NEĆE "sve to narod pozlatiti". Niti narod to može, niti država ima toliko para, niti rane imaju cenu!

Opet, kako tumačiti novi Zakon o pravima boraca, vojnih i civilnih invalida rata i članova njihovih porodica čiji je, kako u Skupštini reče ministar za rad Zoran Đorđević, "cilj da se ispravi nepravda prema borcima iz devedesetih godina i pravičnije urede njihova prava".

Ovim Zakonom se, reče ministar, uvode nove kategorije, kao što je borački dodatak i za one koji nisu zadobili telesna oštećenja, a predviđena je i široka lepeza novih prava i mogućnosti koje nekadašnji borci mogu da ostvare: pravo na borački dodatak, na poseban penzijski staž, pravo na boračku spomenicu...

I, novim Zakonom, upravo predstavljenim u Narodnoj skupštini, sigurno je da država neće "pozlatiti" boračke rane. Ali, sigurno je i to - svima nam je bio potreban državni pečat na činjenicu da od pre neku godinu više nismo "država gubitnika, agresora, krivaca za kataklizmu građanskih ratova na ovim prostorima".

Kakve će materijalne benefite ubuduće uživati borci i njihove porodice, može se matematički izračunati i verovatno nije reč o velikoj sumi novca. Ali, povratak velikog B u imenicu "borac" za budućnost srpskog naroda - nema cenu. Nemerljiva je bila i potreba ljudi koji su ratovali devedesetih za jednom ovakvom "protezom" koja će im uspraviti kičmu savijenu posle 2000. godine.

Nije za utehu i pravdanje pred ovim ljudima, ali Milunka Savić, Arčibald Rajs, vojvoda Petar Bojović, kojeg su mladi komunisti usmrtili 1945, prolazili su sličnu golgotu. Danas, kad nacija "ispoveda" svoj "greh zaboravnosti", nabraja se predugi stroj junaka kojima se nismo odužili. Nema opravdanja, ali u novom Zakonu ima dobre namere.