Decenija od odlaska Mome Kapora: Bio je živi primer toga da pisci mogu biti lepi i šarmantni, moderno obučeni, beskrajno duhoviti
03. 03. 2020. u 07:22
Danas se navršava deset godina od odlaska pisca i slikara Mome Kapora (1937-2010)
Foto A.Stevanović
POPUT mitskog Mide koji je sve što pogleda pretvarao u zlato, Momo Kapor je sve što napiše i objavi pretvarao u bestseler." Ovako je Rajko Petrov Nogo sagledao raskošno književno stvaralaštvo omiljenog pisca i svog dugogodišnjeg prijatelja, od čijeg se odlaska danas navršilo deset godina.
Tim povodom izašle su "Najlepše priče Mome Kapora", koje je priredila njegova supruga i osnivač Zadužbine sa njegovim imenom, Ljiljana, a sa autorovim crtežima objavila "Knjiga komerc". Na predstavljanju knjige večeras, u 19 časova, u Svečanoj sali Opštine Vračar govoriće: Rada Đuričin, Vjera Mujović, Marina Rajević Savić, Mirjana Bobić Mojsilović, Aleksandar Đuričić i Ljiljana Kapor. Promociju će pratiti izložba slika i crteža koja će biti otvorena do 24. marta u galeriji Opštine.
Momi Kaporu (1937-2010) u čast, Pošta Srbije izdala je poštanske marke na kojima su njegovi crteži "Autoportret", "Portret Liki", "Beograd na šeširu" i "Devojka sa ružom", čije će predstavljanje biti održano danas u podne u Muzeju Pošte.
Objašnjavajući zašto se odlučila baš za knjigu priča, Ljiljana Kapor, za "Novosti", kaže:
- Zato što je Moma majstor kratkih literarnih formi, vaspitan na velikim uzorima kao što su Čehov, Mark Tven, Sarojan, O. Henri, i zato što ova knjiga poklanja čitaocima iščezli, skoro zaboravljeni život poslednjih pedesetak godina, pun nostalgije, ljubavi, lepote. Bio je čovek renesansnih darova, neutoljivo radoznalo i sa retkim smislom da ovekoveči sitnice, sa erudicijom u kojoj su, sem memorije, uposlena sva čula kojima je vrebao priču, jezik, atmosferu, mirise...
.jpg)
U razgovoru za naš list, pisac Milisav Savić ističe da je svoje kolege po peru zamišljao na različite načine sve dok nije upoznao Kapora krajem šezdesetih godina:
.jpg)
- Bio je živi primer toga da pisci mogu biti lepi i šarmantni, moderno obučeni, beskrajno duhoviti. Pokazao je da se pisac može odlično osećati i u Beogradu, i u Parizu, Njujorku, Rimu. U tim gradovima znao je sve restorane u kojima se okupljao umetnički svet i iz tih gradova donosio je perje kupljeno u najskupljimi buticima, mada poneki put ne bi odoleo ni čarima buvljaka. Dobro se osećao u Dubrovniku, pred gradskom kafanom, isto tako i u svom rodnom Bileću. Iako mu, naročito u detinjstvu, stvarnost nije bila naklonjena, nikada se s njom nije svađao. Gledao je da od sveta i života uzme samo ono najlepše, svestan da je toga najmanje. Na svet oko sebe Momo je gledao sa vesele, duhovite strane.
Na sličan način Kapora je doživeo i Dragan Jovanović Danilov, koji ističe da ritualna lakoća pripovedanja ostaje Momin trajni doprinos srpskoj književnosti:

.jpg)
- Momine knjige su, pored ostalog, bile i ostale ljubavna mesta, sigurne kuće od surovosti sveta. A jedne prilike, šetajući zaleđenim užičkim ulicama, Moma i ja smo dodirnuli onaj suštinski oblik prijateljstva - biti zajedno, i uzajamno se darivati, pritom ne izgovarajući nijednu reč. Naši životi sačinjeni su i od onih koji nedostaju i čiji odlazak stvara u nama crne rupe. Momino i moje prijateljstvo rodilo se jednostavno, iz spontane simpatije. Kapor je u prijateljstvu širio osećaj bratske jednakosti i poverenja. Ono što sigurno znam je da sati provedeni sa Momom Kaporom nikada neće ostariti.
Sagledavajući šta je Kapor iz svoje izuzetno bogate i raznovrsne stvaralačke radionice iznedrio, pesnik Gojko Đogo za naš list kaže:
- Za deset posthumnih godina Kaporovo delo ništa nije izgubilo od svoje težine na najpouzdanijem kantaru na kome vrednost nečijeg dela mere čitaoci. Uveren sam da će tako biti i narednih ne samo deset, nego i stotinu godina. To je najlepši otpozdrav "lakog pisca" na teške zablude književnih merilaca.
SEĆANjE Kapor sa suprugom Ljiljanom
.jpg)
ZAŠTITNIK BEOGRADA
PORED velikog broja knjiga, više od 50, prevedenih na 20 jezika, koje su ubrzo po objavljivanju postajale bestseleri, Kapor će možda najviše ostati upamćen kao zaštitnik Beograda. Najveći deo njegovog književnog i novinarskog opusa posvećen je srpskoj prestonici. Za svako njegovo književno delo bilo je rezervisano prvo mesto na listi najčitanijih knjiga, pa su se tako među bestselerima našli "Una", "Foliranti", "Zelena čoja Montenegra", "Poslednji let za Sarajevo", "Konte", "Magija Beograda", "Putopis kroz biografiju". A slikarstvo je diplomirao u klasi Nedeljka Gvozdenovića i imao mnogobrojne izložbe u Njujorku, Ženevi, Bostonu, Frankfurtu, Londonu...