UPISAO 75 GODINA OBUĆARSKOG STAŽA: Najstariji zanatlija u Srpcu, 84-godišnji Veljko Večernović, i dalje radi

O. NIKIČEVIĆ

22. 03. 2021. u 11:30

AKO se za nekog u Srpcu može reći da je "živi inventar grada", onda je to 84-godišnji Veljko Večernović, koji je ovih dana u svoj rokovnik sećanja upisao 75. godinu rada na pružanju obućarskih usluga svojim sugrađanima.

УПИСАО 75 ГОДИНА ОБУЋАРСКОГ СТАЖА: Најстарији занатлија у Српцу, 84-годишњи Вељко Вечерновић, и даље ради

Foto O. N.

- Kada sam se zamomčio, 1955, na trogodišnje izučavanje obućarskog zanata primio me je majstor Jovan Stamenić, nakon čega sam kraće vreme proveo u jednoj firmi u Nemačkoj, gde sam stekao dodatno iskustvo. Po povratku, od zarađenih para, kupio sam u Zagrebu čuvenu mašinu "singericu" proizvedenu daleke 1925. koja me, nakon ugradnje elektromotora, i danas dobro služi - seća se starina Veljko i dodaje da su polovinom prošlog veka bila zlatna vremena za zanatlije jer nije bilo uvoza robe kao danas.

Majstor Veljko kaže da se grubom računicom može izračunati ukupan broj popravljenih cipela. Ako se uzme da je dnevno popravio neki minimum od pet pari obuće, to je za 265 radnih dana u godini 1.325 pari, a za 75 godina oko 100.000 što bi teško stalo u jedan veći šleper.

- Danas obuća nije skupa, ali kratko traje jer se ne pravi od prave kože, a uz to se umesto šivenja đonova sve radi na bazi lepljenja. Zbog toga popravka cipela, čizama, patika, sandala i papuča košta više nego nabavka novih, pa na to uvek upozorim mušterije koje, ipak, naručuju uslugu jer im dajem usmenu garanciju da će popravljena obuća nadživeti bar dva para novih - kaže Veljko.

OSLOBOĐEN POREZA

OPŠTINSKA uprava me je oslobodila poreskih obaveza, uz usmeno obrazloženje da bi bilo ispravnije da meni vlast nešto dotira za zanatske usluge koje današnja omladina neće da radi kaže tihi, mirni i skoro nečujni majstor svog zanata Veljko Večernocić, koga mnogi iz milja zovu Šuco.

Majstor Veljko stanuje u porodičnoj kući u naselju Nožičko, desetak kilometara od Srpca, ali ga ništa ne može zaustaviti da u cenru grada u osam sati ujutru ne otvori svoju radnju od oko 10 kvadrata. U svom rokovniku zapisao je da je u početku, putujući na posao "poderao osam novih motocikala, da bi 1980.godine kupio popularnog "fiću" koga je vozio punih 30 godina i prodao na otpad da bi se 2010. kaže modernizovao i kupio polovni "golf trojku" za koju svake dve godine produžava vozačku dozvolu.

- Radeći sam uplaćivao doprinos za Fond PIO pa sam 1997, kada sam navršio 60 godina života otišao u penziju koja sada iznosi oko 300 maraka, ali traje već 23 godine. Ako tome dodam ono što zaradim rukama, može se živeti jer nemam prevelikih troškova, zdravlje me dobro služi i kod lekara idem samo po recept za regulisanje pritiska - kaže majstor Veljko.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (1)

USVOJEN IZBORNI ZAKON REPUBLIKE SRPSKE: Rasprava u NSRS se odužila do dva sata posle ponoći