Lariju Vučkoviću nagrada za životno delo
03. 04. 2019. u 13:28
Jedan od najuspešnijih džez muzičara poreklom sa ovih prostora, pijanista, kompozitor i aranžer Lazar Lari Vučković dobitnik je ovogodišnje nagrade za životno delo koju tradicionalno dodeljuje "Nišvil" džez festival
Lazar Lari Vučković Foto Slobodan Sarić
Osim desetina albuma koje je potpisao svojim imenom, a koji su bez izuzetaka odlično ocenjeni od kritike, Lazar Lari Vučković je tokom karijere koja traje punih šest decenija nastupao i snimao sa mnogim velikim džez muzičarima kao što su: Kliford Džordan, Dekster Gordon, Duško Gojković, Laki Tompson, Fili Džo Džouns i drugi.
Takođe je bio omiljeni pratilac legendarnog Džona Hendriksa, koji je sa lakoćom glasovno improvizovao sola u maniru najboljih be-bop instrumentalista poput Čarlija Parkera ili Dizija Gilespija, i koji će ostati upamćen i kao autor tekstova za mnoge (prvobitno) instrumentalne džez standarde.
Sa Hendriksom, Vučković je nastupao na koncertima i festivalima širom sveta i objavio dva zajednička albuma.
PROČITAJTE JOŠ - "NIŠVIL" OBORIO SVE REKORDE: U nastupima 1000 izvođača uživalo 200 hiljada ljudi
Vučković je prve profesionalne korake napravio u kolevci džeza. Rođen je 1936. godine u Kotoru, a njegov otac Milutin je iz Kotora još 1910. otišao u SAD i tamo 11 godina radio na brodovima koji su plovili za Aljasku i kao kelner u ekskluzivnim restoranima u Kaliforniji, a kao dobrovoljac američke vojske učestvovao je u Prvom svetskom ratu.
Novcem koji je tamo zaradio, po povratku u domovinu zajedno sa svoja tri brata je otvorio fabriku maslinovog ulja, sapuna i kozmetike. a vreme Drugog svetskog rata porodica Vučković je podržavala sve pokrete otpora - i četnički i partizanski.
Njegov otac je učestvovao u spasavanju 17 američkih avijatičara oborenih iznad Jugoslavije, a jednog od njih je dve nedelje krio na tavanu porodične kuće, dok su nemački oficiri boravili na glavnom spratu vile.
Po završetku rata, otac je uhapšen kao "kapitalista" i "saradnik okupatora", porodična imovina je nacionalizovana, a streljanja ga je spasila intervencija američke vlade i on ponovo napušta domovinu i odlazi "novi svet", gde mu se 1951. godine pridružila i porodica. Prve kontakte sa džezom Lari je imao još za vreme rata slušajući radio stanicu američkih oružanih snaga i kako sam kaže bila je to ljubav na prvi pogled, ali i za ceo život.
S obzirom na to da je u Kotoru učio da svira harmoniku i klavir, odmah je pokušao da odsvira bar nešto od onoga što je čuo na radiju. Zvuk velikih džez orkestara za dečaka koji je učio klasiku, i bukvalno ali i u umetničkom smislu značio je - slobodu.
Po odlasku u San Francisko, grad koji je bio zapadni pandan Njujorku kada je reč o džezu, Vučković je još kao tinejdžer imao priliku da u klubovima sluša sve stilove džeza: od bugi vugija i tradicionalnog Nju Orleans džeza, svinga... do tada dominatnog be-bopa i početaka avangarde i to u izvođenju najvećih: Kaunta Bejzija, Dizija Gilespija, "Modern Jazz Quarteta", sastava Majlsa Devisa sa Džonom Koltrejnom, Bila Evansa, Dona Čerija i Orneta Kolmena.
U jednom džez klubu je upoznao pijanistu Vinsa Guaraldija koji mu je postao profesor, a onda je upisao studije muzike na San Francisko državnom univerzitetu. Profesionalnu karijeru je započeo 1959. godine u bendu koji je vodio saksofonista Bru Mur, a često je kao zamena za svog profesora Guaraldija pratio pevače Irene Kral i Mela Tormea.
Tokom šezdesetih vodio je bend džez kluba u Minhenu u kome su gostovali mnogi veliki muzičari, a po povratku u SAD osim puno rada u studiju vodio je bendove u klubovim u San Francisku i Njujorku. Devedesetih godina bio je umetnički direktor džez festival “West Coast” i Napa Valley”. Muzika Larija Vučkovića izmiče svim kategorizacijama u džezu. Primarno privržen be-bopu, uspešno kombinuje različite stilove koristeći i elemente muzike Balkana, flamenka, bosa nove, latino i romske muzike.
Iako je Jugoslaviju napustio još u dečačkim danima, uvek je ostao privržen tradicionalnoj muzici sa ovih prostora čije elemente često koristi u svojim kompozicijama, a prvi album koji je objavio pod svojim imenom zove se upravo "Blue Balkan”, doneo mu je status jednog od pionira džez - vrld muzike. Najčešće nastupa u triu, ali je predvodio i veće sastave, a bavi se i pedagoškim radom.
Prošle godine je dobio značajno priznanje "Buddy Montgomeri Jazz legacy - Jazz pioneers award”", a gradonačelnik San Franciska je Larijev rođendan - 8. decembar proglasio za "Larry Vučković Day". Poslednjih godina živi u oblasti dolini Napa, severno od San Franciska, zajedno sa svojom suprugom pevačicom i perkusionistkinjom Sanom Krejg.