DO KRAJA OSTAO PUN NADE ZA SRPSKI NAROD: Golootočko iskustvo i zabrane doneli su Dragoslavu Mihailoviću mnogo nevolja, ali i životnu mudrost

D. Matović

14. 03. 2023. u 11:47

NASUPROT mnoštvu jednoličnih žitija domaćih pisaca stoji životna i profesionalna priča akademika Dragoslava Mihailovića (1930-2023), koji je preminuo pre dva dana.

ДО КРАЈА ОСТАО ПУН НАДЕ ЗА СРПСКИ НАРОД:  Голооточко искуство и забране донели су Драгославу Михаиловићу много невоља, али и животну мудрост

Dragoslav Mihailović/ Foto: Privatna arhiva

 Dobitnik mnogobrojnih književnih priznanja, čija su dela prevedena na mnoge evropske jezike, dugo je išao kroz život praćen oskudicom i ograničenjima. Golootočko iskustvo i kasniji progoni i zabrane doneli su mu mnogo nevolja, ali i ogromnu životnu mudrost. Zbog toga je, možda, postao neranjiv borac.

- Odlučio sam da postanem pisac kada mi je bilo osam-devet godina i trideset godina sam klepao svoju prvu knjigu. Mogu da kažem da sam zadovoljan onim što sam uradio - govorio je pisac. - Nema nijedne koje bih se postideo, a sa ovim poslom oko Golog otoka, po mom dubokom uverenju, uradio sam nešto značajno.

Upravo su golootočke priče obeležile veliki deo Mihailovićevog opusa, kao i njegov život.

- Mislim da sam dosta doprineo tome da javnost bude bolje obaveštana o jednom užasnom mirnodopskom logoru, najstrašnijem u slobodnoj Evropi. Ipak, moram da kažem da nije dovoljno učinjeno za uspomenu na ljude koji su tamo robijali, zbog, mahom, izmišljene krivice koje su se temeljile na nekim izjavama ili nečemu sličnom - rekao je Mihailović u poslednjem intervjuu "Večernjim novostima".

Čini mi se da literatura uspeva da izdrži teror vlasti

Govorio je Mihailović i o moći literature:

- Nisam nikada imao iluzije o velikoj moći literature. Ali! U moralnom pogledu ona daje nadu. Ako znate da postoje pisci koji ne lažu i kojima možete verovati jer nisu prodani i pokvareni onda to mnogo znači. Važno je za kulturu, a pre svega za zdravlje naroda. Književnost doprinosi civilizaciji, ali ne mnogo. Čini mi se da literatura uspeva da izdrži teror vlasti. Preživeo sam zato što je moja drama bila dobra. Nisam strahovao od hapšenja, jedini strah imao sam za kvalitet onoga što sam pisao.

Mihailoviću je "Petrijin venac" bila najdraža knjiga koju je napisao:

- Najdraža mi je zbog jezika. Jezika mog naroda, mojih najbližih. Dok sam je pisao osećao sam se kao da pevam. Dosta sam se i namučio, ali i danas kada je čitam smejem se od radosti.

Njegove "Tikve" su ušle u zabran jer su progovorile o temi o kojoj se skoro dve decenije ćutalo. Glavnom junaku, bokseru koji se ne bavi politikom, otac i brat su uhapšeni zbog IB. O Golom otoku se do tada nije uopšte govorilo, ni posredno, ni aluzijama. Bila je to vrlo zabranjena tema i svako je to znao.

- U romanu nisam pomenuo Goli otok. Samo sam pomenuo Bakar, koji je bio zadnja pošta za Goli otok - pričao je Mihailović. - Posle sam to u drami pomenio, možda zato što se, dok smo pripremali predstavu, otvoreno govorilo o tome. Najparadoksalnije je to što je Tito u govoru kojim je zabranio "Tikve" prvi put javno priznao postojanje Golog otoka - govorio je autor koji je i sam, kao student prve godine književnosti, deportovan na otok užasa.

Isticao je akademik da skromnost i nesebičnost nisu prevaziđene osobine:

- Osobine koje imaju dobri ljudi treba stalno isticati, poštovati. Takve ljude i njihove vrline trebalo bi da u svakoj prilici podstičemo, kako bismo bili primer drugima. Danas ljudi strahuju za svoju egzistenciju i radno mesto. Ali, opasniji strah od toga je strah za goli život, koji se gubio i zbog jedne izgovorene reči.

Sahrana u četvrtak

AKADEMIK Dragoslav Mihailović biće sahranjen u četvrtak, 16. marta u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. Opelo počinje u 14 časova u kapeli.

Proricao je Mihailović propast svih Jugoslavija u kojima je živeo.

- SFRJ je morala da propadne, ali ne na način na koji jeste. Moramo priznati da smo tome dosta doprineli. Srbi nisu prihvatali razgovor o kraju Jugoslavije, misleći da im neko nešto otima. Jugoslavija nije bila svojina Srba nego i drugih naroda. Besmisleno je da insistiramo na neodrživim savezima. Zašto bismo mi izdržavali Crnu Goru, jedan narod koji ne voli da radi, nego se lakta i gura u fotelje. Moramo da se priberemo i kažemo: Dosta je toga. Mi želimo da živimo u miru sa drugima, da razgovaramo, da pronađemo sebe u ovom svetu koji nas je uzeo na zub i hoće da naplati ne samo ono što smo mi pokvarili, nego i ono što su pokvarili drugi. Uprkos svemu, ja sam pun nade za ovaj narod.

Govorio je akademik rado i o politici:

- Politika je opasna, naročito u sadašnjem vremenu. Stalno se govori o trećem svetskom ratu, države se naoružavaju najopasnijim oružjem... Prema istoriji ljudske civilizacije to mora biti uvod u treći svetski rat. Nikad nije prošlo pola veka da nije bilo nekog velikog rata. Ali, kako da mi obični ljudi izreknemo tako strašnu rečenicu - da se nalazimo u predsoblju rata?! Nadajmo se da će ljudi koji vode svet imati toliko mudrosti i pameti da shvate da bi novi rat značio nestanak ljudske civilizacije. Iskreno da kažem, dopada mi se politika Aleksandra Vučića, koja je po mom mišljenju i proistočna i prozapadna. To je veoma teško izvesti u državničkom ponašanju, jer znači sedenje na dve stolice. Lako možeš pasti između njih.

Iznosio je i svoj stav o sudbini KiM, oko kojeg ne prestaju da se lome koplja:

- Verujem da će Kosovo ostati u sastavu Srbije kao što je i dosad bilo. Međutim, neke velike sile su upravljene protiv tog stava Srbije. Iskreno se nadam da će se Srbija u toj konstelaciji snaga snaći i da će Kosovo ostati u Srbiji. To je srpska zemlja.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

EKSKLUZIVNO: Pogledajte šta policija radi u kući Dankine majke (VIDEO)