MLADI UMETNICI O VELIKOM DOGAĐAJU: Da upoznamo stare majstore

J. BANjANIN

28. 06. 2018. u 10:20

O otvaranju nacionalnoj muzeja govore Marko Kusmuk, Viktorija Kamilić, Irina Simić Golubović i Ana Radovanac Živanov. Prvi put videće ono o čemu su učili

МЛАДИ УМЕТНИЦИ О ВЕЛИКОМ ДОГАЂАЈУ: Да упознамо старе мајсторе

Irina Simić Golubović

NESTRPLjIV sam da se sretnem sa nekim od značajnih dela naše i evropske istorije umetnosti, kaže za "Novosti" već afirmisani slikar Marko Kusmuk, rođen 1985. godine, koji kao i mnogi mladi, nažalost do sada nije imao priliku da vidi stalnu postavku Narodnog muzeja.

PROČITAJTE JOŠ - DVA DANA DO OTVARANjA NARODNOG MUZEJA: Zdanju vraćen sjaj



- Video sam samo mali deo skulptura Ivana Meštrovića na ulazu. Fascinantan je - nastavlja Kusmuk. - Petnaest generacija bilo je lišeno posete Narodnom muzeju. To se može nazvati i kulturnim genocidom, koji je nemerljiv. Ni prema najblažim kriterijumima, za to ne postoji opravdanje. Otvaranje Narodnog, kao i Muzeja savremene umetnosti, bilo je neophodno, kako bismo ponovo zavoleli stare majstore, ali i savremenu vizuelnu scenu.

PROČITAJTE JOŠ - Narodni muzej: Sjaj nasleđa kroz 500.000 godina


Istoričarka arhitekture Viktorija Kamilić (1982) upisala je studije dve godine pre nego što je povučena stalna postavka sa Trga republike:

- Stvarno je bilo neobično studirati istoriju umetnosti, dok je muzej zatvoren - objašnjava Kamilićeva, uz opasku da su sa profesorima odlazili u muzej kada su organizovane tematske izložbe. - Kada putujem u inostranstvo obavezno posetim veći muzej ili galeriju. Obišla sam u Holandiji Rajsk muzej koji se takođe dugo obnavljao, ali dok je pola zgrade bilo renovirano, muzej je u drugoj polovini radio smanjenim kapacitetom. Posetila sam ga i pre oko godinu dana, kada se najzad u potpunosti otvorio, i bilo mi je zanimljivo da vidim način na koji su obnovili zgradu.

Ana Radovanac Živanov

Njenoj koleginici, istoričarki umetnosti Irini Simić Golubović (1982), koja je master iz menadžmenta u oblasti kulturnog nasleđa završila u Australiji, čini se kao da je Narodni muzej zatvoren 100 godina, i kao kroz maglu se seća kada je poslednji put bila u njemu.

- Kada je nešto tako važno toliko dugo zatvoreno potpuno izgubiš osećaj - objašava ona.

- Išli smo u obilazak Narodnog muzeja u osnovnoj školi, ali sam odlazila i sa roditeljima. Kao studenti smo ga obišli samo jednom, a samostalno otišla sam da vidim Miroslavljevo jevanđelje. Velika je šteta što takva institucija godinama nije otvorena za javnost, uzimajući u obzir da bi trebalo da bude stub kulturnog i nacionalnog identiteta našeg naroda.

Viktorija Kamilić


Posebno veliki gubitak za studente istorije umetnosti, smatra Irina Simić Golubović, jeste što su se o delima nacionalnih slikara iz 18. i 19. veka, ali i antici, obaveštavali sa reprodukcija, a nisu mogli da ih vide uživo.

- To što je muzej bio zatvoren sigurno je nanelo štetu, kako meni tako i ostalim studentima, pogotovo onim koji su iz drugih gradova i možda nisu imali mogućnost da ga posete pre zatvaranja - kaže Ana Radovanac Živanov (1982), doktorand na Katedri za muzeologiju i heritologiju, zaposlena u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika, koja je odrasla u Zmaj Jovinoj ulici i kao dete često obilazila instituciju u komšiluku.

Marko Kusmuk

SIGURNOST U ZLIM VREMENIMA

OBILAZEĆI evropske muzeje i galerije, uvek sam mislila: "Bože, kako ovo lepo izgleda, a naš Narodni muzej je zatvoren". Dok je bio otvoren, bio je nekakva sigurnost, u svim onim ratovima i protestima. Uvek sam znala da je tu, i da se u njemu ljudi bave nečim lepim, uprkos svemu lošem oko nas. Mislim da su ljudi njegovo zatvaranje doživeli kao da se deo njih otcepio - primećuje Ana Radovanac Živanov.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije