REČ JE NAŠ OBRAZ PRED BOGOM: Nagrada "Stevan Raičković" uručena Slobodanu Ristoviću

ZA pesničku knjigu "Zavičajna vrana" (izdavač Udruženje književnika Republike Srpske) Slobodanu Ristoviću (1952) danas je u SKZ uručena ugledna nagrada "Stevan Raičković" za najbolju zbirku u prošloj godini.

РЕЧ ЈЕ НАШ ОБРАЗ ПРЕД БОГОМ: Награда Стеван Раичковић уручена Слободану Ристовићу

Foto Z. Jovanović

Na konkurs je pristiglo 90 naslova, a o laureatu je odlučivao žiri u sastavu: Marija Radić, Vladan Bajčeta, Rastko Lončar, Nikola Marinković i Jovana Dišić (predsednik). U njihovom obrazloženju je navedeno:

- Slobodan Ristović "Zavičajnom vranom" nastavlja da neguje poetiku pevanja sa tačke u kojoj se prožimaju prošlo sa nadolazećim, onostrano sa ovostranim, mitološko sa svakodnevnim. Ristović je pesnik koji izmešta čitaoca u ravan gde egzistencijalni čemer, crni humor i dečja vedrina znače jedno isto, i majstor koji je u potpunosti ovladao maternjom melodijom. Reskost Ristovićeve pesme pokazuje kako, kroz živi pesnički govor, i oni leksički slojevi koji bi se mogli odrediti kao arhaični, folklorni ili lokalni deluju krajnje neposredno i dopuštaju nam da bez napora uđemo u svet raskošne refleksivnosti i nezaboravnih slika pesnikovih.

Foto Z. Jovanović

Nagrada koju dodeljuje NB "Stevan Raičković" iz Kučeva, uz podršku Ministarstva kulture, Opštine i Zadruge sastoji se od plakete, novčanog iznosa i knjige koju će nagrađeni autor moći da objavi u SKZ.

Zahvaljujući se na nagradi Slobodan Ristović, koji živi s obe strane Drine, u Rogatici i Beloj Zemlji je rekao:

Estradne pesmice

SADA je pevanje estradno uz ikonografiju koja se oseća na pivo i parfem. Oni koji pišu pesmice i poručuju pohvale svoga pisanja, postanu književnici pre nego što im se knjiga pojavi. Ne strahuju od greha i kletve da je reč nafora dara književnog. Da se književnik piše i izgovara velikim i zlatnim slovima.

- Pri pomenu imena Stevana Raičkovića, osećam tremu i uzbuđenje, na koje mi je kao detetu majka ukazivala rečima: "Ne ponesi se, sine." Reč je naš obraz pred Bogom. Čovek bez obraza nije vredan pažnje ni poštovanja. Ako poezija nije na temelju istine, sklona je urušavanju. To je kuća bez temelja, bez vatre u sebi i guje pod pragom. Pesma ne treba da se izmišlja. Ona se peva. To damaranje muzike i grčeva su pijavica na grudnom brvnu pevača, pesnika.

Podsećajući se detinjstva u vreme kada mu je otac bio rudar, nagrađeni pesnik je istakao:

- Prvo sam naučio da čitam ušima. Rudari su bili nepismeni. Potpisivali su se hrapavim prstom ili krstićem. Meni je taj krstić utisnut na čelo. Tih godina sam se načitao i naživeo istina, koja današnja deca ni u snu ne mogu osetiti. Čitanje sa ekrana koji su deo tela novorođenčadi, nemaju brid sablje Momčilove, ni guju na srcu Muse Kesedžije. Oni nikada neće imati mlečne snove iz nedara vile Ravijojle, gledaće porcelanske i silikonske majstorije u ženskom obliku. U mojim pesmama nema izmišljenih likova ni događaja. Sve je istina koja se još može podeliti sa nekim od živih mi ispisnika.    

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

ZAŠTO JE DUBRAVKA MIJATOVIĆ ZAISTA NAPUSTILA SERIJU SREĆNI LJUDI? Morala sam da pobegnem...