MARI Laur, velika navijačica Novaka Đokovića, izvršila je samoubistvo u Belgiji, a tragedija je potresla i Jelenu Đoković.

Komentari (3)

VladimirR

10.09.2021. 09:09

Sve što je prekomerno može završiti fatalno. Saučešče ožalošćeniima a Noletu želim da narednu pobedu posveti ovoj tragičarki.

Maksina

10.09.2021. 09:29

Slava joj. Saucesce porodici, i svima koji su je voleli, zbog tragično izgubljenog mladog života, a pokoj njenoj čistoj, plemenitoj i krhkoj duši. Zivot je vredan i kada nismo savršeni po standardima drustvenih mreža. Mladost je najosjetljivija na gubitke, poraze, povrede i urušene ideale. Na nama starijima je da decu i mlade ne izneverimo tako sto jedno govorimo a drugo radimo a od njih očekujemo da budu bolji od nas u koje žele da se ugledaju. Učimo ih da misle i traze informacije ali i ljude za prijatelje u nevolji, u kojima ce naci pravu podršku. Svoje nade ipak neka ne polažu u ljude i stvari, jer svi oni su prolazni. Neka se usmere na sebe i porodicu i stvarne prijatelje koji podržavaju njihov rast tako sto uče, rade, druže se i svakog dana ostvare male, ali njima vazne ciljeve. Odgovorni prema sebi i okolini, a uz minimalan napor da daju svoje najbolje tako da bez obzira na mišljenje drugih oni znaju da te ciljeve mogu da ispune, uz najmanju moguću štetu i uz greške koje su popravljive, izvor su saznanja i promene.

Biksi

10.09.2021. 13:40

Društvene mreže imaju mnoge prednosti ako se ne shvate pogrešno kao zivot u virtualnoj stvarnosti. Onda mogu da stvaraju kod nekih korisnika lažno osecanje povezanosti pa cak i uzajamnog odnosa bliskosti sa ogromnim brojem ljudi, pa tako i s onima sa kojima u normalnim, realnim okolnostima ne bi nikada mogli da se povezu i saopste im svoja mišljenja i osecanja. Taj virtualni odnos postoji u psihološkoj realnosti, kao neadekvatno očekivanje na koje ne moze da se dobije željeni odgovor, sto za posledicu osobi stvori problem ili glad za nekim i nečim sto ne postoji. Velika praznina zbog neuzvraćene bliskosti s nepostojećim odnosom, ne moze da se ispuni ničim osim fantazijama, a sreća počiva na realnosti. Ostaje glad za bliskošću, tuga, a produžene prerastu u bol, koja postane nepodnošljiva bas zato sto je izvor u samoj osobi i nerealnim očekivanjima. Kao u Geteovoj knjizi "Patnje mladog Vertera" ovaj konflikt potreba, želja i mogucnosti, ne mora tragično da se razresi jer postoji stručna pomoc koja mora da bude besplatna i dostupna svakom.