POD VIDOM DEMOKRATIJE PROMOVIŠE SE IMPERIJALIZAM: Pesnik Selimir Radulović za "Novosti" o iskušenjima koja su pred savremenim čovekom
Živimo, nažalost, u svetu s mnogo usta, koja ne umeju da govore, i ušiju, koje ne umeju da čuju. U svetu u kojem se, pod vidom demokratije, slobode i dijaloga civilizacija, promoviše imperijalistički i rasistički pogled na svet, a sve iz ugla pacifista i liberala, kaže u intervjuu za "Novosti" Selimir Radulović, pesnik, upravnik Biblioteke Matice srpske.
* Kao što smo, do pre nešto više od dva meseca, svaki razgovor započinjali pitanjem o kovidu 19, kao mori savremenog čoveka i savremenog sveta, tako se sada suočavamo s pitanjem ukrajinske krize, kao novim velikim iskušenjem.
- Više od dve godine, kao što ste rekli, bili smo pod prismotrom pandemijskog oka koje nas je vrebalo na svakom koraku. Pre dva meseca odvrnut je, u Evropi, zastrašujući ventil kroz koji kuljaju osveta, krv i uništenje. U odeždi, tuđoj, putem, tuđim, savremeni čovek krstari vekom, tuđim. Heroji naših dana su vetar i ništavilo. Rame uz rame s njima, s glasom kao huk velikih voda, marširaju opskurne kolone Luciferovih slugu. U Ukrajini stradaju nevina deca zemaljska. Držeć se uzde dušine, pravedno je reći - deo sveta kojega personalizuje vesnik apokalipse, koji je, s kraja poslednjeg desetleća 20. veka, pohodio našu srpsku kuću, i danas govori (i dela) jezikom okorelih bezakonika i prestupnika; i danas je, za njega, crno belo, a močvara bašta, divna. I, danas, pokušava da obeleži svaki santimetar savremenog globalnog mravinjaka. Taj deo sveta, svakoga časa, spaljuje ono čemu se klanja, a klanja se onom što spaljuje. Naše je vreme, nažalost, poverovalo u reči koje su obezvredile reči.
* Čovek naših dana, praznina s kojom se, gotovo svakodnevno, suočava, teme su vaših novih pesničkih i esejističkih knjiga. U njima tragate za onim zrnom soli koje bi pomoglo našem savremeniku da mu duša ne obljutavi.
- Danas je mnogo onih koji imaju ime da su živi, a zapravo su mrtvi. Takva vrsta ljudi je više nego opasna. Jer, te reči, da imaju ime da su živi, a mrtvi su, u duhovnom smislu, opomena su i istinsko poricanje života živog. Duhovno oboleli savremeni čovek je veliki muka savremenog sveta. Bez ulja u svetiljkama, on se ne može pokajati ni u svojoj lenjosti. I kad se moli to radi očima ili usnama, dok mu je srce negde po strani; njime, srcem čistim, tim malim suncem večnosti, prebivamo u Ocu, našem, imajući svest o nepostojanosti koju nazivamo životom. A neophodno nam je samo malo - da, u svetu što se gasi kao trava, pokošena, na osnaženom julskom suncu, kolena preklonjenih, prepoznamo ono zrno vere, kao i Otac, naš, kad je i malu iskru u Zakhejevoj duši razgoreo u veliki plamen.
* Moglo bi se reći da savremeni čovek baulja, amo-tamo, tražeći kakvu-takvu slamku spasenja.
- O tome sam govorio u gotovo svakom razgovoru za medije - kad kušač nadvlada, onda je svetlost tama, a tama svetlost biva. Onaj deo morskog gusara, koji živi u nama, zaražava naš život, bez ostatka, egoizmom. Stoga je, s razlogom, rečeno - kad si s ljudima visokog karaktera i sam postaješ takav, kad si s vukovima postaješ pust, grabljiv i samoživ i počinješ da zavijaš. Podsećam, po ko zna koji put, na knjigu koja je napisana da bi se obesnažio jedan svet, a ona je, zapravo, slika stanja svesti drugog sveta - na Orvelovu "1984". Zar onaj nezvani, s repom, rogovima, crnim krilima i s podrugljivim smehom, ne zaposeda i mozak Vinstona Smita i tera ga u dva minuta mržnje, kada počinju da trnu zubi i kostreše se dlake na potiljku? Zar savremeni svet, bez ostatka, ne overava ideju policije misli. Okeanije - da je rat mir, da je sloboda ropstvo, da je neznanje moć?! Jedan savremeni ruski teolog veli da se, danas i ovde, večni mir hoće kao večna dokonost, večna radost kao kafanski karuseli da je svaki rukavac savremenog sveta istrajan u nameri da se Carstvo Božje ovaploti u zemaljskim formama.
* Tumači vaše pesme, očas, dovode u vezu, kako vi kažete, s Najlepšim i Najvećim pevačem, s Velikom knjigom"
- S razlogom. Velika knjiga nas opominje da nam molitva ne bude kao vetar, da ne zašumi i proleti, da nam ne bude jedno na ustima, drugo u srcima, da nam Otac, naš, nije dao duha plašljivosti, već duha sile i ljubavi. I da nas je, kao krunu tvorevine, priveo iz nebića u biće. I usinio. Iz nje smo naučili da u vinogradu, Očevom, ne raste trnje, i da ćemo, kad on, kišom, natopi seme, koje smo bacili, i ako posejemo malo, požnjeti žito trostruko. U njemu smo, tihujući, zamišljali Onog što se Mojseju, u pustinji, javljaše u plamenu ognjenom, iz kupine, saznavali šta znači stražariti nad dušom, sprečavajući neprijatelja da se gnezdi u njoj, grejali se pomišlju na Oca, našega, koji je, svojom smrću, pobedio našu smrt i, svojim vaskrsenjem, položio temelj našem vaskrsenju.
Kad je reč o pesništvu, Velika knjiga nas je, s obzirom da nasleđuje, prenosi i diversifikuje mitologiju, opomenula, govoreći jezikom mita i metafora, da je ona književnost plus (Fraj), odnosno, da je njeno referencijalno značenje, zapravo, njeno istinsko primarno značenje. I da se sve vrednosti povezane s pojmom istine mogu spoznati samo kroz mit i metaforu. Kad u otisku, daha, zlatnoga, iz usta, Očevih, oslušnemo - ja sam čokot, a vi loza, onda nema sumnje da metafora nije slučajni ukras biblijskog jezika, već njegov dominantni modus mišljenja.
* Niko, čini se, u savremenom srpskom pesništvu, nije, kao vi, ukazao na mogućnost otvorene (pesničke) komunikacije između Svetog pisma i savremenih imaginativnih otisaka.
- Gradio sam svoj pesnički svet najneposrednije se oslanjajući na mitološke i simboličke strukture svetog sistemskog spisa naše civilizacije, u kojem se nalaze sve književne matrice. Iz njih je i iznedrila novovekovna evropska književnost. Sa svešću da je reč o izvoru, s čistom vodom, na kojem su, u minulih dve hiljade godina, generacije i generacije utoljavale svoju žeđ. Jezik mita i metafora, kojim je ukrašen biblijski tekst, istovetan je s jezikom mita i metafora pesničkog teksta. Stoga iz moje pesme peva podrazumevajući rukavac Velike knjige ili mudronosni rukavac vrlinskih otaca hrišćanskog Istoka. Kao što je građevina bez temelja slaba, i pitanje je dana kada će se urušiti, tako je i pesma, bez darova Oca, našega, laki privid koji nas ne privlači i ne obavezuje.
* Kako dalje, gospodine Raduloviću?
- Pitate, zapravo, ima li izlaza? Ima. Eno ga u rečima Hristovih usta, Nebohodog Pavla - kada sam slab, onda sam silan! I kad je, ako ne sad, vreme da se čuje reč uzdaha, reč plača i reč pokajanja? Kao lišće na drveću, koje stasava i vene, tako i mi ulazimo i izlazimo kroz vrata zemaljska. Sav naš zanos je kao mehur od sapunice - samo je On večan!
Preporučujemo
ČUVARI PROŠLOSTI: Iduće godine započeće gradnja novog zdanja Biblioteke Matice srpske
22. 03. 2021. u 13:30
KADA JE RAK PLUĆA IZLEČIV? Doktorka Đurđević dala odgoor na pitanje o strašnoj bolesti (VIDEO)
DOKTORKA Nataša Đurđević govorila je u podksatu "DR Novosti" o raku pluća.
06. 05. 2024. u 10:51
"TERITORIJA POTPUNOG BEZAKONjA": Lavrov zagrmeo - Sramna odluka PSSE da tzv. Kosovu da zeleno svetlo za prijem
RUSKI ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov ocenio je danas kao sramno to što je Parlamentarna skupština Saveta Evrope dala zeleno svetlo da tzv. Kosovo bude primljeno u punopravno članstvo Saveta Evrope.
05. 05. 2024. u 23:50
ŠTA ZNAČI AKO JE NA ĐURĐEVDAN SUNČAN DAN? Danas je veliki praznik - pletu se venčići, a kukurek ima posebno značenje
SRPSKA pravoslavna crkva i vernici danas, 6. maja, obeležavaju Đurđevdan, praznik kojim se čuva uspomena na Svetog Đorđa
06. 05. 2024. u 08:42
Komentari (0)