FELJTON - RAT POSLE RATA NA KOSOVU I METOHIJI

Piše Đuro Zagorac

17. 09. 2022. u 18:00

SA kapitulacijom Italije (1943), pozicija Kosova i Metohije se iz temelja promenila. Proterano je bilo više desetina hiljada Srba, značajno je izmenjen nacionalni sastav, ali su Albanci ostali bez čuvara i zaštitnika. Pojavio se i partizanski pokret sa novom vizijom novog poretka, ali i novim pristupom razgraničenju, što je bio gorući problem i pokretač etničkih sukoba do istrebljenja.

ФЕЉТОН - РАТ ПОСЛЕ РАТА НА КОСОВУ И МЕТОХИЈИ

Foto Vikipedija

U isto vreme usledila je i akcija iz Albanije koja se ponovo nalazila u potpunom rasulu.

Aktiviran je bio program Bali-Kombatar organizacije, donet 1939. godine, i iza koga su stajali moćni pojedinci, age i begovi. Reč je o programu stvaranja "Velike Albanije", za etničko razgraničenje sa tri suseda. Ideje ovog pokreta prvo su se primile u Drenici, gde je Šaban Poluža okupio grupu od oko dve stotine ljutih pristalica. Rastao je broj partizana, kojima je komandovao Fadilj Hodža, ali je i Šaban umnožavao svoje snage.
Ko je jači, partizani ili balisti? Pobednik se nije nazirao.

Komunisti su prvi popustili. Uputili su Fadilja da pregovara sa Šabanom da sklope pakt. Početkom 1945. godine, kad je bila očigledna pobeda komunista i oslobođenje Jugoslavije, njemu je bilo ponuđeno da se sa svojim jedinicama pridruži partizanima i da zajedno budu pobednici na KiM. Za mesto pomirenja i zagrljaja određeno bilo je Podujevo. Tu je Šabanu predočeno da sa svoje četiri hiljade ratnika krene put Beograda, na Sremski front. To ga je šokiralo - umesto ka Beogradu, Šaban je krenuo da oslobodi Prištinu...

Došlo je do žestokog okršaja. Jedan od Šabanovih je uspeo da se približi Miladinu Popoviću, partijskom sekretaru i najagilnijem komunisti u ratnim godinama, i da ga ubije. Šaban je imao velike gubitke, ali je uspeo da sačuva jezgro. Kad se ponovo dokopao čvrstog tla, uvećao je snage na deset hiljada boraca.

Na KiM je otvoren front - rat posle rata. Velika zabrinutost u vrhovima nove vlasti je bila razumljiva. I? Vrhovni komandant, maršal Tito, 8. februara 1945. godine, donosi odluku: Na KiM se uvodi vojna uprava! Za vojnog zapovednika postavljen je pukovnik Savo Drljević, a za vojnog komesara još jedan Crnogorac, Đuro Medenica.

Usledile su žestoke borbe. Balisti su sada zamenili partizane, zaposeli su njihove šume, a ovi su napadali. Žrtve se nisu brojale, a u čišćenju terena nastradao je i Šaban Poluža. Kad su ostali bez glave, balisti su se rasuli. Te grupe dugo su opstajale i ulivale strah. Pojedinci, uz pomoć vernih jataka, opstajali su sve do 1952. godine. Preživeli su stigli i pred sud.

Dok je vojska razgonila baliste, vlast se u ravnicama konsolidovala. Usledio je i završni čin: "Oblasna narodna skupština Kosova i Metohije jednodušno izjavljuje da stanovništvo ove Oblasti, isto kao i svi narodi Jugoslavije, nije nikad priznavalo raskomadavanje svoje Oblasti, izvršeno od okupatora, niti raskomadanje Jugoslavije, te daje izraza želji celokupnog stanovništva Oblasti, da ova bude priključena federalnoj Srbiji, kao njen sastavni deo. Narod ove Oblasti uveren je da će u Narodnoj vladi Srbije naći punu zaštitu, te da će od narodne vlasti cele Jugoslavije biti svesrdno pomognut u svom političkom, nacionalnom, ekonomskom i kulturnom podizanju, a predstavnici Oblasti u Narodnoj skupštini Srbije i u AVNOJ-u doprineće svim svojim silama izgradnji demokratske Srbije i Demokratske federativne Jugoslavije.".

Ovu odluku, donesenu 10. jula 1945. godine u Prizrenu, potpisali su Pavle Jovićević i Mehmed Hodža. Bio je to završni tekst Rezolucije Oblasne narodne skupštine Kosova i Metohije kojom je obavešteno Predsedništvo AVNOJ-a.

Koliko je Rezolucija odslikavala "jednodušnost" u narodu, kako su je iskazali učesnici Oblasne skupštine? Dok su učesnici u Prizrenu i deo naroda zaista slavili, dotle su nezadovoljnici uzvraćali rafalima, oružjem kojim su branili jednu drugu rezoluciju, onu, ratnu, da ova oblast pripada Albaniji.

Ideje svetskog komunističkog pokreta su sigurno za organizovane pojedince imale uticaja, ali je presudno bilo jedno obećanje dato narodu krajem 1943. godine u vidu jedne druge rezolucije. O čemu se radilo?

Predvodnici ustaničkog otpora sastali su se na tlu Albanije i usvojili Bujansku rezoluciju. Bila je to i prva reakcija na odluke AVNOJ-a donete u Jajcu 29. novembra 1943. godine koje su se odnosile na teritorijalnu celovitost Jugoslavije. Učesnici su za svoj ustanički cilj proglasili da se, posle svega, pruži mogućnost da se narod sam izjasni u kojoj državi želi da živi - Jugoslaviji ili Albaniji. A znalo se, s obzirom na brojnost i raspoloženje, da bi ova pokrajina prešla iz Jugoslavije u Albaniju. Bujansku rezoluciju su sastavljali i za nju glasali i srpski komunisti, koji su bili glavni u borbi protiv okupatora i kvislinga. Ovim obećanjem oni su sigurno pridobili određeni broj Šiptara, Arnauta, odnosno, današnjih Albanaca. Da li su svesno išli na obmanu? Sigurno je da nisu.

Oni, u ratnim okolnostima (a nisu stigli u Jajce) nisu shvatili duh AVNOJ-a, pravni i politički temelj Jugoslavije. Više su bili pod uticajem graničnih kombinatorika, koje su kolale po partijskim kružocima i koje su stizale iz Moskve tj. Kominterne. A tamo se pričalo, bez valjanih dokaza, da mora doći do revizije jugoslovensko-albanske granice. U toj priči, spekulisalo se, bio je i jedan od vodećih srpskih komunista iz ratnih godina Blagoje Nešković. Nešković je zastupao ideju da se na Kosmetu formiraju dva ili tri sreza, zbog saradnje Šiptara sa okupatorom.

U opticaju je bila i jedna opsežna analiza o pitanju granica sa susedima, pa i sa Albanijom. Analizu iz Moskve, lično maršalu Titu, dostavili su Veljko Vlahović i Božidar Maslarić.

Kad je bila u pitanju granica sa Albanijom, ova dvojica visokih partijskih aktivista pominju i grehove Kraljevine Jugoslavije koje je počinila na granici sa Albanijom, i kad je izvršila kolonizaciju u graničnom pojasu i tako postigla "povećanje procenta" srpskog stanovništva duž jugoslovensko-albanske granice. A, evo i predloga kako otkloniti taj "greh":"...Može se dogoditi da će federativna Jugoslavija, u slučaju da se formira demokratska albanska država, morati da poradi na ispravljanju granice u korist Albanije i ustupanju rejona u kojima živi kompaktno albansko stanovništvo. U zamenu, Albanija može da ustupi Jugoslaviji grad Skadar, koji je 1912. godine, bila zauzela crnogorska vojska u ratu sa Turskom, a koji su u srednjem veku izgradili knezovi iz dinastije Nemanjića...". Lako je uočiti da ova granična studija nije bila proizvod dvojice potpisanih, već da je bila sročena i obrađena u organizacijama u kojima su oni bili angažovani u Moskvi.

BALKANSKA FEDERACIJA

U ANALIZI iz Moskve, koja je posredstvom Veljka Vlahovića, uručena lično maršalu Titu, razmatra se i osnivanje balkanske federacije, gde se makedonsko pitanje nalazilo u centru pažnje. Inicira se da Makedonija mora da se ujedini, Vardarska sa Egejskom i Pirinskom Makedonijom. U tim okolnostima i Solun je morao pripasti novoj federaciji.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (2)

NOVAK ĐOKOVIĆ ŠOKIRAO SVE(T)! Devet dana posle operacije kolena - odlučio se na ovo (VIDEO)