Top-forma: Karate za penzionere

Marija Dedić

07. 03. 2019. u 15:15

U Okinavi i stariji upražnjavaju borilačke veštine. Štede se kolena, kukovi, kičma, pa svako može ovu veštinu da prilagodi sebi u zavisnosti od zdravlja, godina, slobodnog vremena

Топ-форма: Карате за пензионере

Neki ljudi jedva čekaju penziju da bi mogli da pročitaju sve knjige koje su želeli, drugi da bi se bavili unucima, treći da konačno budu oslobođeni obaveza. A Japanci u penziji počinju da se bave karateom.

To nam otkriva Milan Dimitrieski, diplomirani sportski trener i Kjoši 7. dan. Ovaj 55-godišnji karate master instruktor iz Beograda usavršavao je drevnu veštinu na ostrvu Okinava kod najvećih svetskih majstora. Nakon nekoliko poseta Okinavi, shvatio je da u ovom delu Japana živi najveći broj stogodišnjaka po broju stanovnika.

- Dugovečnost Okinavljana je direktna posledica pozitivnog pristupa životu, načina ishrane koji sadrži mnogo ribe, voća, povrća, lekovitog bilja, prijatne klime i bavljenja korisnim aktivnostima. Tamo je česta pojava da ljudi počnu sa treninzima oko 50. ili 60. godine, što se savršeno uklapa u njihovo verovanje da je učenje doživotni proces. Takođe, ljudi su prijateljski nastrojeni što se ogleda i u izreci "kada se sretnemo, postajemo braća" - priča nam Dimitrieski koji je potpredsednik Karate organizacije okikukai Srbija.

Naš sagovornik napominje da se, prema istraživanju prefekture Okinava, karate vežba u 180 zemalja u svetu i da ima 50 miliona registrovanih karatista.

- Iako ni sportski, takmičarski aspekt nije odbačen, akcenat je zadržan na razvoju sistema kao borilačke veštine kako u fizičkom, tako i u duhovnom smislu. Da bi se pravila razlika između sporta i izvornog karatea uspostavljen je naziv Okinava karate-do. Cilj je da se izgradi psihofizički uravnotežena osoba, da se ostvari jedinstvo duha i tela i razvija prijateljstvo među vežbačima, klubovima, narodima - objašnjava Dimitrieski koji vežba već 38 godina.

Mnogi će pomisliti da je za karate potrebna prethodna fizička spremnost. Ili da je ovo disciplina samo za mlade. To su, ipak, zablude, ističe Dimitrieski dodajući da i kod nas ima starijih vežbača.

- Pozvao bih sve, čak i one koji se nikada nisu bavili sportom, da vežbaju, jer ova vrsta karatea nema veze sa sportskim. Nema niskih stavova kao u klasičnom karateu, štede se kolena, kukovi, kičma. Svako može ovu veštinu da prilagodi sebi u zavisnosti od zdravlja, godina, slobodnog vremena, motivacije - kaže trener.

A ako to urade, neće im biti zahvalno samo telo, već i okolina. Kako kaže naš sagovornik, ova veština podrazumeva stalan rad na sebi i zasniva se na mudrim životnim porukama i principima koji postojanje mogu da nam učine lepšim.

- Kako kažu poštovaoci te veštine, svi koji slede put karatea moraju da razumeju da je ljubaznost od prioritetnog značaja. Bez nje, suština ove veštine je izgubljena. To je razlog zašto se karate trening započinje i završava tradicionalnim naklonom koji predstavlja uvažavanje ljubaznosti i mora se praktikovati uvek u svakom aspektu čovekovog života. Naši međusobni odnosi mogu da se na miran način očuvaju, razviju i unapređuju sve dok smo uljudni prema drugima - zaključuje Dimitrieski.


BLOK, PA UDARAC

Suština karatea je u odbrambenoj funkciji, napominje sagovornik.

- Ne postoji prvi napad u karateu - ova čuvena izreka otelotvoruje suštinu duha okinava karatea. Mada je to borilačka veština, ona uvek mora da ima odbrambenu ulogu. Svaka tehnika i kata počinje blokom, a završava se udarcem - otkriva nam Milan Dimitrieski (na slici).


BORBA PROTIV STRESA

Ova drevna veština ima posebnu primenu danas kad smo pod stresom, kad nas vreme jede, kad smo nervozni i nemamo strpljenja ni za koga, od članova porodice do službenika u raznim institucijama.

- Treninzi okinava karatea imaju višestruko pozitivno dejstvo na psihofizičko zdravlje, umanjuju nivo stresa, povećavaju samopouzdanje i osećaj sreće, uvećavaju mišićnu snagu, utiču na pravilno držanje tela, izdržljivost nogu, jačanje ruku i ramenog pojasa - ističe Dimitrieski.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)