"NUKLEARNI GRAD" JOŠ JE AVETINJSKI PUST: Jezivi dani, 35 godina kasnije - reporter “Novosti” među prvim novinarima u rejonu Černobilja

Branko VLAHOVIĆ, od stalnog dopisnika "Večernjih novosti" - MOSKVA

25. 04. 2021. u 14:30

ZBOG katastrofe koja se u černobiljskoj nuklearki dogodila 26. aprila 1986. dugo je drhtala cela planeta, a posledice se osećaju i danas, 35 godina kasnije.

НУКЛЕАРНИ ГРАД ЈОШ ЈЕ АВЕТИЊСКИ ПУСТ: Језиви дани, 35 година касније - репортер “Новости” међу првим новинарима у рејону Чернобиља

Foto: "Novosti"

Autor ovog teksta bio je u prvoj grupi stranih novinara koji su posetili černobiljsku atomsku centralu, gde se dogodila eksplozija u četvrtom reaktoru:

Pratio sam i suđenje rukovodstvu atomske centrale, koje je odlučilo da napravi kobni eksperiment, i svedočio velikoj ljudskoj drami okrivljenih i njihovih porodica.

Pravednosti radi mora se reći da su se okrivljeni junački držali posle nesreće pokušavajući da lokalizuju požar, a na suđenju su bili dostojanstveni. Tvrdnje u TV serijalu, snimljenom pre dve godine u Americi, da su bili pijani i prestrašeni nisu tačne.

Mnogo puta prijatelji i poznanici pitali su me da li me je bio strah kad sam išao u Černobilj. U mladosti novinari retko misle o posledicama, već im je isključivo stalo da budu tamo gde je malo ko bio. Posle Černobilja boravio sam i na atomskom poligonu u Semipalatinsku, kada je bila prva sovjetsko-američka atomska proba...

Hronologija događaja u Černobilju je davno poznata, ali do danas se raspravlja o tome jesu li tadašnji ruski reaktori imali konstruktorskih problema kad je reč o bezbednosti. Bilo je planirano da se 25. aprila zaustavi rad četvrtog reaktora na černobiljskoj atomskoj centrali. Kasnije su se konstruktori branili da nisu dali dozvolu za eksperiment koji su odlučili da naprave rukovodioci Černobilja.

Poseta gradu Pripjatu, na istoimenoj reci, koji je udaljen od atomske centrale samo tri kilometra, ostavila je na nas novinare nezaboravan stravičan utisak. Ubitačna tišina bez ijednog šuma ili zvižduka ptica. Zjapila su dečja igrališta. Na nekim balkonima se videlo da su stanari žurno odlazili i ostavljali stvari. Prilikom evakuacije nisu smeli ništa da ponesu osim ličnih dokumenata. Morali su da ostave čak i kućne ljubimce, mačke i kučiće.

VELIKI BROJ ŽRTAVA

U PRVA tri meseca posle havarije umrla je 31 osoba koja je učestvovala u sanaciji posledica katastrofe, a do 2004. još njih 19. Jako ozračeno je bilo 134 ljudi. Prva žrtva je bio operater na atomskoj centrali Valerij Hodomčuk, koji je radio na pumpama četvrtog reaktora. Veliki požar je srušio krov pa je tako poginuo Vladimir Šašenok. U vazduh su poletele čestice izotopa uranijuma, plutonijuma, cezija, stroncijuma i dr. Medicinska statistika je zabeležila da je od posledica zračenja posle katastrofe umrlo još oko 4.000 građana. Na likvidaciji posledica katastrofe sovjetske vlasti su angažovale više od 600.000 ljudi.

Pripjat je od Kijeva udaljen 111 kilometara. Do havarije na elektrani, u njemu je živelo 47.500 stanovnika. Imao je brz rast i svake godine se povećavao za 1.500 stanovnika, od čega su polovina bila novorođena deca. Bio je to novi grad koji je počeo da se pravi u februaru 1970. godine da bi imali gde da žive zaposleni u atomskoj centrali. Status grada dobio je 1979. godine. U to vreme SSSR je imao devet velikih atomskih centrala, a černobiljska je bila jedna od najvećih u Evropi.

Tog kobnog aprila 1986. sovjetske vlasti su evakuisale 116.000 ljudi iz rejona Černobilja, iz gradova i sela u zoni od 30 kilometara oko atomske centrale.

Sećam se kako su grane zimzelenog drveća odmah posle černobiljske katastrofe požutele, a zatim su postale smeđe. Prolazile su godine i drveće je veoma polako počelo da dobija svoju prirodnu boju...

Kako sada izgleda černobiljska zona? Posle TV serijala o Černobilju bio je pravi turistički bum. Rezervacija se morala nabaviti šest meseci pre dolaska u ovaj rejon.

U KIJEVU PRAZNOVALI..

MADA je Kijev udaljen svega 111 kilometara od černobiljske atomske centrale, tamo su se građani pripremali za proslavu 1. maja. Koji dan kasnije su ga i praznovali. Organizatori prvomajskih manifestacija i slavlja tvrde da je generalni sekretar CK KPSS Mihail Gorbačov lično insistirao da se slavi kako bi se sprečila panika među građanima.

U obližnja sela su se polako vraćali stariji, pa se mogu videti ljudi u privatnim kućama. Oni se ne boje radijacije i žive mirno bez stresa i gradske vreve. Mada je zabranjeno, skupljaju pečurke u šumi i pecaju u reci, imaju domaće životinje. Uzalud lekari upozoravaju da je u tamošnjem domaćem mleku cezijuma-137 pet puta više od dozvoljene norme...

Grad Černobilj, koji je jugoistočno od atomske centrale, udaljen je od nje 12 kilometara. Potpuno je bio napušten 28. aprila 1986. Do nesreće je tamo živelo 48.000 ljudi, a sada ih je tek oko hiljadu. I on je na reci Pripjat, koja se uliva u veliku vodenu akumulaciju odakle se i Kijev snabdeva vodom.

Černobilj je od Kijeva udaljen 115 kilometara. Prema istraživanjima američkog instituta "Bleksmit", Černobilj je 2006. bio među prvih deset najzagađenijih gradova na svetu.

Oni koji pozivaju turiste tvrde da je sada nivo radijacije u gradu Černobilju isti kao i u Kijevu i da se tamo može ići... Ali, stanovnici Černobilja sada su uglavnom stariji ljudi. Dece nema. Mlađima od 18 godina je zabranjeno da uopšte idu tamo.

Na atomskoj centrali i sada radi više od hiljadu ljudi koji kontrolišu proces unutar oštećenog reaktora jer tamo i dalje postoje ostaci goriva. Oni reaktori koji nisu bili oštećeni radili su do 2000. godine. U planu je definitivno zatvaranje te atomske centrale 2064. godine.

U Pripjatu ni danas niko ne živi. Avetinjski prazan, najstrašniji je spomenik katastrofi u Černobilju.

VEST PREKO ŠVEDSKE

O KATASTROFI se prva informacija pojavila tek posle 36 sati i to na jednoj lokalnoj radio-stanici u Černobilju, gde je spiker saopštio "o privremenoj evakuaciji stanovništva". Glavni TV kanali i radio-stanice, kao i dnevni listovi, ćutali su. Tek kada je vetar doneo radioaktivni oblak do nordijskih zemalja potvrđena je vest da se dogodila nuklearna katastrofa. Sovjetska agencija TASS saopštila je tek 28. aprila, u 21 sat, sledeću vest: "Na černobiljskoj atomskoj centrali dogodila se havarija. Oštećen je jedan od atomskih reaktora. Preduzimaju se mere za likvidaciju posledica. Nastradalima se pruža pomoć. Formirana je Vladina komisija".

 

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (1)

MUŠKARAC KOJI SE ZAPALIO U KRITIČNOM STANJU: Novi detalji drame u NJujorku