima Srđana Pavlovića, direktora i vlasnika, jedan od velikih problema je i nelojalna konkurencija kineske robe, koja se po kvalitetu i cenama ne može ni porediti sa obućom iz srpskog „cipelgrada“.

- Bankari i država morali bi da imaju više sluha i razumevanja za proizvodni sektor, jer samo on može da pokrene ekonomiju i poveća uposlenost - kaže Pavlović i čijim pogonima se dečja obuća kreira isključivo od prirodnih materijala i uz konsultacije sa stručnjacima koji brinu o anatomskom obliku dečjih stopala, koja se po pravilu deformišu bagatelnom obućom.

U gradu na Moravi, Čačku, do pre nekoliko godina postojala je i čuvena fabrika obuće „Laki“, ali je ona zatvorena zbog finansijskih problema. Sada se tom proizvodnjim uspešno bavi firma „Alter“, koji je razgranao svoju distributivnu mrežu sa više od 150 partnera i njihovih 400 maloprodajnih objekata širom Srbije i regiona.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (3)

Srki

10.09.2013. 09:38

Obucarska proizvodnja je strasno dobar izvor zarade, a u toj bransi su radna mesta vrlo jeftina. Uvozna obuca bi morala zadovoljiti daleko stroze standarde i ne bi se smelo uvoziti nesto sto traje do prve kise ili nesto sto se pokida brze nego da hodate u carapama. Pored ovoga, prednost obucarske proizvodnje je i odrzavanje stocarske proizvodnje te prerada koze. Posla za puno ljudi uz mala ulaganja i dobru zaradu. Kvalitetnije cipele kostaju 50 evra sto uopste nije losa cena. Sportska obuca ....

Moma Zivanovic

10.09.2013. 17:28

Ne mogu da pariraju cenama....kinez : napravi prvo meterijal....pa dizajn..pa kroji...pa sije pa posalje brodom (10 hiljada kilometara)do Evrope...pa odatle ide kaionom do srbije...pa odatle jos I do odredjenog mesta...I on budu jeftijiji od domaceg proizvoda???

Proizvodjaci obuce iz Cacka

11.09.2013. 10:06

Kako Vas nije sramota da napisete da u Cacku jedino radi Alter?? Pa on je unistio 70 % proizvodjaca obuce u Srbiji, jer je on uvoznik kineske robe(preko nekoliko miliona pari loseg kvaliteta uvozi godisnje), i nista u njegovoj firmi se ne proizvodi u Srbiji. Jos jedna promocija kineske robe i kupovina socijalnog mira, unistavanjem domace proizvodnje??