Na rekreaciju se može bez gedžeta, ali ne i bez kontrolnog pregleda
04. 08. 2019. u 12:29
Doktor Marija Anđelković o greškama pri fizičkoj aktivnosti: Pre nego što kupi patike i sat koji mere aktivnost, svako bi trebalo da proveri vrednosti krvnog pritiska, nivo šećera u krvi, stanje srca i pluća
.jpg)
foto. K. Mihajlović
MODERNI rekreativci na trening ne kreću bez sata ili telefona koji mogu da prate brzinu trčanja, kilometražu, otkucaje srca, utrošene kalorije, količinu izgubljenih masti, tečnosti... Da li su ti gedžeti zaista pouzdani pokazatelji nekih od vitalnih funkcija i garant da se fizičkom aktivnošću telo neće opteretiti toliko da dođe do neželjenih "ispada", ili samo modni detalj? Stručnjaci tvrde da ove moderne naprave, bez obzira na obilje podataka koje beleže, nisu garancija da je onaj ko se bavi fizičkom aktivnošću dobrog zdravlja. Naime, one su samo od pomoći da se fizička aktivnost sprovodi prema utvrđenom planu i da se meri ostvareni rezultat.
U intervjuu za "Novosti" dr Marija Anđelković iz Udruženja za medicinu sporta Srbije kaže da zdravlje ne može da se kontroliše pomoću savremenih telefonskih aplikacija i satova, već isključivo kod lekara:
- Svako ko odluči da se redovno rekreira, pre nego što kupi odgovarajuće patike i nabavi poseban telefon ili sat, trebalo bi da ode kod doktora i proveri vrednosti krvnog pritiska, nivo šećera u krvi, stanje srca i pluća. Potrebno je da uradi i test opterećenja.
* Zašto je taj test važan?
- On pokazuje u kakvoj kondiciji je osoba. Meri se maksimalni broj otkucaja srca u naporu, kao i količina kiseonika koje srce tada troši. Kada dobije "zeleno svetlo" da je sve u redu, može da počne da se bavi rekreativnim aktivnostima na pravilan način. Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, pravilna rekreacija znači najmanje 150 do 300 minuta nedeljno, raspoređena u intervalima i mora da ubrzava puls do 70 odsto maksimalnog broja otkucaja koje srce može da postigne u naporu.
* Da li je taj tempo bezbedan za one koji pate od bolesti srca i krvnih sudova?
- Takav napor ne dovodi do prevelikog stresa. Osobe koje boluju, recimo od angine pektoris, odnosno imaju sužene krvne sudove srca, verovatno će brže da ubrzaju puls nego zdrav čovek, jer nemaju kondiciju. I, kada osete da su ubrzale puls, trebalo bi da ostanu u toj zoni napora 30 do 45 minuta. Samo tako mogu da postignu efekat povoljnog dejstva fizičke aktivnosti.
* Koji je maksimalni broj otkucaja koje srce može da postigne u naporu?
- To zavisi od osobe, kao i da li je reč o profesionalnom sportisti ili rekreativcu. Da bi se dobio podatak koliko srce može da postigne otkucaja u naporu, osim testa opterećenja, koristi se i jednostavna formula: od broja 220 oduzme se broj godina života i dobija se maksimalna srčana frekvenca, odnosno najveći broj otkucaja koje srce može da ostvari tokom fizičke aktivnosti. Rekreativci bi trebalo da podižu svoj puls tokom napora u proseku do 70 odsto od te dobijene vrednosti.
.jpg)
* Da li je pešačenje onda bolji i bezbedniji vid aktivnosti?
- Za hronično obolele svakako jeste, ali ni vežbe snage ne treba isključiti. Ipak, da bi pešačenje bilo svrsishodno, potrebno je da se krećemo određenim intenzitetom kada, ilustrativno govoreći, gubimo dah dok vodimo aktivan razgovor. To znači da smo podigli broj otkucaja srca na zadovoljavajući nivo. Kada je o gojaznim osobama reč, za njih je najbolji i najbezbedniji izbor plivanje i vožnja bicikla. Ove aktivnosti u velikoj meri rasterećuju zglobove koji kod osoba sa prekomernom telesnom težinom mnogo brže stradaju i uzrok su hroničnih bolova.
* Da li je lični trener pomodarstvo ili je njegova uloga, ipak, važna?
- Stručna pomoć je dragocena u svakom smislu i uz trenera puno može da se nauči. Na prvom mestu, rekreativac treba da savlada pravilno izvođenje vežbi, njihovo doziranje, i što je vrlo važno, pravilno disanje tokom fizikog napora. Ipak, postoji rešenje ako trener nije dostupan. Danas svako ko ima dobru motivaciju može sam da se informiše preko interneta, a za početak je dovoljno da se pokrene i da počne da se rekreira.
.jpg)
SEDELAČKE PROFESIJE
* Koliko je smanjenje aktivnosti savremenog čoveka povezano sa epidemijom gojaznosti?
- Više studija je potvrdilo tu vezu. Savremeni čovek ne jede znatno više nego njegovi preci, ali se znatno manje kreće. U proseku, unosi oko 300 kalorija više, ali zato ima manju energetsku potrošnju nego pre nekoliko decenija. Veoma je veliki broj zanimanja gde je sedenje dominantno i to je jedan od glavnih problema. Takođe, istraživanja su potvrdila da je sedentarni način života pogubniji od pušenja, a broj sedelačkih profesija se povećava.
"VIKEND RATNICI"
* Zašto je važno da fizička aktivnost bude redovna, odnosno raspoređena na svaki drugi dan?
- Zato što su studije pokazale da nije dobro da se pet dana ne radi ništa pa da se intenzivno vežba samo za vikend. Jer, ti takozvani vikend ratnici izlažu organizam stresu stvarajući isti rizik po zdravlje kao oni koji uopšte ne vežbaju.