Naše zvezde, tuđa radost
30. 03. 2008. u 18:35
Povodi - veliki broj srpskih sportista nastupa za druge zemlje, čiji su danas državljani. Precrtana u našoj zemlji, postala je i olimpijka Slovenije, troskokašica Marija Martinović-Šestak
BISERI rasuti po celom svetu... Broje se meseci do početka Olimpijskih igara u Pekingu, a na njima biće neizvesna trka - da li će više kolajni da osvoje srpski sportisti za Srbiju ili oni koji će se na najvećoj smotri boriti pod drugim zastavama.
Precrtana u našoj zemlji, postala je olimpijka Slovenije. Troskokašica Marija Martinović-Šestak na dvoranskom prvenstvu sveta u Valensiji pre mesec dana osvojila je bronzanu medalju. Plan je da se na pobedničko postolje popne i u Pekingu. U trenerci Slovenije.
A, na golu rukometne reprezentacije Španije biće najbolji na svetu u 2005. godini - Arpad Šterbik. Osvajač dve bronzane medalje za Jugoslaviju na svetskim šampionatima ozlojeđen i uvređen zbog mora mahinacija u srpskom savezu rekao je „adios“. Dve godine je Vojvoda čekao pasoš Španije i dočekao u pravom trenutku da povede „crvenu furiju“ ka zlatu u Pekingu. Reprezentacije Srbije više nema ni na mapi Evrope.
Sličan potez, malo pre Šterbika, napravio je još jedan vrhunski rukometni golman - Nenad Puljezević. On je postao naturalizovani Mađar i na poslednjem EP je branio fantastično, sa više od 20 odbrana bio najzaslužniji za senzacionalnu pobedu nad Španijom.
Pre obojice, takođe kod severnih suseda, preselila se Bojana Radulović. Dve medalje na Olimpijskim igrama i trofej za najbolju rukometašicu sveta za 2001. godinu govore sami za sebe.
Najdrastičniji je, za udžbenike, dobro poznati slučaj fantastične kajakašice Nataše Janić. Samo na pomen njenog imena mnogima od sramote pada mrak na oči. Ili bi makar trebalo da je tako. Dvostruka olimpijska šampionka iz Atine. Sa 12 zlatnih medalja sa Svetskih prvenstava, sa 25 godina. Za Mađarsku. Nebriga države oborila je i zakone fizike - medalje su otplovile uzvodno uz Dunav. Možda će neke i uz Savu, pošto je njen rođeni brat Stjepan nešto kasnije postao reprezentativac Hrvatske.
Broj onih koji sreću nisu mogli da nađu u Srbiji pa su se otisnuli preko granice nije mali. Tu je i legendarni stonoteniser Ilije Lupulesku, sada Amerikanac. Za nemačku vaterpolo reprezentaciju igra rođeni Beograđanin, dete Crvene zvezde, Marko Savić. Boje iste zemlje, samo u košarci, branio je Marko Pešić, sin čuvenog trenera Svetislava Pešića. Fudbaleri Predrag Pažin i Zlatomir Zagorčić su nosili dres Bugarske, Predrag Preki Radosavljević se borio za američke „zvezde i pruge“, vaterpolista Milan Tadić je čuvao mrežu Italije, šahista Igor Miladinović je dugo bio „Grk“, ali se vratio u Srbiju...
Srpski vaterpolisti najzaslužniji su što će Makedonija igrati na EP od 4. do 13. jula u Malagi. Naše komšije su osim selektoru Aleksandru Krstonošiću dali pasoše i devetorici Srba: Maljkoviću, Petroviću, Mićiću, Vuksanoviću, Goranu Krstonošiću, Krstiću, Bašiću, Krečkoviću i Uroševiću.
Dugo je trajala borba za srpske tenisere, danas verovatno najuglednije naše sportiste u inostranstvu. Britanci su igrali žestok presing na Novaka Đokovića, a Švajcarci na Anu Ivanović, ali su srpski asovi odoleli. Na sreću. Ko se ne bi naježio na pomisao da danas pored prezimena Ane i Novaka stoje zastave nekih drugih boja...
BITKA ZA DIJASPORU
SUSPENZIJA sa EP promovisala je Milorada Čavića u novog srpskog junaka nacije. Pogotovo je zanimljiv njegov gest s obzirom na to da je rođen i da živi u SAD. Poslednjih godina dosta je slučajeva da naši sportski savezi pokušavaju da privole decu srpskih imigranata da zaigraju pod našom zastavom. To je najočiglednije bilo na primerima fudbalera Komljenovića, Ergića, Kuzmanovića, ali isto tako nije u borbi za Krkića, Senderosa...
USVOJENI „SRBI“
PRE desetak dana Srbiju je obišla vest da trojica Etiopljana, koji su smešteni u selu kraj Valjeva, žele da dobiju naše državljanstvo i da se kao „orlovi“ takmiče na Olimpijskim igrama.
Poznato je da je pre desetak godina jedan od najboljih ski-skakača tog perioda Andreas Goldberger, kada je izbačen zbog nesportskog života iz selekcije Austrije, hteo da uzme jugoslovenski pasoš. To se umalo nije ostvarilo.
Svaki strani fudbaler koji je iskočio iz srpskoligaškog proseka, od Boje i Emeghare, do Žuke i Moreire, bio je pod pritiskom novinara s pitanjem da li bi igrao za Srbiju.
Isti je slučaj bio i sa košarkašima Frederikom Hausom, Vontigom Kamingsom ili sada Miltonom Palasijom. Zasad, ipak, stranaca u reprezentacijama nema.
nadja
31.03.2008. 12:20
pa naravno da igraju pod tudjom zastavom kad im je tamo bolje kad su ovde trenirali i mucili se niko nije hteo da pomogne a sad bi da se kite njima.i treba da odu samo je velika tuga sto mnogo mladih i pametnih ne mogu ovde da se pokazu od raznih voja,velimira,i ostalog sljama.zato ne treba kukati za onima koji su otisli vec pomoci ovima koji su ovde ako je to ikako moguce jer ova jadna drzava nezadrzivo tone na ocigled pametnih ljudi kojih jos uvek ovde ima
Komentari (1)