INTERVJU Miloš Timotijević: Petrit Koci ima ličnu misiju i metu na čelu

JELENA BANjANIN

26. 12. 2021. u 17:18

MILOŠ Timotijević odmalena je "hvatan" u kadru foto-aparata svog oca, poznatog fotografa Dragana Timotijevića "Belmonda". Kasnije je taj objektiv, po očevom savetu, zamenio objektivom kamere i očima publike. Već četvrt veka slika iznijansirani glumački portret. U pozorištu, kako sam kaže, ima i komične i romantične uloge, a na televiziji ga, barem u poslednje vreme, gledamo u rolama distanciranih, mračnih likova.

ИНТЕРВЈУ Милош Тимотијевић: Петрит Коци има личну мисију и мету на челу

Foto T. Ćirić / Promo

Samo u toku ove, 21. godine 21. veka, pojavio se u pet ostvarenja - "Aleksandar od Jugoslavije", "Porodica", "Pevačica", "Nebesa" i trenutno aktuelnoj i veoma popularnoj drugoj sezoni serije "Besa". U korpus likova koje je odigrao dodaće i nove u nastavku "Močvare", filmu i seriji "Što se bore misli moje", kao i filmovima "Trag divljači", "Metamorfoze", "Među bogovima"...

- Sa ovim životnim iskustvom, ne znam da li bih bio srećan u bilo kojoj profesiji osim ove - kaže za "TV novosti" Miloš Timotijević i dodaje da je dijapazon likova koje nije stigao da odigra toliko širok da bi ta priča mogla da potraje satima. - Svakako bih voleo da i dalje igram likove koji su kompleksni, kao što je Petrit Koci iz "Bese", ali možda u nekom drugom žanru. Voleo bih da se okušam u komediji, jer je mnogo češće igram u pozorištu nego na televiziji. Ako me pitate o istorijskim ličnostima, bilo bi mi zanimljivo da snimam nešto što se dešavalo pedesetih i šezdesetih, možda da odigram Aleksandra Rankovića ili Milovana Đilasa.

* Vaš lik iz "Bese" je između dve sezone doživeo transformaciju. Postao je veća zverka u Interpolu, ali i veća zver.

- Ako publika to nije primetila do sada, primetiće u poslednjim epizodama. Pored posla koji obavlja, Petrit ima ličnu motivaciju koja ga vodi, intiman pokretač, "drajv". Od kraja prve sezone desilo se mnogo, jer se situacija likova na šahovskoj tabli promenila, i on se uljuljkao. Dobro napisana druga sezona ga potpuno izmešta, i dolazi do neočekivanih obrta.

* Moć i uticaj koje je stekao, oslobodili su ga, ali kako se ne plaši da će neko da ga smakne - kriminalci ili policajci?

- Nema taj strah, ima ličnu misiju. Deo je tog posla imati metu nacrtanu na čelu. S tim se prosto živi, i čovek se čak i navikne. Istovremeno, bez obzira na naviku, to ga menja. Zato je lik Petrita uzbudljiv za igranje. Kao što volimo da kažemo, ima dosta "mesa".

Foto T. Ćirić / Promo

* Koji je trenutak presudan u Petritovoj karijeri?

- Sam dolazak u Crnu Goru ga menja. Celu sezonu sam vrteo oko dve replike. Jedna je kada ga estonski inspektor pita "Ne piješ, ne pušiš, da li imaš neki porok?". On kaže: "Ja sam loš čovek. To je moj porok". Druga je replika "Ja, izgleda, ne mogu bez ovog mraka dole". Postoje ljudi koji se u paklu osećaju dobro. To je Petritov glavni motiv i problem. Na početku druge sezone nije u prirodnom staništu. On je tigar zatvoren u kavezu koji je perfektan, ali je ipak reč o zoološkom vrtu. Dolaskom u Crnu Goru njegov lik se oslobađa. Oseća se kao kod kuće, kao da ste lava vratili u savanu, tigra u džunglu. Pritom, da bi bio dobar policajac, mora nekada da poseduje psihologiju kriminalca. To smo mogli da vidimo već na kraju prve sezone, kada koleginici kaže: "Ja više ne biram sredstva".

* Da biste se borili protiv mraka, morate ga ne samo poznavati, već i posedovati?

- Posedovati svakako, ali na nekom perverznom nivou morate ga i voleti.

* Koja vam se Petritova osobina dopada? Postoji li neka za koju ste se hvatali kada ste hteli da ga predstavite u boljem svetlu?

- Nisam siguran da je Petrit u bilo kom smislu svetao lik. Treba da odbranite lik, ali to ne znači da ćete ga učiniti pozitivnim. On jeste pravdoljubiv, ali ima i užasno ličnu osvetu. U fokusu mu je Dardan Beriša, i sve ostalo pada u drugi plan. Kada govorimo o odbrani lika, ne govorimo o odbrani pred sudom ili publikom, već o tome da ga odbranimo pred sobom, da ga učinimo istinitim, da bude uverljiv ljudima koji ga gledaju.

* Da li je u njemu bilo još nečeg dobrog pored pravdoljubivosti?

- On je dobar policajac sa jedne strane. Ali je, sa druge, i dosta slep. Ne vidi ključne činjenice, pogotovo ih nije video u prvoj sezoni. Glavne činjenice zapleta u prvoj sezoni otkrila je Divna, a ne on, upravo zato što je bio fokusiran na Dardana Berišu. To je sve uzbudljivo, kompleksan je lik, ne možete ga postaviti ni u crno ni u belo. Siv je, samo što je u drugoj sezoni tamnosiv.

* Kakav je vaš utisak o odnosu Petrita i Divne (Hana Selimović) u nastavku "Bese"?

- Namerno smo u prvoj sezoni, ne znajući kako će druga da se razvija, ostavili odnos nalik vezi Moldera i Skali iz "Dosijea iks" - nešto tinja konstantno, ali se nikad neće desiti. Divna je bila neko ko gura priču, ko pokušava da razvije njihov odnos, a Petrit je to odbijao. Logično je da je Divna sada razočarana. U petoj epizodi joj Petrit govori "Divna, čestitam, postala si ja".

* To znači da je i ona postala zver?

- To znači da niko od nas nije savršeno dobar. Uroš Perić je u početku prve sezone sasvim običan čovek koji se bori sa kreditima, koji živi normalno, kao što živi većina ljudi u ovoj zemlji, koji se trudi samo da opstane. Šta postaje već na kraju prve sezone? Plaćeni ubica. To što je ucenjen, plod je okolnosti, ali on postaje ubica i niko od nas ne zna šta bi moglo da ga natera da postane zao. Možete na večeri sa prijateljima veoma lako da izgovorite "Ja to nikad ne bih uradio". Ali ne možete da budete sigurni.

Foto T. Ćirić / Promo

* Po čemu vam je uloga Vlade Vidaka iz "Pevačice" bila upečatljiva?

- Dosta se razlikovala od onoga što sam prethodno igrao. On nije ni pozitivac ni negativac u toj seriji. Ne volim da karakterišem likove kao pozitivne ili negativne, on je prosto takav kakav jeste, živ čovek. Koliko ima pozitivnih strana, toliko ima i negativnih, jer ih imamo svi. Vlada je romantični, tragični junak, baš se tako završila prva sezona. Našao se između dve vatre i, silom prilika, ni kriv ni dužan, završio tragično. To nikad do sada nisam igrao, i bilo mi je zanimljivo i uzbudljivo.

* U seriji "Aleksandar od Jugoslavije" tumačili ste Đorđa Karađorđevića. Šta vam je u njegovoj biografiji bilo interesantno?

- Ličnost princa Đorđa je daleko kompleksnija od priča koje su se pojavile u "Aleksandru od Jugoslavije" i u "Senkama nad Balkanom". Taj lik ima mnogo kontroverzi, oko njega je mnogo spletki. Kao stariji Aleksandrov brat trebalo je da bude prestolonaslednik, pa se navodno odrekao prestola. Jedini je Karađorđević koji je ostao da živi u Srbiji, to jest Jugoslaviji, posle Drugog svetskog rata. Dramski je čak i uzbudljiviji lik od Aleksandra iako je kralj bio tragična ličnost. Ako bi Đorđe bio kičma filma ili serije, možda najpre serije, to bi mogla da bude prava priča o Jugoslaviji.

Foto T. Ćirić / Promo

* Kako ste se spremali za rolu Bogoljuba Bjelice u "Porodici"? I šta ste pronašli u čoveku o kome javnost uglavnom ne zna mnogo?

- Bogoljub Bjelica nikad nije bio u prvom planu, iako je bio dosta uticajan u Socijalističkoj partiji Srbije tog doba. Bio je čovek u senci, i zajedno sa produkcijom uspeo sam da pronađem tek nekoliko video zapisa i fotografija spremajući se za seriju. Zato sam imao slobodu da sam dođem do srži tog lika. Nisu me opterećivala očekivanja kakva su imali Boris Isaković, Mirjana Karanović, Milan Marić i drugi. Kada su Miloševića posle 5. oktobra svi počeli da napuštaju, on je ostao uz njega. Bio je veran Miloševićev čovek, ideološki veran, i čak je organizovao odbranu u Hagu. Znao sam da su i u to vreme i u vreme vlasti DOS brojni političari voleli da liče na svoje vođe, prvo na Slobodana Miloševića, onda na Zorana Đinđića. Zato sam se samo trudio da taj lik pomalo podseća na Slobodana Miloševića, da liči na njega posle vremena koje je sa njim proveo. Nije imao ni širinu ni minutažu da bih mogao bilo šta veće da uradim.

* Šta veće može da se postigne glumom? Šta ona može da pobudi u gledaocima?

- Kao umetnik želim nešto da vam kažem. Da li ćete vi tu poruku tako pročitati, to uopšte nije bitno. Važno je da to na vas deluje na neki način. Umetnost i lepota su i u oku posmatrača. Umetnost ume da probudi lepa osećanja, ali je legitimno i da probudi bes, autorefleksiju. Ljudi često misle da umetnost služi da oraspoloži. Ne, to je zabava. Ako vas zabavlja, to je zabava. Zanima me društveno odgovorno pozorište, koje vas danima tera na duboku introspekciju, promišljanje o društvu u kom se nalazite, a ne da dođete, zavalite se, smejete i zaboravite. Umetnost služi tome da vas podstakne na razmišljanje, da vam ponudi nadu u bolji svet. Umetnici, kao avangarda, često imaju viziju kako bi budućnost trebalo da izgleda.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

KAKO DA ZAČINITE BRAK? Radmila je bračni terapeut i ove savete treba da poslušate (VIDEO)