CIVILIZACIJSKO POSRNUĆE JETONA NEZIRAJA: Reagovanje 16 srpskih pozorišta na sramni tekst prištinskog dramskog pisca

V.V.S.

28. 02. 2023. u 16:58

ZAJEDNICA profesionalnih pozorišta Srbije koja okuplja šesnaest pozorišta južno od Beograda, među kojima je i Narodno pozorište Priština sa privremenim sedištem u Gračanici, više je nego zatečena, uznemirena i sa indignacijom reaguje na autorski tekst kolege iz Prištine Jetona Neziraja, u kojem politizuje, diskredituje i (ne)svesno egzistencijalno ugrožava postojanje Narodnog pozorišta Priština sa privremenim sedištem u Gračanici, njegove zaposlene, saradnike i publiku.

ЦИВИЛИЗАЦИЈСКО ПОСРНУЋЕ ЈЕТОНА НЕЗИРАЈА: Реаговање 16 српских позоришта на срамни текст приштинског драмског писца

Printscreen /Jutjub

Ovim rečima počinje otvoreno pismo pozorišnih poslenika poznatom prištinskom dramskom piscu Jetonu Neziraju,koji se nedavno oglasio na portalu "Sbunker" tekstom "Pozorište kao politička mašinerija". Dalje se u pismu navodi:

- Bez ikakve namere da se bavimo politikom (dnevnom, ili u slučaju statusnih (ne)prilika višedecenijskih neslaganja na ovim prostorima), ukazujemo na stav kolege Neziraja - još uvek verujemo pozorišnog mislioca i umetnika - koji ne samo da je opasan već je sa stanovišta pozorišne etike najbliži nemoralu. Učitavanje kolege Neziraja, da je postojanje Narodnog pozorišta Priština sa privremenim sedištem u Gračanici "propagandno oružje Vlade Republike Srbije u njenoj hegemonističkoj politici kojom, kao devedestih, želi da pokaže svoje vlasništvo nad Kosovom" i prepoznavanje predstave "LIFT - Slobodan šou" ovog pozorišta, čija je premijera bila 2018, kao primer služenja pozorišta toj i takvoj politici, neutemeljeno je i ne može se posmatrati kao "još jedno mišljenje". Posebno jer dolazi iz pera doskorašnjeg umetničkog direktora Nacionalnog teatra Kosova i stvaraoca koji svoje predstave realizuje i na scenama Beograda i čiji se stavovi uvažavaju u pozorišnom miljeu.

Bavljenje pozorištem, na koji god način, podrazumeva "minimum pozorišnog obrazovanja", esnafske, umetničke i ljudske empatije. Podsećamo:

"Svako pozorište na svetu je nastalo iz "urođene potrebe čoveka za podražavanjem". Svako pozorište na svetu opstaje zahvaljujući veri, posvećenosti i entuzijazmu onih koji u njemu stvaraju i njihovoj publici. Svako pozorište na svetu ima svog osnivača i (ili) mecenu. Svako pozorište na svetu je deo neke strategije kulture, administrativne ili kakve druge celine, koju smišlja i sprovodi osnivač ili mecena. Svako pozorište na svetu je izraz državnog, nacionalnog i pre i posle svega građanskog identiteta i civilizacijskog dostignuća sredine u kojoj je nastalo."

U nastavku Zajednica ističe da je Narodno pozorište Priština sa privremenim sedištem u Gračanici nastavljač Narodnog pozorišta u Prištini, koje je osnovala Narodna Republika Srbija, 1946. godine. Baš kao što je Nacionalni teatar Kosova nastavljač Albanske drame tog istog Prištinskog pozorišta.

- Tadašnje Pokrajinsko narodno pozorište u Prištini, sa obe drame, učestvovalo je u osnivanju Zajednice profesionalnih pozorišta Srbije i Smotre profesionalnih pozorišta Srbije "Joakim Vujić", 1965. godine, i sa velikim uspehom učestvovalo sve do bombardovanja 1999. Prištinsko pozorište je tokom nesrećnih devedesetih bilo jedina institucija u kojoj su, svakako sa mnogo ograničenja, sarađivali Albanci i Srbi. Uprkos nizu političkih trvenja, nacionalističkih baljezgarija i suštinski besmislenih ratova na balkanskim prostorima, obe Drame prištinskog teatra su preživele i nastavile da rade. Na žalost ili na sreću, (u ovom trenutku nebitno) - odvojeno. Ali su preživele kao pozorišta, na sreću svojih zaposlenih, svoje publike i pozorišne umetnosti.

FOTO: Promo

Predstava "Ona koja raspušta vojske"

Takođe, u pismu se navodi da Srpska drama, odnosno ono što je sada Narodno pozorište Priština sa privremenim sedištem u Gračanici, nakon pet godina od bombardovanja i nestanka dotadašnjeg multietničkog Prištinskog pozorišta, u tom periodu nedefinisanog statusa, izbegličkog premeštanja i zapostavljanja (a opet zahvaljujući neodustajanju pojedinaca koji su ga činili i čine), 2004. nastavlja sa radom odlukom Vlade Republike Srbije. Prvo u Leposaviću, potom u Zvečanu, Kosovskoj Mitrovici, da bi od 2014. stalna scena postala Dom kulture u Gračanici.

- Od 2004. do danas izvelo je više od sto premijera i imalo blizu dve hiljade repriznih igranja. Istim kvalitetom igrali su i pred jednim gledaocem: u selu Donja Plešina kod Uroševca, za jedinu stanovnicu srpskog porekla koja je ostala da živi tu nakon 1999, kao i pred prepunim salama pozorišta u Skoplju, Beogradu ili Berlinu... Paradoksalno je da Narodno pozorište Priština sa privremenim sedištem u Gračanici tokom devetnaest godina obnovljenog rada jedino nije nastupalo na matičnoj sceni pozorišta u Prištini.

Podseća se i da ovaj teatar, samo poslednjih pet godina koliko-toliko ima pozorišne uslove za rad. Inače, scena Doma kulture u Gračanici zadovoljava tek minimum tehničkih i svakih drugih uslova za izvođenje predstava.

- Svako pozorište koje je član Zajednice profesionalnih pozorišta Srbije na svaki mogući način pomaže i podržava rad Narodnog pozorišta Priština sa privremenim sedištem u Gračanici. I raduje se njegovom postojanju i uspehu, uostalom kao i bilo kog drugog pozorišta na svetu. Koprodukcije, ustupanje neophodnih tehničkih sredstava i prostora za pripremu predstava, otvorenost za gostovanja, razmena umetnika, ideja i iskustava, samo su neki od vidova saradnje ovog teatra sa ostalim pozorištima Zajednice. I na kraju, u otvorenom pismu Jetonu Neziraju se navodi:

- Zajednica profesionalnih pozorišta Srbije reagovala je i reagovaće na svaki pokušaj urušavanja bilo kog pozorišta, napada na umetnike i njihovo stvaralaštvo, duboko uverena u civilizacijsku neophodnost i pravo postojanja pozorišta u svakoj sredini. Iskreno se nadamo da je mišljenje kolege Neziraja usamljeno i izraz trenutne slabosti, nervoze ili čega god. Naravno da je pozorište i predstave moguće posmatrati iz bilo koje naracije, umetničke, ekonomske, istorijske, građanske, nacionalne, pa i (dnevno)političke. Ipak, atakovanje na egzistencijalno postojanje jednog pozorišta i njegovo stvaralaštvo, iz koje god naracije da se posmatra, ništa je drugo do izraz civilizacijskog posrnuća.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna