Tata, evo ti plata

Biljana STJELJA

21. 11. 2009. u 20:55

 Dečji rad u Srbiji postaje sve masovniji, pa tako na hiljade mališana nadniči umesto da ide u školu. Zarađuje oko 40.000 dečaka i devojčica ispod 15 godina

 S VOJU prvu dnevnicu u Srbiji zaradi više od 40.000 dečaka i devojčica i pre nego što dobiju diplomu osnovne škole! I mada se uz dečji rad najčešće vezuju slike iz Azije ili Afrike, Srbija je na sopstvenom primeru pokazala da od ove pojave ni Evropa nije imuna. Bilo da rade u polju, idu u nadnice, prodaju voće i povrće kraj puta ili na pijaci... Angažovanje na poslu razlog je što ovi "radnici" često izostaju sa časova, a nije mali ni broj onih koji potpuno odustaju od školovanja kako bi zarađivali za hleb.
Poslednje istraživanje koje je uradio Unicef u Srbiji pokazalo je da oko četiri odsto dece ispod 15 godina radi izvan sopstvenog domaćinstva. Koliki je tek broj dece koji pomažu roditeljima na njivi, čuvanju stoke ili u kućnim poslovima niko se ni ne usuđuje da pobroji.
A šta je, zapravo, dečji rad, i da li je on zakonit, odgovaraju u Ministrastvu rada i socijalne politike.

OPASNO
- DEČJI rad je mentalno, psihički, socijalno i moralno opasan i štetan za dete - kažu u ovom ministarstvu.
Prema rečima Radovana Ristanovića, direktora Republičkog inspektorata za rad, dečji rad postoji u Srbiji, ali su se inspektori retko susretali sa njim. Nemaju ni nadležnosti da kazne roditelje koji upošljavaju decu za teške fizičke poslove. Propisi su neusaglašeni. Dok Porodični zakon dozvoljava da petnaestogodišnjak zarađuje platu i potpuno odgovara za svoj novac, Zakon o radu traži saglasnost roditelja za bilo kakvo poslovno angažovanje dece mlađe od ovog uzrasta.
Koliko je dečji rad prisutan kod nas govore i ostali podaci do kojih je došla beogradska kancelarija Unicef. Prema njima, čak 22 odsto dečaka i devojčica između 15 i 18 godine rade za novac. U siromašnim porodicama zaposlen je svaki treći maloletnik, a u romskim domaćinstvima na prste se mogu prebrojati maloletni "neradnici". Da posao sve više traže momci i devojke u ovom uzrastvu potvrđuje i zvanična statistika.
- U evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje krajem oktobra je na posao čekalo 23.294 onih koji imaju između 15 i 19 godina - kažu nam u ovoj službi. - Od ovog broja 10.531 su devojke.
Ipak, ni u jednom srpskom sindikatu nema maloletnih članova. Ko će se, dakle, baviti njihovom zaštitom na radu, takođe ostaje nejasno.
U Ministarstvu rada i socijalne politike su se detaljnije bavili ovom problematikom. Tako su rezultati istraživanja "Dečji rad u Srbiji" pokazali da su romska deca, mališani iz ruralnih i siromašnih sredina i hraniteljskih porodica izložena najvećem riziku od zloupotrebe.

VREDNI
- ISTRAŽIVANJE smo fokusirali samo na dve grupe dece - objašnjava jedan od autora Ljubomir Pejaković.
- To su romska deca i deca na porodičnom smeštaju u sistemu socijalne zaštite. Ispitali smo i odrasle kako bi dobili uvid šta oni podrazumevaju pod dečjim radom kao i njihovu procenu o zastupljenosti ove pojave.
Roditelji su, tako, najčešće izjednačavali dečji rad samo sa njegovim najtežim oblicima - prosjačenjem, prostitucijom, krađom, težim fizičkim poslovima... Druge i manje vidljive oblike, odnosno one koji se mogu obavljati unutar sopstvenog domaćinstva, zapazio je samo neznatan broj ispitanika.
Odrasli su uglavnom delili isti stav - angažovanje deteta mora da raste sa uzrastom. Tako je, prema njihovim izjavama, sasvim prihvatljivo da petogodišnjak bude uposlen do pola sata dnevno, dete od devet godina do sat i po, trinaestogodišnjaci oko dva časa... Najveći nesklad odraslih i njihove dece vidi se u proceni koliko je potrebno raditi. Tako samo jedan odsto odraslih smatra da su im deca preopterećena kućnim poslovima, dok to misli sedam odsto mališana. Ipak, svi su saglasni da je zarađivanje za džeparac tokom raspusta najprihvatljiviji oblik dečjeg rada kao pomoć porodici koja živi u siromaštvu.
- Ono što najviše zabrinjava je činjenica da svaka jedanaesta odrasla osoba, odnosno svako deseto dete smatra prihvatljivim da u situaciji siromaštva porodice uključe i decu u neki posao bez obzira na to da li će to ugroziti njihovo školovanje - dodaje Pejaković.
U hraniteljskim porodicama, prema istraživanju Ministarstva rada i socijalne politike, najveći broj dece je uključen u poslove unutar domaćinstva, od jednog do tri sata dnevno. Sami autori, međutim, ocenjuju da su ova deca najverovatnije angažovana znatno više nego što njihovi staratelji tvrde i da su ona sigurno uposlenija više nego što bi se u opštoj populaciji smatralo opravdanim. Upravo zato, najvljuju u resornom ministarstvu, ova će se pojava ubuduće znatno više kontrolisati.
- U Beogradu je otvoren Centar za porodični smeštaj koji će se baviti i redovnijim kontrolama hraniteljskih porodica - priča Pejaković. - Tako će se detaljnije pratiti u kakvim uslovima žive ova deca i blagovremeno reagovati na svaki nagoveštaj zloupotrebe. Uskoro planiramo otvaranje još pet ovakvih centara širom Srbije.
Ipak, dodaju u ovom ministrastvu, ne znači da je svaki rad - iskorišćavanje.
- Kada dete pomaže roditeljima u obavljanju kućnih poslova, učestvuje u porodičnom biznisu ili zarađuje u slobodno vreme za džeparac, a da su pri tom ti poslovi primereni njegovom uzrastu, tada ne možemo govoriti o iskorišćavanju - pojašnjava Pejaković.

DECA I NjIHOVA PRAVA
Svetski dan deteta, 20. novembar, obeležen je širom sveta jer je na ovaj datum, tačno dvadeset godina ranije, Generalna skupština UN usvojila Konvenciju o pravima deteta. Upravo je tim povodom i Ljiljana Lučić, državni sekretar Ministarstva za rad i socijalnu politiku, rekla da je najbitnije da se glas dece čuje i u porodici i među decom.
- Nadležne institucije fokusirale su rad na tri područja - kako smanjiti marginalizaciju dece, kako sprečiti zanemarivanje, zlostavljanje i nasilje nad decom i kako uspostaviti mrežu institucija za praćenje ostvarivanja prava dece - kazala je Lučićeva.

KAKO JE KOD DRUGIH
Dete može da zasnuje radni odnos već od 14, 15. ili 16. godine, smatra se u većini država. Međutim, propisuju se posebna ograničenja u radu, odnosno zabrane za rad sa opasnim hemikalijama ili noćni rad. Slične odredbe sadrži i naš Zakon o radu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (9)

Marko

22.11.2009. 00:17

To se pod hitno mora regulisati zakonom. Ispod 14 god zabraniti svaki oblik angazovanja decijeg rada osim ceremonijalnog prisustva gde su deca ukras predstave i nista vise. Preko 14 do 14 god. moguce je da rade ali u laksim poslovima , nikakav fizicki rad ili rad za odrasle, zna se sta to znaci. U ostalom, uzmite zakon Kanade ili US i prepisite, mozda malo restriktivnije to kod nas primenti! Ali odmah, odmah to regulisati zakonom.

BENKOVAC_78

22.11.2009. 02:56

Neznam dali je ovo izvodljivo? od 11 godina sam zaradio prvu dnevnicu na bastici (poljoprivredno imanje) radilo se naravno 8 sati, bilo bi to dobro da je to sve nego kada dodjes kuci onda treba da nahranis stoku i da vidis u selu dali ima jos sto da se zavrsi oko svoje poljoprivrede u prvoj godinu radio sam oko 50 dana mislim ima sam 50 dnevnica i na kraju ono S-A-N-E od rata pocne i nikada nisam dobio ni prebijene pare za te dnevnice ali bato tjerali su nas ko stoku da radimo tamo neki inzinjeri i sefovi. Sljedecu godinu imao sam ponovo oko 22 dnevnice ponovo ita stvar nikada ni centa. Sljedece godine bilo neko primirje i na raspustu nije se islo raditi nema prevoza tek za vreme nekih praznika odradim dvije dnevnice na nekom biranju bresaka i to su mi platili hvala bogu i taman kada sam primio te pare djed digo pa mi dao trebalo da platim nekakv upis kao morase inace nista od skole ja prikrio od roditelja i trazim za upis u skolu ma jok oni kazu kriza snadise uskolu moras a para nema ja staces platim upis posle toga do 17 nisam za pare ni radio ali sam zato radio za dzaba (kod djeda a i za sebe kuc) djed bio dobar covjek dok smo obradjivali njegovu zemlju posto sam svoje imao malo on je govorio uvjek ma nase to je sve zajednicko i tako do berbe a posle berbe zna se tacno sta je cije sa njegove zemlje njegovo sa moje moje. Za dzaba mislim da sam poceo da radim sa 5 godina kod sebe nahraniti stoku oprati sudove pripremiti nesto jednostavno za rucak i tako te sitnice Vec od sedme godine pocinjemo ja i buraz da idemo sa majkom u polje okopavanje baste, kopanje kuruza, biranje vinograda kopanje vinograda kupljenje loze i iznosenje i sa ocom pomazemo oko izgradnje kuce kopa se podrum mi pomalo da izbacujemo kamenje iz rupe i zemlju a kasnije pocinjemo iz baste navoziti u karioli (kolica) kamenje za temelje od podruma sto bi reko moj otac znam ja da vi nemozete voziti punu kariolu ali vas dvojica da svaki dan natovarite po 10 kariola i prevezete (nekih 250 metara) za sedmicu dvije zavrsicete a ne ja da moram sve sam naravno dok smo mi to radili razvlacili on bi cesto prosetao (sa rukama u dzepu cesuci j-ja) on bi nam objasnio eto vidite da nije tesko. Sa sedam ili osam godina ja i buraz poceli smo da snabdjevamo kucu sa vodom trebalo nam je oko 1000 litara vode sedmicno koju smo nosili ili vozili u karioli od djeda ( hm od djeda kuca de djed zivi napravio moj otac prije zenidbe gusterna iz koje nosimo vodu isto ali to je sada djedovo) vozili smo po 50 litara vode u kantama uzbrdo po kamenjaru jedan napred vuce sa zicom a drugi podize rucke i gura pored toga posla na drugi dan smo isli u polje sa vrecom za travu da naberemo za svinje islio smo oko kilometar dva u jednom pravcu onda naberemo i nosimo kuci ili ako zelimo mozemo i da vozimo ponovo u karioli posto trave ima u polju koliko oces majka kaze treba da se daje svinjama tri puta dnevno i kokoskama isto primjetila sam da i kokoske vole travu (mislio sam tako mali u sebi da je ti teglis svaki dan mozda se nebi davala ni jednom a kamoli tri puta) desavalo nam se meni i burazu da moramo ponekada ici i ujutro i uvece po travu ali prosjek je bio jednom u dva dana posto zimi se nije islo. Od 10 godina i burazov poso se uduplao sada nam treba vise vode jer traba da se poljeva bar dva puta sedmicno basta ali vec smo i ojacali pa mozemo voziti vodu jednom jedan pa drugi pa ponovo prvi i tako u krug dok jedan vozi drugi uci i tako baja moj kruzi ukrug za vikend cjeli dan jer tada i masina pre ves a treba politi i bastu. vec od deset godina pocinjemo ici i na polje sami bez roditelja okopavati bastu vaditi luk ,krompir kapulu brati bize , pasulj bob itd ali to su poslovi tri cetiri sata a za vece poslove uglavnom isla je i majka sa nama ako treba okopati oko 50 ili 60 ari kukuruza . Do 5 razreda sam prolazio sa odlicnim kasnije sve slabije i slabije kako mi se povecavao poso i obaveze sve losije sam prolazio NE ZALIM ZA SKOLOM izucio sam zivotni zanat ali jos dok sam prolazio kao odlican bilo mi je cesto smjesno posle svakog roditeljskog sastanka sam bio strogo kaznjavan uglavnom od majke prica bi pocinjala ovako: bila sam danas na sastanku i profesori mi kazu da mozes ti mnogo bolje imas dvije ili tri cetvorke a ostalo petice zar nebi to trebalo da bude sve petice ja bi odgovori da ali ja prolazim sa pet a ona ce nato ali nisu sve petice i sada ima ima da se uvatis knjege a ne da se tamo druzis i ludiras sa kojekakvim i tako poslije roditeljskog jedno mjesec dana kao moras da ucis nema vise igre a buraz mi je stariji dvije ipo godine on je prolazio sa 4 ponekada i sa trojkom ali to je ok i on ce ubuduce da me ispituje i provjerava. U srednju skolu sam isao za vreme rata vise od pola godine isao sam pjeske roditelji kazu nemamo pare za autobusnu kartu snalazi se ko i drugi nije valjda da svi imaju za kartu samo ti nemas ok ja sam iso pjeske sest sedam kilometara obicno do nove godine odprilike jer tada pocnu preko skole da sredjuju da ako ima vise djaka iz jedne kuce opstina ce da da najmanje jednu kartu besplatno a za ostale zavisi od clanova HA ALA SU BILI ZABRINUTI ONO VEC POLOGODISTE ALI DOBRO BAR I TADA ali posle pologodista desavalo se cekas autobus njega nema jer nema goriva tako da sam i to zavrsavao autotabanicem. izvinjavam se sto sam bio dosadan sa mojom pricom ali moro sam ovo da napisem jer neznam kada procitam ovako nesto na netu tamo neki iz oebsa ili tako neke svjetske organizacije kada daju neke zakone pravila da djete od devet godina moze da radi pola sata ili 11 godina sat ipo neznam dali da zalim ili da se smijem ja se inace nasmije i pomislim sta je vama ljudi de je nasa stvarnost mi smo siromasna zemlja 50% stanovnistva jedva prezivljava 50% djece radi radilo je i radice koliko i ja i vise znam to iz iskustva znam mnogo bjede kojoj je bilo duplo gore nego meni koji su moje godiste a nazalost ima ih mnogo i dan danas MNOGI SE PITAJU ZASTO KOD NAS VLADA BJELA KUGA? Ja bar mislim da je ovo razlog bar je moj ja sirotinju necu da stvaram moje djetinjstvo i dobar dio zivota nazivam pasiji zivot a to mojoj djeci i niciojoj ne zelim ako nemogu da im stvorim bolje uslove necu ni da ih stvaram a nasi politicari kukaju zbog bjele kuge jer zanima ih ako se ne razmnozavamo ko ce da radi i placa takse u vreme kada njihovi potomci budu na vlasti. IZVINJAVAM SE AKO SAM NEKOGA UVREDIO NIJE MI TO BIO CILJ ZELIO SAM DA PRIKAZEM MALO NASE STVARNOSTI

savremeni janjicar

22.11.2009. 03:58

Kanada nije nista nehumanija prema deci, ipak ovde ih radi nezna se koliko-sto znaci da jeu redu da deca rade odredjeni deo posla ukoliko to nije protiv njihove volje...

rad

22.11.2009. 07:34

umesto srecnog detinjstva i skolovanja pravac na posao.slika i prilika Srbije.

Jana

22.11.2009. 12:25

Imam 64 godine. Rodjena sam na selu. Fakultetski sam obrazovana. Sta je definicija decjeg rada? Od kada znam za sebe imala sam, pored ucenja, svoje obaveze u nasem domacinstvu: cuvala sam stoku, cistila kucu i stalu, zalivala povrce, donosila vodu sa bunara, kupila sljive, skupljala seno i jos drugih poslova. Sve to nije ni preterano ni previse tesko, ako ste u razumnom porodicnom okruzenju gde svi daju svoj radni doprinos. Moj otac je bio u radnom odnosu, ali je posle kratkog popodnevnog odmora izlazio na njivu da radi. Znam i danas momka, apsolventa medicine, koji obradjuje vise od deset hektara svoje zemlje, a da nikad nije prekidao, svoje ucesce u radu i kad je bio dete. A sta mislite sta su radili mali ucenici i segrti kod majstora? Moje misljenje je da deci u skladu sa njihovim uzrastom, nije lose da radom doprinose porodici. Ako je porodica zdrava i dobro organizovana, niko nece detetu oduzeti vreme za ucenje i odlazak u skolu. Naravno, ima ekstremnih slucajeva, gde otac pije, a dete radi, pa njegov radni doprinos i prihod zavrsu i ocevoj boci. Nije nerad povlastica. Nije nikakva povlastica. Ovde u EU gde zivim, malo, malo pa objave da je maloletnik sa ekstremnim promilom alkohola zavrsio u bolnici. Nocna okupljanja mladezi i uzivanje narkotika trebalo bi mnogo vise da zabrinu svaku drustvenu zajednicu. Kapitalizam je cudno drustvo. Daje se socijalna pomoc i dozvoljava praznjenje mladezi po diskotekama do jutra i onda nema socijalnih nemira i buna. To je, po meni, mnogo nepravednije i opasnije nego mladosti i deci dati radne obaveze u skladu sa njihovim uzrastom i mogucnostima. Pozdrav redakciji

Statisticar

22.11.2009. 17:39

Za ovakav vid kriminala morala bi se propisati dugogodisnja robija. Bez obzira da li se radi o rintanju na gradjevini, sviranju i urlanju u vozilima javnog saobracaja i na ulici, prosenju, postituciji, dzeparenju i ostalim nelegalnim ili (za odrasla lica) legalnim poslovima, roditelji ove dece i lica koja ih "zaposljavaju" morala bi ici na robiju a deca bi se morala dati na usvajanje onima koji ce ih bolje tretirati. Kada su deca mala podjednako je kriminalno terati ih recimo da rade ili da kradu. Za decu je skola i igra. Istini za volju postoje i ona deca koja intelektualno nisu sposobna za bilo kakav srednjoskolski obrazovni program i za koje nije skola, ali to ne moze biti predmet slobodne procene roditelja vec ekspertskog tima sastavljenog od lekara, psihologa, pedagoga, defektologa i socijalnih radnika.

Милорад

23.11.2009. 15:39

@Jana. Мало бих се надовезао на Вас мада сте сажето рекли све...Кад смо били клинци, отац металостругарски шампион Титове Југославије нам је стално говорио, ваш задатак је да учите, мамин да ради у кући, а ја у фабрици. Тако је и било, али нам то није сметало да преко лета одемо код деде и помогнемо му свако према својим могућностима, ја мало више јер сам старији, а брат мање. Мени је рецимо било криво што ми нису дали да вадим мотиком кромпире него је то пажљиво радила нана, а ми смо их скупљали. Знала је да ћемо неки да пресечемо онако како не треба. Помагали смо деди и око жетве. Он је баш као и Григорије косом жњео и ништа нам није фалило. Сви смо били опчињени нашим дедом који је откосе тако лепо слагао да је било милина гледати. Имао је специјалну косу са додатком који је помагао то слагање. Косу је оштрио и откивао најбоље у селу. Сећам се да се обрадовао кад сам му донео камен за оштрење. Ја сам посебном направом, звали су је врзачка-пиротски израз, правио снопове, а деда ме је упозоравао да не правим велике, јер је пазио да се не преоптеретим. Наравно са њиве смо долазили кад би све позавршавали, а нана је већ имала спреман ручак. И шта нам фали. Ако ће неко то да назове искориштењем деце, ја сам био максимално искориштен и помосан сам на то. Жао ми је што више "немам времена" за такве ствари....Што се тиче беле куге, она је једна обична измишљотина, јер се сваке године у Србији одрафи 150.000 абортуса, а то је један Крагујевац, па сада мојој сратешкој идеји да у Србији годину дана не буде крађе додаје м и ову да годину дана не буде абортуса....