Jovica Pavlović: Nismo dugovali kada sam odlazio

Đorđe MATIĆ

18. 02. 2018. u 07:16

Ne znam zbog čega nije vraćen kredit od 1,1 milion evra, kao ni zašto se sada pominju drugačije kamatne stope. Pokušali su da nas izbrišu iz istorije Partizana, kao da nikad nismo bili u njemu, kaže Jovica Pavlović

Јовица Павловић: Нисмо дуговали када сам одлазио

Foto Privatna arhiva

U VREME dok je Jovica Pavlović bio član uprave (od jeseni 1992. do početka 2001. i u sezoni 2004-2005), Partizan je osvojio po četiri državne titule i nacionalna kupa i bio učesnik jednog fajnal-fora Evrolige.

Ipak, ugledni privrednik se u nekoliko navrata našao na novinskim stupcima, ne zbog uspeha crno-belih dok je obavljao funkcije predsednika i potpredsednika kluba, već zbog kredita koji je Partizan 2004. podigao kod tadašnje Centrobanke, kasnije Marfin banke, odnosno sada Ekspo banke. U medijima je godišnja kamata "varirala", da bi u jednom trenutku "dostigla" maksimalnu visinu od 30 odsto.

A, zapravo, niko nije konkretno pitao bar jednog od potpisnika kolika je visina tog kredita i kakvi su bili uslovi njegovog uzimanja.

MOJ PROFIT U KORIST PARTIZANA o KOJI je finansijski model prevladavao devedesetih godina? - Kada je prestala da postoji SOFK, na predlog Dragana Kićanovića smo osmislili model da grupa od desetak privrednika uloži novac za finansiranje igrača. Kad se igrač proda, prvo su se namirilivale obaveze prema ulagačima, zatim su profit delili klub i ulagači u odnosu 50-50. Jedini koji se tada odrekao profita, posle transfera Rebrače u Beneton za 900.000 dolara, bio sam ja, jer sam smatrao da je to moja obaveza, kao prvog među jednakima.

- Podignut je kredit od 1,1 milion evra s godišnjom kamatnom stopom od 9,5 odsto, u to vreme uobičajenom za tu vrstu kreditne usluge, uz grejs period do prodaje tri igrača: Veličkovića, Perovića i Tripkovića, za koje je Partizan dao banci intabulaciju, sudski overenu. Ujedno, svim igračima i članovima stručnog štaba otvoreni su računi na koje su uplaćivane plate, uz dobijanje platnih kartica, s mogućnošću da podignu lične kredite, što su neki i iskoristili. Iz kluba sam otišao 2005, a pomenuti trio igrača u vreme kasnije uprave, pa na pitanja zašto nije vraćen kredit i zašto se sada pominju druge kamatne stope, ne bih znao da vam odgovorim - priča Pavlović, u ekskluzivnom ragovoru za "Novosti".

o Zašto je morao da bude podignut kredit?

- Pozvan sam da pomognem posle demisioniranja dvojice proslavljenih reprezantivaca (Vlade Divac i Predrag Danilović, op. a.) pred početak sezone 2004-2005, kada su tim i stručni štab već bili formirani, a ugovori potpisani. Primopredajom su utvrđene dospele obaveze iz prethodnog perioda u iznosu od 300.000 evra, kao i nedospele ali preuzete iz ugovora igrača i stručnog štaba za nastupajuću sezonu. Urgentno smo morali da obezbedimo sredstva za dugove Milojeviću i Šuputu iz prethodne sezone, jer je pretio jednostrani raskid ugovora. Morali smo i da regulišemo obeštećenje za Luku Bogdanovića, koji je stigao nešto ranije, pa nam je za to ceo iznos uplatio FK Partizan, voljom Žarka Zečevića, koji je decenijama pomagao košarkaški kolektiv. Zatekli smo i dugovanja po osnovu poreza koja smo sa Poreskom upravom Savski venac reprogramirali i započeli isplatu.

o Često se pominje da je od te sezone Partizan počeo da tone u dugove?

- Oba puta kada sam odlazio, 2001. i 2005, Partizan nije ostavljao obaveze iz prethodnog perioda, izuzev po ugovorima za igrače i članove stručnog štaba, ali za nastupajuću sezonu. Kada sam se 2004. vratio, zatekao sam nešto daleko gore od dugova: model vođenja kluba. Partizan je bukvalno u svemu vodio sportski staf. Zahvaljujući Zečeviću, u UO sam doveo čelnike najvažnijih državnih kompanija, priznate privrednike velikih preduzeća. Ubedili smo "MB pivaru" da postane naslovni sponzor za 400.000 evra na sezonskom nivou, što je bilo više nego što je FK Partizan dobijao od svog sponzora. Taj kapitalan potez obezbedio je mirno finansiranje svih tekućih obaveza, pa smo mogli mirnije da se upustimo u obezbeđivanje novca za servisiranje obaveza iz ugovora igrača i stručnog štaba koji su u datim okolnostima bili izuzetno veliki. Ali pošto je Partizan odgovoran klub, takvi su bili i odnosi prema preuzetim obavezama, bez obzira na to ko ih je u ime kluba ranije potpisivao.

GRAD HTEO DA POMOGNE, ALI... o ČESTO se pričalo o tome kako Beograd nije pokazivao ozbiljnu volju da pomogne Partizanu? - Nije baš tako. Beograd je u mandatu gradonačelnika Nebojše Čovića, na moj zahtev, ustupio Partizanu zemljište na korišćenje za izgradnju hale i klupskih prostorija. U 2000. smo uradili kompletan projekat, ali u međuvremenu se promenila uprava. Dok smo u sezoni 2004-2005. bili u poodmaklim pregovorima sa Gradom oko ugovora vrednog 300.000 evra, tadašnji trener je kritikovao gradonačelnika, inače velikikog partizanovca, da ne zna da vodi Beograd. Tada me je Bogdanović pozvao, rekavši da Grad neće dati novac zbog takvog ponašanja prema gradskim institucijama.

o Tokom sezone pominjana je mogućnost promene trenera Duška Vujoševića?

- Posle poraza u finalu kupa 2005, neplanirano smo izgubili i nekoliko ligaških utakmica, da bi sportski staf, posle poraza u Ljubljani, sa aerodroma "Brnik", tražio hitan sastanak sa mnom. Iako nisam video razlog za hitnost, jer sam verovao u ekipu i stručni štab, prihvatio sam zahtev. Tražili su da odmah produžim saradnju s trenerom za narednu sezonu, uz uvećanje ugovora za 25 odsto. Apriori sam odbio, jer Partizan, shodno postavljenim ciljevima, obaveze preuzima na početku sezone, a na kraju, po razmatranju rezultata, vuče poteze. S druge strane, po mojim merilima, ugovor je bio preveliki za privredni trenutak u zemlji.

o Pominjala se mogućnost tada da Vujošević samoinicijantivno ode?

- Sportski staf me je ubeđivao da on ima izuzetnu ponudu iz inostranstva, na šta sam treneru odgovorio da je prihvati i tako reši svoju budućnost. Nećemo da mu zamerimo ni mi ni sportska javnost, što su protumačili da sam ga pustio "niz vodu". Polarizovali su klub i jednostranim stavovima sebe stavili na jednu, a mene na drugu stranu, kao da Partizan ima dva interesa. Moja priroda ne trpi tu vrstu sukoba, ali morao sam da prihvatim realnost: da odem na kraju sezone, jer sa zatečenim modelom vođenja je bilo nemoguće stvoriti moderan evropski klub, ili da ostanem. Ako ostajem, onda više nema improvizacije u vođenju kluba, nekompetentnosti u odlučivanju, već Partizan mora da se reorganizuje u svim segmentima kao davne 1994.

o Odlučili ste da se povučete?

- Iako sam uživao ugled dokazanog sportskog radnika, za realizaciju plana nisam bio dovoljan samo ja, jer javnosti nije razumljiva uloga predsednika kluba, već je zainteresovana samo za rezultat i igrače. Na drugoj strani bio je ugledan sportski deo i trener zvučnog imena. Trebalo mi je značajno ime, pa sam jednoj legedni Partizana pojasnio aktuelni trenutak i bojazan da na duge staze zatečeni model vođenja kluba neće doneti dobro klubu. Izložio sam strategiju i operativu za narednih tri-pet godina. On me je legitimno odbio, uz konstataciju da je prerano da dođe u Partizan. Tog momenta sam odlučio da se povučem na kraju sezone, jer bi moj ostanak bio mučenje za sve.

o Kakvo je bilo finansijsko stanje Partizana kada ste otišli 2005?

- Do mog odlaska sve tekuće obaveze su izmirivane na vreme, kao i onih 300.000 evra duga prethodne uprave. Takođe, zamolio sam celu upravu da ostane.

o Kako vam se čini kada se okrenete unazad i pogledate unapred?

- Kada je Kićanović, moj prijatelj, najmudriji partizanovac, vrhunski igrač, odlazio iz kluba, rekao mi je: "Za sve što kažeš si u pravu, mnogo ćeš da uradiš za Partizan, ali jednom ćeš otići razočaran." Gorak je ukus kad čovek više puta pročita netačne izjave o svom radu. Čak su pokušali da nas izbrišu iz istorije Partizana, kao da nismo nikada kročili u klub. Prošlost ne može da se izmeni, niti istorija da se "sakrije", ali treba gledati sadašnjost, i u budućnost. Zato smatram da javnost treba da podrži sadašnjeg predsednika Ostoju Mijajlovića, jer se susreće sa problemima s kojima sam se i ja susreo 2004. Nije on kriv što su toliki dugovi, ali sa njima mora da se bori, i bori se. Do sada nije napravio nijednu grešku, povlači optimalne poteze. Javnost treba da mu da prostora.

OTIŠAO ZBOG STATUTA

o ZAŠTO ste otišli 2001?

- Iako je klub 2000. poslovao na pozitivnoj nuli, po dospelim obavezama i ugovorima, posle 5. oktobra su razni krizni štabovi atakovali na Partizan, pa sam ubedio tadašnjeg predsednika Ivicu Dačića da klub predamo sportskoj legendi Vladi Divcu. Ipak, razvoj događaja pokazao je da ako želite uspešan klub, svaki posao treba da rade kompententni ljudi, sportisti - sport, a organizaciju rada, finansije, razvoj, marketing, računodstvo i zakonodavstveni deo ljudi školovani za to. Neko je proslavljene asove pogrešno učio da u Statutu primene odredbu prema kojoj pozajmicom stiču pravo na majoritet u Skupštini, što je protivustavna kategorija, jer je to moguće samo trajnim ulogom. U januaru 2001. sam ih pismenim putem upozorio da ne mogu da budem član uprave ako se tako izmeni statut. Nisu me poslušali, pa sam podneo ostavku.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije