KNjIGA A. Jovanovića već svojim naslovom ukazuje na ključne teme i pojmove srpske proze 20. veka, u kojima se ogledaju i pojedinačni udesi književnih junaka i kolektivna sudbina naroda u dramatičnim istorijskim okolnostima. U knjizi S. Tutnjevića
značenjski veoma složeno Andrićevo književno delo o "tamnom vilajetu" života protumačeno je iz većeg broja kritičkih perspektiva, pri čemu je poetičku i ideološku sugerisalo samo središte Andrićevih proznih dela. R. Putnik je veoma jasno, sažeto i sa sigurnim vrednosnim sudovima predstavio najznačajnija ostvarenja tog žanra objavljivana kod nas u rasponu više od 40 godina. N. Nikolić pitanje identiteta srpske književnosti, njenog razvoja, književnog, jezičkog i kulturnog prostora srpskog naroda i osnovnih stavova o tim pojmovima naših najznačajnijih književnih istoričara, počev od S. Novakovića, P. Popovića i J. Skerlića pa do J. Deretića i M. Pavića, postavio je kao osnovni predmet svojih kritičkih analiza. Z. Opačić je izložila gotovo čitavu poetiku srpske književnosti za decu, imajući pritom u vidu doprinose pojedinih stvaralaca njenom razvojnom luku i njihov realni značaj za moderni poetski izraz.
ZORAN M. MANDIĆ (Apatin):
1. "RODITELjI", Đorđe D. Sibinović ("Službeni glasnik")
2. "EHO", Stojan Bogdanović (Niški kulturni centar)
Predlažem samo knjige za koje osećam da imaju propusnu moć za čitalačku radoznalost situ dosadašnjih, dosadnih narativnih i lirskih, naklapanja i citiranja pozajmljenih fraza. Rečenice romana Đ. D. Sibinovića poniru u tamne dubine i zakutke jedne dramatično "teške priče" koja se suštinski, ali, efektno naratorski, iskazuje puninom svog kompleksnog naslova. Eho eseja S. Bogdanovića kandiduju jedan sasvim novi i labaviji pristup promišljanju raznih uglova u sagledavanju ponašanja njihovih egzistencijalnih, emocionalnih i stilskih figura - diljem neograđenog književnog polja. Novom knjigom S. Ignjatović se intelektualno, veoma smelo, založio za određeni pravac redefinisanja romana kao žanra, pogotovo na planu njegove unutrašnje organizacije "malih i velikih" jezičkih struktura i komunikacijskih čvorišta. V. Pištalo u novoj knjizi burnim esejmorfnim osmehom nastojao je da na "balu uniformi i haljina romana" progura reviju konfekcijskih modela, kao odraza svojih džoker-kreacija. Na tom putu je i S. Radonjić, verovatno i sam isprovociran sopstvenom radoznalošću, recimo o postojanju mogućnosti da roman sam sebe pedantno metaforički (na)piše - uz (ne)znatnu hazardersku pomoć vrteške logike šarene Rubikove kocke.
GORDANA VLAHOVIĆ (Kruševac)
1. "BEOGRADSKE BAŠTE", Mirko Magarašević (SKZ)
2. "NIŠTA LAKŠE OD UMIRANjA", Elvedin Nezirović ("Laguna")
3. "22", Nikola Živanović (NB "Stefan Prvovenčani")
4."PONAD RUKOPISA", Miroslav Todorović ("Revnitelj")
5. "PROLEĆA U TOPČIDERU", Petar Peca Popović (KOV)
M. Magarašević piše kratke prozne zapise o Beogradu koga više nema, baveći se
prijateljima, svojim detinjstvom, otmenim kućnim druženjima, ali i problemima moralne i estetske prirode. U Nezirovićevom romanu priča je o zločincu koji ubija iz zadovoljstva. Priča je o zlu i zločinu, o krivici, o pravdi i pravu, o strahu i stradanju, o nacizmu kao inkarnaciji zla, o Bogu i praštanju. Neveselo putovanje stihom N. Živanovića, ali i neodoljivo, uz iskrenu želju da će se pesniku ostvariti ono iz uvodne pesme, da nije želeo da bude genije, ali bi želeo da geniji znaju njegove pesme napamet. I bez genijalnosti, vredno čitanja. Dijalog M. Todorovića s pesmama. Pesme - slike. Pesme: pejzaži, zlatna runa metafora, logos, tišina, svetlost. U zimskom danu sređuje rukopise, dok u snu vetar iz zavičajnih šuma podseća na neizgovorene reči. Kolumne, kod P. Popovića pravi su književni eseji. O čemu god da piše, o roku i džezerima, o beogradskim prolećnim noćnim šetnjama, o zaboravljenim likovima, o čemu god, o Beogradu je, o životu je. Znanjem, emocijom, visokim estetskim dometom, priča nam beskrajno zanimljivu priču.
MILOMIR GAVRILOVIĆ (Beograd):
1. "22", Nikola Živanović (NB "Stefan Prvovenčani")
2. "TOPLO BILjE", Bojan Vasić (Kulturni centar Novog Sada)
3. "POVREMENA POPUT VIKEND-NASELjA", Maša Seničić
("Treći trg", "Srebrno drvo")
4. "USTA BEZ KAPAKA", Goran Korunović ("Kontrast")
5. "IDENTITET SRPSKE KNjIŽEVNOSTI", Nenad Nikolić (SKZ, "Partenon")
U 2019. godini je vredne knjige poezije objavilo nekoliko pesnika i pesnikinja srednje ili (još uvek) mlađe generacije. N. Živanović se direktnije usmerio ka metapoetičkim temama, pre svega ka razumevanju pozicije pesnika i uloge poezije. Traga za odgovorom na pitanje kakav je to pesnik, postavljen na razinu između genija i ludaka, potreban ovom svetu, i da li je uopšte i potreban. B. Vasić je pisao o susretu čoveka, žene, prirode i jezika u kojem se oslikavaju pukotine kako čovekovog bića, tako i sveta koji ga okružuje. M. Seničić je ispisala zbirku posvećenu traganju za vremenom u kojem egzistencija dobija barem privid smisla. Promišlja o iskustvu smrti koje gotovo neosetno, ali ipak dramatično, razara ustaljene društvene norme. G. Korunović se usmerio na pitanje jezika, mucanja i pronalaženja govora, i njegove upotrebe pri suočavanju sa društvenim, emotivnim i ličnim opsesijama. U vrednoj studiji N. Nikolić se bavi teorijskim odlikama istorije književnosti, ali i analizira književnoistorijski rad značajnih srpskih delatnika. Autor je ponudio i vredne teorijske uvide o zadacima, ulogama i prirodi književne istorije.
KRST je jedan - časni krst, a potom su počeli da ga nazivaju grčkim, ruskim, gruzijskim, srpskim, keltskim... Tako su ljudi od jednog istog časnog krsta na kome je razapet Isus, napravili njih sto.
NEOBIČNU odiseju svog junačkog pretka naš ugledni dramski pisac Miodrag B. Ilić oživeo je u delu "Hodočašće Ilije Ilića", koje je predstavljeno u Istorijskom muzeju Srbije.
FILMOVI koji obrađuju teme savremenog društva, porodičnih odnosa, pravde i ličnih izazova čine repertoar "Nedelje kineskog filma", koja će u Etnografskom muzeju, od 23. do 28. februara, pružiti autentičan uvid u današnju kinematografiju ove prijateljske dalekoistočne zemlje.
DRAGI moj Zijo, znam da pišem pismo koje ne može stići svom adresantu, ali se tješim time da će ga pročitati bar onaj koji voli nas obojicu. Kasna je noć i meni se ne spava. U ovo gluvo doba razgovara se samo s duhovima i uspomenama, a ja, evo, razmišljam o zlatnoj paučini i srebrnoj magli tvojih priča, i o strašnom kraju koji te je zadesio u logoru Jasenovac. "Bašta sljezove boje", B. Ćopić