ISPRAĆEN PESMAMA “TAMO DALEKO” I “IDE MILE” Sahranjen književnik Radovan Beli Marković na Novom groblju u Lajkovcu (FOTO/VIDEO)

B. PUZOVIĆ

22. 01. 2022. u 16:40

ZVUCIMA pesama "Tamo daleko" i "Ide Mile lajkovačkom prugom", juče je na večni počinak, u Aleji zaslužnih građana, na Novom groblju u Lajkovcu, ispraćen jedan od najvećih stvaralaca savremene srpske književnosti, Radovan Beli Marković.

ИСПРАЋЕН ПЕСМАМА “ТАМО ДАЛЕКО” И “ИДЕ МИЛЕ” Сахрањен књижевник Радован Бели Марковић на Новом гробљу у Лајковцу (ФОТО/ВИДЕО)

Foto: B. PUZOVIĆ

Opelo na groblju, piscu koji je iznenada preminuo u sredu uveče, služila su sedmorica sveštenika, a prethodno je u sali Kulturnog centra "Hadži Ruvim" organizovan komemorativni skup.

Izaslanik predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, ministar policije Aleksandar Vulin, na komemoraciji je rekao da saučešće nije izrazio samo porodici, pa ni samo zemljacima Radovana Belog Markovića, već svakome ko govori i misli srpski, svakom onom ko se ponosi našim jezikom i pismom, jer gubitak je svakog od nas. Srpski jezik siromašniji je za jednog velikog govornika, velikog pisca, za jednog kolubarskog ratnika.

- Otišao je Beli, ali ne mnogo daleko, otišao je u svet koji je sam izmaštao, stvorio, koji je pravio sebi, po sebi, za sebe, ali i za nas - rekao je Vulin. A kako drugačije potomak kolubarskih pobednika i može da ode? Dostojanstveno, mirno, tiho, ali opet tako glasno da se probudimo usred noći sa osećajem gubitka, praznine. Svet mu se klanjao, a on je izabrao da ostane tamo gde se rodio. I kada je bilo malo onog mesta gde je radio i trajao, onda je odlučio da izmisli čitav jedan svet, ali samo da ga ograniči toponimima svog rođenja. I malo mu je i to bilo, pa je rešio da izmisli i sebe i još jednog sebe, poklisara mrtvih duša, da izmisli i postavi tamo daleko. Da se odalji i od njega, samo onoliko koliko je moglo da mu bude blizu.

U punoj sali lajkovačkog Kulturnog centra "Hadži Ruvim", ministar Vulin poručio je da Beli nije bio slučajni Srbin. Nije se on samo rodio kao Srbin. U vremenu u kom je bilo lakše ne biti to što jesi, u vremenu u kom je bilo lakše pisati i govoriti loše o narodu iz koga dolaziš, u vremenu u kome je bilo mnogo lakše, probitačnije, više bi se nagrada zadobilo da je rekao kakvu lošu reč o svom Lajkovcu i Ćelijama i Belom Valjevu, i Tamnavi i Kolubari i Ubu, on je izabrao da govori dobro.

- Odlazi nam istorija, odlazi pred nama. Nesvesni da smo i mi bili malo veći zato što smo bili savremenici velikih, nesvesni da su veliki veliki zato što nisu svesni svoje veličine - rekao je Vulin. - Svi mi, vođeni prostom, jednostavnom ljudskom potrebom da nam u životu bude lakše, ostavimo iza vrata dedove i očinske opanke, sastružemo sa sebe sećanje ko smo i odakle smo i uplašeni da nas u selima i varošicama našeg rođenja neće dovoljno poštovati i ceniti, možda zato što nas znaju, možda zato što se znamo, pa onda izaberemo da se utopimo u reci u kojoj nemamo ni korena, ni prezimena i nadamo se da ćemo tamo negde daleko postati veći, važniji, značajniji nego što smo bili u selima i varošima našeg rođenja. Većina tako uradi, ali Radovan Beli Marković nije!

NAJVEĆI PESNIK MEĐU PISCIMA

- Radovan Beli Marković, paradoksalno, u srpskoj književnosti bio je najveći pesnik među onima koji nisu koristili stih kao izražajno sredstvo - ocenio je profesor Radivoje Mikić. - Književna sudbina može da dobije mnogo oblika, Beli Marković je za sebe izabrao onu sudbinu koja podrazumeva predanu službu jeziku, umetnosti pričanja. Zato je i odlučio da piše samo priče i romane. Od samog početka se opredelivši da mu kolubarski kraj, Lajkovac i Valjevo budu središte književnog sveta, Beli Marković sve do zaveštajnog romana "Stojna vetrenjača" nije prestajao da piše jednu razgranatu poemu o svom zavičaju, u kojoj se mešaju pohvala i pokuda, radost i tuga zbog toga što je sve onako kako jeste.

Foto: B. PUZOVIĆ

DELA KOJIMA NIJE BILO RAVNIH

- Književno delo Radovana Belog Markovića od samog početka njegovog stvaralačkog rada ugrađeno je u istoriju srpske književnosti - ocenila je na komemorativnom skupu pomoćnik ministra kulture i informisanja Slavica Trifunović.

- Književna kritika opisivala ga je kao neobičnog pisca i ta nepresušna originalnost trajala je kroz skoro četiri decenije stvaranja. U tom vremenu kao da je u srpskoj književnosti vladao prećutni dogovor, da pošto niko neće umeti i znati da piše kao Radovan, niko i ne pokušava da stvara dela nalik njegovim. Predivnim jezikom, punim duha naroda kojem je pripadao, gradio je dela kojima nije bilo ravnih ni sličnih.

Foto: B. PUZOVIĆ

ZALjUBLjEN U POVLEN

- Beli Marković bio je kulturna potka Mladih istraživača i veliki zaljubljenik u valjevske planine, posebno Povlen - podsetio je Dušan Mihajlović, dugogodišnji prijatelj preminulog književnika.

- Beli je utemeljivač institucije "povlenskog naroda" i prvi i jedini predsednik njenog izvršnog organa četiri decenije. Na ovoj misterioznoj planini gde je Noje vezivao barku, napisao je Radovan mnoge svoje reportaže, čuvenu "Zvekaru", pripovetke "Crni kolač" i "Švapsku kosu". Godine su mu donosile mudrost i stalne književne uspehe i priznanja. Starost je lomila njegovo telo, ali nije slomila njegovu ljubav za odbojku, Povlen, Gornju Kolubaru, Belo Valjevo i Srbiju.

PONOSIO SE SRPSKIM POREKLOM

- Napustio nas je poslednji kavalir starog premera, čovek koga su oni koji su čitali njegovo delo smatrali velikim književnikom, a oni koji su ga poznavali - velikim čovekom, rekao je Andrija Živković, predsednik opštine Lajkovac. Radovan Beli Marković je kao direktor lajkovačke biblioteke sarađivao sa najznačajnijim imenima srpske književnosti i kulture, stvarajući kulturni i književni milje u ovdašnjoj železničkoj i radničkoj varoši. Mogao je da bira mesto boravka, ali je ostao veran svom zavičaju, Lajkovcu, Ćelijama i Valjevu, koji su od realnih postali njegovi književni prostori, pokazujući da se geografska širina ne može meriti širinom čovekove duše.

Neizbrisiv trag nastaviće da traje kroz književna dela koja je ostavio. Pamtiće se kao jedan od najvećih srpskih književnika. Govorio je da je počastvovan što piše na kraljevskom srpskom jeziku. Ponosio se svojim srpskim poreklom i bogatom tradicijom svog naroda.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

GLOBALNO PREDGRAĐE U ĐARDINIMA:   Kolonijalnu izložbu Aleksandra Denića otvoriće Maja Gojković, ministar kulture